Povijesni ep William Tell. scenarista i redatelja Nicka Hamma, donosi nam priču o legendarnom švicarskom junaku. Iako je riječ je o solidnom filmu, moram mu se prigovoriti prenaglašen i karikaturalan prikaz negativaca. Tehnički i produkcijski je vrlo dojmljiv a posebno se izdvaja odlična fotografija. Naslovnog junaka uvjerljivo je utjelovio Claes Bang.
Priča o Wilhelmu/Williamu Tellu manje više svima je dobro poznata. No, vrijedi ponoviti neke detalje. Ako zavirite u neku od enciklopedija, a mi smo zavirili u Hrvatsku enciklopediju, doznat ćete da se legenda o Wilhelmu/Williamu Tellu prvi puta pojavila se u 15. stoljeću. On je bio legendarni heroj koji je navodno živio u švicarskom kantonu Uri početkom XIV. stoljeća. Prema njoj, novoimenovani habsburški namjesnik Gessler dao je postaviti motku sa šeširom u središtu Altdorfa, glavnoga grada kantona, te je zatražio da joj se mještani klanjaju.
Legendarni junak kao umjetnička inspiracija
Kako Tell to nije htio učiniti, bio je bačen u tamnicu. Bila mu je određena kazna da strijelom gađa jabuku na glavi svojega sina Waltera. Tell je jabuku pogodio, ali je poslije strijelom ubio Gesslera. Time je započeo švicarski ustanak protiv habsburške vlasti. Tu priču legenda povezuje s urotom i prisegom na livadi Rütli 1307., koja je navodno dovela i do stvaranja Švicarske konfederacije. Dodajmo svemu da je motiv junaka koji strijelom gađa jabuku na dječakovoj glavi i zatim ubija tiranina čest je motiv starogermanskih priča.
U ovom legendarnom junaku mnogi umjetnici pronalazili su svoju inspiraciju. Između ostalih, naslikao ga je veliki Salvador Dali (The Enigma of William Tell, 1933.), čuveni njemački književnik Johann Christoph Friedrich von Schiller napisao je dramu (Wilhelm Tell, 1804.) a veliki talijanski skladatelj Gioachino Rossini, na osnovu Schillerove drame, napisao je operu (premijerno izvedena u Parizu u kolovozu 1829. godine). Što se tiče filmaša, i oni su za njim često posezali. Spomenimo samo da 1903. godine Lucien Nonguet režirao prvu filmsku adaptaciju istoimene drame Friedricha Schillera.
Za legendarni švicarski junakom Williamom Tellom posegnuo je i redatelj Nick Ham (Ukleta vožnja/Driven, 2018., Putovanje/The Journey,2016., Sklonište straha/The Hole, 2001.). Film William Tell (2024.), za koji je on napisao i scenarij, svojom pričom vodi nas u 1307. godinu. Europske nacije žestoko bore za prevlast, a ambiciozni Austrijanci, koji žele više zemlje, posežu za Švicarskom, spokojnom i pastirskom nacijom. austrijski kralj Albret (Ben Kingsley) kuje planove za dominaciju Švicarcima iznutra.
William Tell (Claes Bang), nakon što je proživio užase križarskih ratova, živi mirnim životom sa suprugom Sunom (Golshifteh Farahani) i posvojenim sinom Walterom (Tobias Jowett). Jedan od seljaka (Sam Kessler) ubije poreznika koji mu je silovao i ubio ženu te bježi. Tell mu pomaže u bijegu. Opaki austrijski guverner Gesslera (Connor Swindells) dobiva zadatak da ga uhvati. Uskoro se dokopa i seljaka i Tella jer se ovaj nije poklonio austrijskoj kacigi postavljenoj na stup usred švicarskog grada.
Tehnički i produkcijski dojmljivo
Seljaka Gessler pogubi a Tellu obeća, znajući da je vrsni strijelac samostrelom, da ga neće pogubiti ako pogodi jabuku na glavi svoga sina s prilične udaljenosti. Tell u tome uspije ali ovaj ga ipak uhiti. Ipak, spletom okolnosti uspijeva pobjeći. Ono što je počelo kao mali sukob uskoro se pretvara u ustanak protiv Gesslera i austrijskih okupatora a na njegovom čelu je Tell.
Ovaj povijesni ep Nicka Hamma ima nekoliko elemenata koji su dojmljivi. Prije svega, odmah treba izdvojiti fotografiju filma. Nju potpisuje Jamie Ramsay (All of Us Strangers, 2023., Living, 2022.) i ona je naprosto zadivljujuća. Glazbena podloga Stevena Pricea (Gravitacija/Gravity, 2013.) se vrlo dobro uklapa i obogaćuje film. Nadalje, produkcijski dizajn filma isto je na visokom nivou, kao i kostimografija. Doista je vjerno dočarano povijesno vrijeme u kojem se radnja filma dešava.
Što se tiče glume, u pohvalne stavke ide izvedba Claesa Banga (Englebørn/ engleski naslov: Lost Angels, 2024., Sjevernjak/The Northman, 2022.). Možemo reći da je pružio uvjerljiv prikaz osobe koja je izmučena od rata i ubijanja ali koja ima snagu da još jednom to sve isto prođe zbog slobode i pravde. Njemu treba pridružiti Golshifteh Farahani (Paterson, 2016.), koja je pružila solidnu izvedbu.
Budžetna ograničenja
Ono što je loše kod glumačkih izvedbi ali i scenarija su negativci. Oni su mahom svi napisani vrlo karikaturalno. Nadalje, njihova karakteristika zlobe prenaglašena je tako da gubi u potpunosti uvjerljivost. To se ponajprije odnosi na Connor Swindells (Barbie, 2023.) i Jonah Hauer-King (TV serija The Tattooist of Auschwitz, 2024.). Njima treba pridodati i veterana Bena Kingsleya, koji se i ne trudi previše pokazati kakav je glumac nekada bio pa pristaje glumiti ovakve karikature od likova (i fizički i karakterno).
Nick Ham film sasvim solidno režira ali mora mu se zamjeriti što nije posvetio malo više pažnje akcijskim scenama. Borbe mačevima, lukom i strijelom uvijek su atraktivne ali ovdje je sve svedeno na minimum. Također, to se odrazilo i na neke ključne dijelove priče pa film pati na trenutke i od prave doze napetosti i neizvjesnosti. Razlog tomu vjerojatno leži u budžetu filma koji je (po nekim izvorima) iznosi svega 45 milijuna. Po tom pitanju očigledno i nije mogao više od pokazanog.
No, bilo kako bilo, film William Tell na kraju je ispao solidno filmsko ostvarenje, koje je napravljeno u stilu filmova iz 90ih godina. Ako ste ljubitelj filmova tipa Robin Hood: Princ lopova (Robin Hood: Prince of Thieves,1991. ili Hrabro srce (Braveheart, 1995.) ovaj film će vam se zasigurno dopasti (iako kvalitativno nije na toj visokoj razini a i trajanje od oko 135 minuta ne ide mu u prilog).
O autoru
