‘Pernata osveta’ još je jedna genijalna priča o Wallaceu i Gromitu

Wallace & Gromit: Pernata osveta (Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl) najnovija je pustolovina dvojica koji nas je do sada toliko puta zabavio i nasmijao, bilo da se radilo o kratkometražnom ili dugometražnom, a najnovija priča, koja donosi i povratak zloglasnog Feathersa McGrawa, dokaz je kako Nick Park ima još dosta toga za ponuditi.

Za one koji prate animirane filmove, Wallace & Gromit itekako je poznat serijal. Iako biste pomislili da je novijeg datuma, serijal je zapravo započeo davne 1989. godine s kratkometražnim animiranim filmom A Grand Day Out (na hrvatskom bi to otprilike bilo Veličanstveni izlazak), a nakon kojega su uslijedila još tri kratkometražna animirana filma, dva dugometražna te po još četiri kratkometražna i dva dugometražna spin-off filma iz serijala o Janku Strižiću, iz kojega je proizašla i dječja animirana serija Timmy Time (kod nas dostupna kao Vrijeme je za Timmyja).

Kao što vidite, Nick Park – koji je idejni tvorac – ostavio ja za sobom prilično popunjen serijal, a iako je raspored izlaženja bio neredovit (između kratkometražnog A Close Shave i Velike povrtne zavjere prošlo je čak 10 godina), Wallace i Gromit postali su dio filmske povijesti.

Osim humora i topline tih priča, koje su fokusirane na dobroćudnog, ali naivnog i na trenutke tupavog izumitelja Wallacea, koji u svakoj priči ima drugačiji izum, a time i drugačiji posao, i njegovog inteligentnog i sposobnog psa, Gromita, serijal je kroz godine dobio brojne pohvale zbog svoje stop-motion animacije, koja je svojedobno bila revolucionarna (zato je Velika povrtna zavjera i dobila Oscara, a prije nje i The Wrong Trousers i A Close Shave) i koja je i danas ostala briljantan primjer kako se animaciji u digitalnom dobu može pristupati iz druge perspektive. Dapače, kvaliteta ovog serijala ogleda se u činjenici da je svaki kratkometražni i dugometražni film iz serijala nominiran za Oscara (uz već spomenuta tri osvojena), a uz to su nominacije dobila i dva dugometražna filma o Janku Strižiću.

Nakon ovog uvoda, vrijeme je da se pozabavimo povratkom Feathersa McGrawa.

Pernata osveta kao svojevrsni nastavak kratkometražnog The Wrong Trousers

Naslov filma preveden je kao Pernata osveta, a riječ je o svojevrsnom nastavku na kratkometražni film The Wrong Trousers (hrv. Pogrešne hlače) iz 1993. godine.

Taj se kratkometražni film fokusirao na slučaj zloglasnog kriminalca Feathersa McGrawa, pingvina koji je na najduhovitiji mogući način postajao kokoš, a koji je pokušao ukrasti vrijedan dijamant. Njegovu su planovi osujećeni, a Pernata osveta prati nastavak te priče i Feathersov novi pokušaj da se domogne dragulja, koji se nađe na najneočekivanijem mjestu.

Bez da ulazimo u previše detalja, priča je na jednakoj razini kao i sve prethodne. Zabavna, prepuna dovitljivih doskočica, zabavnih trenutaka, a isto tako i inovacija koje i ovaj gotovo 40 godina star serijal čine aktualnim i primamljivim modernoj publici. I u toj činjenici vjerojatno leži ključ uspjeha ovog serijala, koji ni po čemu – barem na papiru – nije trebao biti ovako uspješan. Nick Park uspijevao je sa svakim novim filmom serijalu donijeti nešto novo, a to mu je vjerojatno polazilo za rukom zato što nikada nije žurio i zato što je radio onda kada je imao što napraviti.

Bit ćemo iskreni, malotko je očekivao povratak Wallacea & Gromita 2025. godine; posljednji uradak iz glavnog serijala izašao je davne 2008. godine, dok je od posljednjeg dugometražnog filma iz serijala o Janku prošlo šest godina (kratkometražni The Flight Before Christmas je izašao 2021. godine, ali uz vrlo malo pompe). U takvoj konstelaciji, kombiniranoj s trenutnim stanjem u industriji, ne očekujete povratak stop-motion klasika, a pogotovo ne na ovako grandiozan način.

Međutim, Nick Park uspio je u tome i napravio je film koji nas je zabavio i koji je pokazao zašto je ovo jedan od najdugovječnijih serijala u povijesti.

Stop-motion animacija je čudo

Prije zaključnih razmatranja, kratko bismo se osvrnuli na animaciju u filmu. Već smo rekli kako je priča inventivna i kako je film uspio oživjeti serijal na najbolji mogući način, međutim osim naratološkog šarma koji ovaj serijal posjeduje, dio njegovog značaja leži upravo u animaciji, kojom se – posebice danas – značajno ističe u odnosu na konkurenciju.

Gledajući isključivo zapadnu animaciju, stop-motion animacija nešto je što je poznato još odavno, međutim zbog složenosti i zahtjevnosti postupka, ona nikada nije postala dominantna mainstream animacijska tehnika. Na nju se uvijek gledalo kao na umjetnički superiornu formu koja, iako prisutna, nije nikada bila simbol komercijalne studijske proizvodnje animiranih filmova, već plod truda i rada posvećenih i inspiriranih animatora koji su srce i dušu ostavili u tom filmu. I dok se može činiti kao pretjerano, ovo nipošto nije pogrešno.

Stop-motion animacija s vremenom se upotrebljavala sve manje, a kako je proces animacije postao sve više digitaliziran, a Pixar i Disney počeli su postavljati trendove, druge animirane forme polako su padale u zaborav. Tu i tamo pojavio bi se neki indie film koji je koristio klasičnu (crtanu) animaciju ili neki drugi oblik, ali većina toga što gledate danas samo je CGI obrada. I zato se Wallace & Gromit kao serijal toliko ističe, jer je claymation tehnika (podvrsta stop-motion animacija koja se oslanja na glinene modele) nešto što ne viđamo često.

Ona je cijelom ovom serijalu dala, kao što smo rekli, dodatan šarm i dovela je do toga da je serijal preživio kao moćan primjer kako se ipak može drugačije. No, nije samo ovaj film to pokazao ove godine. Sjajni Memoir of a Snail također je stop-motion film, a o animaciji u filmu Flow već smo govorili. Čak je i Dreamworks počeo eksperimentirati s animacijskim tehnikama, što smo vidjeli u nastavku Mačka u čizmama i Divljem robotu, tako da možemo reći da je u tehničkom smislu ovo bila sjajna godina za animirane filmove.

Wallace & Gromit vjerojatno neće dobiti Oscara, ali je apsolutno sjajan

Gledati Wallacea, Gromita i (pogotovo) Feathersa McGrawa nakon toliko godina bilo je pravo osvježenje. Ostajući vjeran temeljima serijala, film je uspio donijeti nešto novo, a da je pritom ostao poznat i nije izdao sam sebe. Ni u kojem aspektu ovaj film nije bio otklon od ranijih, ali se svejedno činio i svježim i novim, što dovoljno govori o tome koliko je ovaj film dobro napravljen.

Iako Wallace & Gromit vjerojatno neće dobiti Oscara, činjenica je da se nalazi u vrlo jakoj konkurenciji u kojoj su Flow i Divlji robot najveći favoriti. Međutim, dvije BAFTA-e i hrpa drugih relevantnih nagrada svakako će biti dovoljne Nicku Parku, ali i svima drugima, kao dokaz da se radi o još jednom sjajnom filmu iz serijala i jednom od najboljih uradaka 2024. godine.

O autoru

M. van Pelt

Pogledaj ostale članke ovog autora