Saga o Vješcu poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog pokazuje kako se iz jedne kratke priče može razviti univerzum koji nadilazi granice žanra. Adaptiran u popularnu Netflixovu seriju i uspješne videoigre, Vještac je postao simbol europskog fantasyja te dokaz da lokalni folklor može imati globalni odjek. Također, dokazuje da publika traži priče koje su istodobno zabavne i misaone.
Priča o vješcu Geraltu jedna je od najneobičnijih i najzanimljivijih u žanru fantasyja, nastala iz pera poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog. Sve je započelo 1986. godine kratkom pričom Vještac (Wiedźmin, engleski naslov: The Witcher), koju je autor poslao na natječaj časopisa Fantastyka. Zbog velikog interesa čitatelja ubrzo su nastale zbirke Mač sudbine (Miecz przeznaczenia, 1992.; engleski naslov: Sword of Destiny) i Posljednja želja (Ostatnie życzenie, 1993.; engleski naslov: The Last Wish,), koje uvode lik Geralta od Rivije i postavljaju temelje svijeta prepunog čudovišta, magije i političkih spletki.
Bez znanja o svijetu i likovima
Geralt, mutirani lovac na čudovišta, nije tek junak s nadnaravnim sposobnostima, nego lik stalno suočen s moralnim dvojbama i pitanjem “manjeg zla”. Sapkowski u svoje priče unosi elemente slavenske mitologije, europskog folklora i crnog humora, oblikujući svijet koji je istodobno fantastičan i brutalno realan. Likovi oko njegovog glavnog junaka, od čarobnica do kraljeva, nose ironiju i ljudske slabosti, dok se sudbina djevojčice Ciri isprepliće s njegovom na način koji daje cijeloj sagi dubinu i tragičnu snagu. Bogat jezik, filozofska pitanja i stalno preispitivanje granica dobra i zla učinili su Sapkowskog jednim od najvažnijih autora europskog fantasyja.
Za web site Audible, u veljači 2020. godine, priznao je da nije ništa znao o svijetu i likovima kada je privi put počeo pisati o njima te je objasnio koliko mu je trebalo da stvori tako epsku postavku: “Nisam znao ništa. Ne zaboravite da sam počeo s kratkim pričama; u kratkim pričama se ne stvaraju univerzumi, za njih doslovno i metaforički nema mjesta. Kasnije, kada su moje priče počele prerastati u romane, potreba za nekakvom koherentnom pozadinom postala je očita. I polako, korak po korak, počelo se oblikovati nešto nalik na svemir. Ali to je samo u pozadini, pa igra sporednu ulogu u priči.“
Tada je objasnio zašto se u svojem pisanju oslanja na folklor i bajke te zašto se ‘igra’ s tim motivima u pisanju: “Jedan od podžanrova fantasyja — ima ih nekoliko — zove se ‘retelling’, a sastoji se u tome da se klasične bajke, basne, legende ili mitovi ispričaju ponovno, bilo izmijenjeni, prilagođeni ili ponekad čak iskrivljeni i izvrnuti na pomalo perverzan način. Ja sam jednostavno koristio tu klasičnu tehniku.“
Serijal Vještac preveden je na više od četrdeset jezika, čime se svrstava među najprevođenije europske fantasy serijale. Prva engleska izdanja krenula su 2007. godine, kada je objavljena zbirka Posljednja želja. Taj trenutak otvorio je vrata širem tržištu i značajno povećao popularnost serijala izvan Poljske. Iz poljskog književnog fenomena prerastao je u globalnu pojavu i postao nezaobilazna referenca u svjetskoj fantasy književnosti, s prepoznatljivim stilom i temama koje nadilaze granice jezika.
Otkrio je i koje mu je najdraže čudovište u slavenskoj mitologiji: “Kad sam bio dijete, najstrašnija je bila Baba Jaga, vještica koja jede djecu. A najdraže su mi bile ‘rusalkе’, vodene nimfe koje poprimaju oblik žena. Sada više nisam dijete i ne favoriziram nikoga. Niti išta.“
Za novu knjigu kriva je – Muza
Sapkowski je sveukupno do danas objavio 9 knjiga o svom junaku Geraltu. Uz dvije već spomenute zbirke priča, tu je pet romana glavne sage – Vilenjačka krv (Krew elfów, 1994; engleski naslov: Blood of Elves), Vrijeme prezira (Czas pogardy, 1995.; engleski naslov: Time of Contempt), Vatreno krštenje (Chrzest ognia, 1996.; engleski naslov: Baptism of Fire), Lastavičja kula (Wieża Jaskółki, 1997.; engleski naslov: The Tower of the Swallow) te Gospodarica jezera (Pani Jeziora, 1999.; engleski naslov: The Lady of the Lake).
Također, svemu treba pribrojiti i dva prequel romana. Prvi je Sezona oluja (Sezon burz, 2013.; engleski naslov: Season of Storms), čija radnja je smještena između ranih priča iz zbirke Posljednja želja. On nije promijenio tijek glavne sage, ali je ponudila svjež pogled na Geralta i atmosferu njegovih ranih pustolovina. Odjek među čitateljima bio je podijeljen, jedni su ga doživjeli kao dragocjeni povratak u poznati svijet, dok su ga drugi vidjeli tek kao sporednu epizodu. Upravo ta ambivalentnost daje mu posebnu težinu u recepciji, jer funkcionira više kao prilog svijetu Vješca nego kao ključni dio kanona.
Drugi je Raskrižje gavranova (Rozdroże kruków, 2024.; engleski naslov: Crossroads of Ravens), najnoviji roman sage Vještac, koji prati prve korake omiljenoga lovca na čudovišta, vještca Geralta od Rivije, na putu da postane legenda. Roman je na našem tržištu izašao krajem rujna, paralelno s dvadesetak međunarodnih izdanja. Za to se pobrinuo nakladnik Egmont, koji za hrvatske čitatelje vjerno prati ovu sagu. Roman je s originalnog poljskog jezika preveo Mladen Martić.
Ovaj roman možemo opisati kao mračan i introspektivan roman koji otvara novi pogled na Geralta. Posebno treba naglasiti da priča funkcionira samostalno i da je pristupačna i onima koji se prvi put susreću s njegovim svijetom. Posebno treba pohvaliti atmosferu i simboliku raskrižja kao mjesta odluke i sudbine. Sapkowski piše svojim prepoznatljivim stilom, koji je ironičan i prožet folklornim motivima. On je kao dodatak koji obogaćuje lik i svijet Vješca, ali nije nužan za razumijevanje glavne sage.
Sapkowski se avanturama Geralta vratio nakon više od deset godina (za čitatelje u prijevodu na engleski jezik pauza je trajala sedam godina). Za popularni web portal Polygon, po objavljivanju romana, otkrio je što ga je inspiriralo da se vrati svijetu Vješca: “Krivite Muze. Od pamtivijeka Muza je ta koja je odgovorna za inspiraciju pisca. Muza leti iznad glava pisaca i daje im iskru. I upravo se to dogodilo meni.“
Popularna TV serija
O tome zašto se pozabavio razradi Geralta u njegovoj mladosti je rekao: “Tko zna? Možda je to bila mogućnost da se lik sagleda iz malo drukčije perspektive? Možda dodavanje detalja u njegov život koji bi mogli zaintrigirati čitatelja? Možda objašnjenje određenih poveznica koje spajaju posljedice, već poznate čitatelju iz ranijih knjiga, s njihovim stvarnim uzrocima? Možda nešto nalik na kvazi putovanje kroz vrijeme?“
Kvaliteta i popularnost sage o Vješcu osigurali su joj brojne adaptacije u različitim medijima. Prva filmska verzija Sapkowskijevih priča bio je Wiedźmin, međunarodno poznat kao The Hexer, iz 2001. godine. Riječ je o ambicioznom projektu s budžetom od oko 19 milijuna zlota (4 – 4,6 milijuna dolara), koji ipak nije ostvario značajan financijski uspjeh. Režiju je potpisao Marek Brodzki, poznat po tome što je na filmu Schindlerova lista (Schindler’s List, 1993.) redatelja Stevena Spielberga radio kao prvi asistent redatelja, koordinirajući snimanje u Poljskoj. Wiedźmin je ostao njegovo debitantsko i zasad jedino dugometražno redateljsko ostvarenje, a film je kasnije preradio u televizijsku seriju od 13 epizoda, premijerno prikazanu 2002. godine.
Pravi uspjeh i globalnu popularnost Vješcu donijela je Netflixova TV serija, koju kreatorice Lauren Schmidt Hissrich, koja je ujedno i showrunner. Započela 2019., a krajem listopada ove godine premijerno je stigla do svoje četvrte sezone. Serija je od samog početka privukla globalnu publiku zahvaljujući visokoj produkcijskoj vrijednosti i vjernosti atmosferi knjiga Sapkowskog. Time je Vještac postao jedan od najprepoznatljivijih fantasy naslova u Netflixovoj ponudi.
U prve tri sezone Geralta od Rivije utjelovio je Henry Cavill, dok su uz njega glavne likove tumačili Anya Chalotra (Yennefer), Freya Allan (Ciri), Eamon Farren (Cahir) i Joey Batey (Jaskier). Njihove izvedbe, zajedno s visokom produkcijskom razinom i dojmljivom glazbom, pridonijele su tome da serija od početka bude prepoznata kao uspješna i hvaljena adaptacija svijeta Sapkowskog.
Cavill se povukao nakon treće sezone, a razlozi su kombinacija kreativnih neslaganja oko vjernosti predlošku i želje da se posveti drugim projektima. Njegovo mjesto preuzeo je Liam Hemsworth, što je izazvalo podijeljene reakcije publike. Dio obožavatelja bio je razočaran jer je Cavill postao sinonim za Geralta, dok su drugi bili otvoreni prema Hemsworthovoj interpretaciji i spremni mu dati priliku.
Jedan od najvažnijih fantasy brendova
Iako su Netflix i kreatori serije izrazili su povjerenje da će Hemsworth donijeti svjež ali i autentičan pristup liku, to se nije ostvarilo u potpunosti. Naime, četvrta sezona zabilježila je znatno slabiju gledanost od prethodnih, s padom od više od 50 % u odnosu na treću sezonu. Kritike su bile mješovite, a ocjene na platformama poput Rotten Tomatoesa bile su razočaravajuće – 58 % kod kritike i samo 19 % kod publike.
Unatoč slabijem odjeku četvrte sezone, Netflix je potvrdio da ćemo vidjeti i petu sezonu. Ona će ujedno biti posljednja, čime se planira zaokružiti cijela saga o Geraltu, Ciri i Yennefer. Premijera je najavljena za 2026. godinu, a produkcija je organizirana tako da su se četvrta i peta sezona snimale paralelno. Na taj se način želio osigurati kontinuitet i izbjeći duga pauza između emitiranja. Kreatori serije naglašavaju da će završnica biti dostojanstvena i vjerno pratiti završne knjige ciklusa Sapkowskog.
Najveći uspjeh među adaptacijama Vješca postigla je serija videoigara koje je razvio CD Projekt Red. Prva igra izašla je 2007., ali pravi globalni proboj dogodio se 2015. godine s The Witcher 3: Wild Hunt. Ta igra osvojila je brojne nagrade, uključujući titulu igre godine te je prodana u više od 50 milijuna primjeraka. Videoigre su Vješca pretvorile u svjetski fenomen, proširile mu bazu fanova daleko izvan Poljske i učvrstile ga kao jedan od najvažnijih fantasy brendova u industriji.
Osim igara, tu su i strip-adaptacije u izdanju Dark Horse Comicsa, koje su dodatno proširile svemir Sapkowskijevih priča. Uz to, igre su inspirirale i niz proširenja te spin-off naslova, uključujući popularnu kartašku igru Gwent. Njihov uspjeh pokazao je kako se svijet Sapkowskog može jednako snažno razvijati i izvan književnog okvira, postajući trajni dio globalne pop kulture.
Simbol europskog fantasyja
Saga o Vješcu pokazuje kako se iz jedne kratke priče može razviti univerzum koji nadilazi granice žanra. Njegova snaga leži u spoju mitologije, ironije i filozofskih pitanja koja ostaju aktualna i danas. Geralt od Rivije nije samo junak fantasyja, nego i ogledalo ljudskih dilema i slabosti. Pisac AndrzejSapkowski je uspio stvoriti svijet koji se stalno širi, ali nikada ne gubi svoju autentičnost.
Popularnost Vješca dokazuje da publika traži priče koje su istodobno zabavne i misaone. Adaptacije u različitim medijima samo su proširile doseg, ali književna jezgra ostaje temelj svega. Vještac je postao simbol europskog fantasyja, ali i dokaz da lokalni folklor može imati globalni odjek. Na kraju, njegova vrijednost nije samo u popularnosti, nego u sposobnosti da nas podsjeti na moć pripovijedanja.
O autoru Andrzeju Sapkowskom
AndrzejSapkowski rođen je 21. lipnja 1948. godine u Lodzu, gdje živi i danas. Jedan je od najutjecajnijih pisaca suvremene fantastike a u rodnoj Poljskoj ima status nacionalnog junaka. Mnogi ga smatraju najvećim fenomenom epske fantastike nakon J. R. R. Tolkiena, između ostalog i zbog toga što je u taj žanr uveo novine, spojivši fikciju i stvarnost te koristeći mitologiju slavenskih naroda.
Popularnost je stekao serijalom Vještac (Wiedźmin, engleski naslov: The Witcher), koji je preveden na više od 40 jezika i s više od 30 milijuna prodanih primjeraka. Također, snimljena je i popularna TV serija iza koje stoji Netflix. Godine 2007. nastala je prva videoigra, a pravi globalni proboj uslijedio je 2015. s trećim nastavkom. Osim Vješca, napisao je i Husitsku trilogiju, koju čine naslovi Narrenturm (2002., engleski naslov: The Tower of Fools), Boży bojownicy (2004.; engleski naslov: Warriors of God), Lux perpetua (2006.; engleski naslov: Light Perpetual).
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističe poljska nagrada Janusz A. Zajdel (pet puta), britanski David Gemmell Award (2009.) te američka World Fantasy Award za životno djelo (2016.).
O autoru
