‘Uzumaki’ je dobra adaptacija priče Junjija Itōa, ali loša vizualna prezentacija

Ono što je H.P. Lovecraft bio za zapadnu književnost, to je Junji Itō za svijet mangi. Ovaj neobični (jest, eufemizam je) autor poznat je po svojim bizarnim horor pričama koje su sabrane u cijelom nizu zbirku. Uzumaki je njegova moguće najpoznatija manga, o bizarnoj spirali koja napada selo i polako proždire sve i svakoga u tom selu. Nakon 25 godina, Uzumaki je konačno dobio svoju anime adaptaciju u vidu četveroepizodne anime serije koja nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Za one koji se nikada nisu susreli s likom i djelom, posebice djelom, Junjija Itōa, jako je teško predočiti tog autora čisto opisno. Možemo vam reći da je rođen 1963. godine, da je kao dijete bio izložen hororima i da je imao jezivi zahod u vlastitoj kući (bio je na kraju podzemnog tunela), da je počeo crtati s četiri godine i da je u braku te da ima dvije kćeri. Zvuči prilično konvencionalno, zar ne?

Međutim, što kad bismo vam rekli da Itō svoje likove pretvara u puževe? Da crta bizarne ribe s nogama koje teroriziraju ljude? Da priča o čudovištima veličine planeta? O besmrtnim demonima koji tjeraju ljude na najmorbidnija ubojstva? Nije nešto što biste povezali s onim istim čovjekom od ranije, zar ne? E pa – sve to i mnogo više, upravo to je Junji Itō!

Uzumaki kao ogledni primjerak Itōove naracije

Ako bismo morali izdvojiti neka Itōova djela za širu publiku, Uzumaki bi definitivno bilo najpoznatije među njima; riječ „uzumaki“, inače, na japanskom znači spirala i ne, nema nikakve veze s Narutom Uzumakijem, protagonistom manga serijala Naruto. Uz to, tu bismo stavili Tomie, o besmrtnom sukubu koji tjera ljude na morbidna ubojstva, Gyo, o morbidnim ribama koje napadaju obalni gradić, te Reminu, o čudovišnom stvorenju koje proždire planete, a koje znanstvenik zabunom zamijeni za planet. Ako ste čitali nešto od ovoga, bit će vam jasno o čemu govorimo kada govorimo o Junjiju Itōu, a ako niste – bilo koje od ovih djela dobar je početak. No, vratimo se temi.

Uzumaki je priča o gradiću Kurouzu u kojem se naglo počinju pojavljivati spirale. Ljudi, pomalo, postaju opsjednuti spiralama te ubrzo dolazi do serije bizarnih trenutaka poput ljudi koji se pretvaraju u spirale (doslovno) ili pak ljudi kojima na leđima nastaje spirala, a koja se u konačnici pretvori u puževu kućicu, dok ljudi sami postaju puževi. Ima tu i cijela serija drugih elemenata, ali ono što je važno jest da te spirale postepeno dovode mještane do ludila. U tom ludilu, jedino se Kirie i Shuichi koliko-toliko uspijevaju othrvati ludilu i boriti se protiv spirale.

I dok zapravo ne vidite koliko uvrnuta mašta Junjija Itōa može biti, ovo sve zvuči koliko-toliko prihvatljivo. Međutim, Itō je majstor atmosfere, koju vješto stvara kombinirajući priču s vizualnim elementima koji stvaraju atmosferu jeze, gađenja i neizbježnosti propasti. Kada čitate njegova djela, imate dojam da nema spasa i da je sve što činite beznadno, jer zlo koje vas opsjeda uvijek je jače. Itō majstorski gradi tu atmosferu i osjećaj tjeskobe koji osjećaju sami likovi izvanredno se prenosi i na čitatelja, zbog čega – razumijemo – mnogi ne mogu ili ne žele čitati Itōova djela.

Up Next
You can skip ad in
SKIP AD >
Ad will start in..
Advertisement
Uključi zvuk
LIVE
 / 
  • Speed1
  • Subtitles
  • Quality
  • Audio
Quality
    Speed
    • 2x
    • 1.5x
    • 1.25x
    • 1x (Normal)
    • 0.5x
    Subtitles
      Audio
        Embed this video:
        Copy
        Copy video link:
        Copy
        Chapters
          • Copy video url at current time
          • Fullscreen Exit Fullscreen
          This content is private
          Submit
          Please enter valid password!
          Age Verification
          By clicking enter, I certify that I am over the age of 21 and will comply with this statement.
          ENTER
          or
          EXIT
          Coming Next
          CANCEL

          I dok vam se možda čini da je to teško prenijeti na ekran, to je jedan od aspekata u kojem je anime iznimno uspio. Ova adaptacija uspješno je iznijela priču, kako kompozicijski, tako i po pitanju atmosfere. Redoslijed scena donekle je promijenjen u odnosu na mangu, ali anime je u konačnici bio skladna cjelina koja je lijepo iznijela priču od početka do kraja. To što priča sama po sebi nije lijepa nego vrlo morbidna je druga stvar, ali to je Junji Itō. Istovremeno, anime vam vrlo uspješno izaziva tjeskobu. Horor i šok što ih likovi proživljavaju dobro se prenosi na vas kao gledatelje i kako tjeskoba u gradiću raste, tako je i vama sve teže gledati.

          U tom je aspektu anime imao jedan važan zadatak i odradio ga je izvrsno, tako da ako želite iskusiti tjeskobu na jedan novi način – Uzumaki je anime za vas.

          Čisto malo usporedbe radi. Ako ste čitali djela H.P. Lovecrafta, bilo da se radi o Cthulhu mitovima, bilo da se radi o Ciklusu snova, vjerojatno ćete se sjetiti osjećaja tjeskobe koji proizlazi iz neizbježnog ludila i kaosa koji postoji kod Lovecrafta. Lovecraftovi likovi obični su ljudi koji se nađu oči u oči s kozmičkom istinom, a ta je kozmička istina čudovišno ludilo koje ih proždire, postepeno, do kraja priče, kada ih u potpunosti uništi. Lovecraft je bio majstor atmosfere i dok se puno njegovih priča motivski ponavlja, sve one imaju tu specifičnu atmosferu koja vas grabi i drži, izazivajući tjeskobu koje se u konačnici riješite samo zbog činjenice da se radi o fikciji, a ne o stvarnosti. Ukoliko volite Lovecrafta, Itō će vam se zasigurno svidjeti jer se radi o jednako učinkovitom tvorcu te specifične atmosfere, samo je Itō u vizualnom smislu još nekoliko razina bizarniji od Lovecrafta.

          Animacija je bila jednako kaotična kao i radnja animea, a to nije dobro

          Anime je dosta pogodan medij za animaciju jer se, unatoč tehnologiji, još uvijek oslanja na klasičnu animaciju, a neke je stvari puno lakše nacrtati nego animirati koristeći 3D tehnologiju. I dok suvremene anime serije profitiraju od korištenja tehnologije u procesu animacije, još uvijek su to primarno crteži, što omogućava dosta vjernu translaciju izvornih manga panela na ekran.

          I ako je suditi po prvoj epizodi animea, Uzumaki je izvanredno odradio posao. Animacija je bila doista vrhunska te je jako dobro uhvatila duh Itōovih djela, tako da je služila kao pomoć u izgradnji atmosfere o kojoj smo ranije govorili. To je prilično pohvalno jer je bilo nekoliko izrazito kompleksnih kadrova koji su u prvoj epizodi bili izvrsno animirani.

          Kirie i Shuichi u borbi sa spiralom (Foto: Adult Swim/Production I.G)

          Naravno, bilo je za očekivati – s obzirom da serija ima samo četiri epizode – da će se kvaliteta animacije zadržati, zar ne? Možda manje upućeni fanovi animea neće to znati, ali nerijetko se prilikom emitiranja određene serije dogodi da u jednom trenutku kvaliteta animacije znatno opadne; nekada je to privremeno (samo jedna epizoda), a nekada bude trajno. Dobar primjer toga je anime The Seven Deadly Sins, čija je animacija u jednom trenutku otišla… bolje da ne govorimo gdje. Svakako, razlozi za ovo su različiti – nekada dođe do promjene studija, nekada animatori nemaju dovoljno vremena da kvalitetno odrade posao pa moraju brzinski nešto sklepati, nekada velike kompanije outsourceaju pojedine epizode manjim studijima pa to snizi kvalitetu, itd. Svakako, radi se o poznatoj pojavi (recimo, oni koji prate drugu sezonu Blue Locka znat će o čemu sada govorimo), međutim pojavi koja je uglavnom povezana uz duže serijale, ne one koji imaju samo četiri epizode.

          No, upravo se to dogodilo s preostale tri epizode serije Uzumaki. Druga epizoda bila je u vizualnom smislu apsolutni horor koji je vrlo teško objasniti i ni nakon pogledane cijele sezone, nije nam jasno što se točno dogodilo da je animacija toliko drastično pala. Likovi su djelovali kao naljepnice na pozadini, a dinamika je djelovala toliko mehanički da je bila smiješna. Jasno, ovo je onemogućilo adekvatno gledanje serije i da priča sama po sebi nije bila toliko dobra u stvaranju tjeskobe, Uzumaki bi od horora postao komedija, a ako vam se kao autoru dogodi to, onda znate da ste negdje debelo zajebali.

          Treća i četvrta epizoda bile su bolje od druge epizode (što vam ne govori puno, jer teško je bilo ne biti bolji od druge epizode) i bio je vidljiv povratak prema razini prve epizode, ali anime se nikada nije uspio vratiti na razinu koju je imala prva epizoda i to je značajno snizilo konačnu ocjenu. Ostaje žal što se to dogodilo, ali više nas zanima kako se to dogodilo nego što žalimo za činjenicom da se dogodilo.

          Vrlo dobra adaptacija koja je, da nije tehničkih omaški, mogla biti izvrsna

          Uzumaki je izrazito pogodna priča za adaptaciju kada govorimo o horor mangama, a Itōovo najpoznatije djelo konačno je postalo dostupno široj publici (kod nas, inače, možete pogledati cijel anime na Maxu, čak ima i hrvatske titlove) i to je ono što je dobro. Priča je uvjerljiva, a anime – unatoč tehničkim nedostacima – uspijeva prenijeti atmosferu koju treba prenijeti. U konačnici, doista nam je žao zbog značajnih tehničkih pogrešaka, jer iako je Uzumaki na kraju jedna vrlo dobra adaptacija koju se isplati gledati, imala je potencijal da bude apsolutno izvrsna.

          O autoru

          O autoru