Krvava, adrenalinska horor‑akcijska komedija redatelja Kirilla Sokolova “neozbiljno je ozbiljan” film koji se ne boji pretjerivanja, ali ga koristi s mjerom. U svom holivudskom debiju Sokolov potvrđuje da se dobro snalazi u žanrovskom miksu. Odličnu ulogu pružila je karizmatična i fizički uvjerljiva Zazie Beetz, koja ima i prirodan komični tajming savršeno uklopljen u crnohumorni ton filma.
U naša kina stigla je krvava, adrenalinska horor-akcijska komedija Ubit će te (They Will Kill You, 2026.), debitantski holivudski film ruskog redatelja Kirilla Sokolova. Rođen 1989. u tadašnjem Lenjingradu, a svoju karijeru započeo je u potpuno drugom smjeru – kao fizičar koji je studirao pod mentorstvom nobelovca Žoresa Ivanoviča Alferova.
Od fizike do filma
Dok je radio u optičkom laboratoriju i objavljivao znanstvene radove o nanokompozitnim materijalima, paralelno je snimao kratke filmove, što ga je naposljetku odvelo u režiju. Godine 2013. upisao je u Moskvi prestižne Visoke tečajeve za scenariste i redatelje (Vysshie kursy stsenaristov i rezhissyorov), gdje je formirao svoj izrazito stilizirani, žanrovski prepoznatljiv rukopis.
Međunarodnu pažnju privukao je debitantskim dugometražnim filmom Tata, umri! (Papa, sdokhni!, 2018.; engleski naslov: Why Don’t You Just Die!), nagrađivanom brutalnom crnom komedijom koja je stekla kultni status i koja ima impresivnih 97% pozitivnih kritika na Rotten Tomatoesu. Njegov drugi film Otorvi i vybros (2021.; engleski naslov: No Looking Back,) potvrdio je njegovu sklonost energičnom miksu akcije, humora i emocionalne iskrenosti. Taj njegov stil nije slučajan jer je otvoreno naveo da ga oblikuju autori poput Sama Raimija i Sergija Leonea.
Scenarij za film Ubit će te Sokolov je napisao s Alexom Litvakom, američki scenaristom također ruskog podrijetla. Boljim poznavateljima filma poznat je kao koscenarist filmova Predatori (Predators, 2010.), rebootu kultnog SF‑akcijskog serijala i Tri mušketira (The Three Musketeers, 2011.), koji je režirao dobro nam znani Paul W.S. Anderson (filmski serijal Resident Evil).
U središtu radnje je Asia (Zazie Beetz), koja je na početku filma u bijegu sa svojom mlađom sestrom Marijom (Orefile Moloi) od nasilnog oca. No otac ih sustigne i Asia gubi kontrolu nad događajima te puca u njega. Zbog toga završava u zatvoru na deset godina. Nakon odslužene kazne odlučna je Mariju (Myha’la), koja je u međuvremenu praktički nestala i za koju zna da je bila zaposlena kao sobarica u The Virgilu, svojevrsnom domu za bogate, kojim upravlja Lilith (Patricia Arquette).
Dinamičan i žestok
Asia dolazi do zgrade i predstavlja se kao nova sobarica. Već na prvi pogled dom za bogataše djeluje joj neobično. Tijekom noći biva napadnuta u svojoj sobi te uskoro otkriva stvarnu prirodu Virgila: riječ je o sotonističkom hramu čijim su članovima potrebne ljudske žrtve. Dakako, Asia je odabrana kao sljedeća žrtva, no ona je odlučna preživjeti i pronaći svoju sestru. Slijede žestoki obračuni i krv do koljena.
Ovaj najnovije ostvarenje Sokolova je dinamičan i žestok film koji od početka jasno pokazuje što želi biti: zabavan, energičan i stilski prepoznatljiv žanrovski koktel. Vizualno je vrlo dotjeran, s naglašenom stilizacijom koja filmu daje prepoznatljiv identitet. Akcijske scene snimljene su brzo i pregledno, s koreografijama koje su za svaku pohvalu a neke unose i žanrovski dašak svježine. U atmosferi se najizrazitije osjete utjecaji Quentina Tarantina, Roberta Rodrigueza i Park Chan‑wooka, ali film pritom u potpunosti zadržava vlastiti karakter.
Sokolov priču razlaže u poglavlja, što mu daje jedan “stripovski” ritam i omogućuje da se tonovi mijenjaju bez gubitka kohezije. Treba naglasiti da radnja filma nije linearna, a povratni skokovi koriste se pametno, kao način da se nadogradi motivacija likova i pojača napetost. Humor i nasilje voze u istom tonu, pa film lako prelazi iz šale u brutalnost bez gubitka ritma.
Iako film počinje s ambicioznim konceptom zgrade inspirirane Danteovim krugovima pakla, taj se potencijal ne razvija do kraja i svodi se tek na dvije razine koje djeluju nedovoljno iskorišteno. Struktura sugerira mnogo širi simbolički okvir nego što ga film na kraju isporuči, pa ostaje dojam da je ideja veća od izvedbe. Premda većinu vremena uspješno balansira između horora, komedije i akcije, pojedini prijelazi među tim tonovima djeluju zbrkano i narušavaju ritam.
Posebno se to osjeti u završnici, gdje film iz naglašene akcijske dinamike naglo prelazi u gotovo statičan obračun inteligencije, dijaloga i snalažljivosti glavne junakinje. Taj “smiraj” dolazi prebrzo, kao da film nakratko izgubi vlastiti impuls. Nakon toga ponovno ubrzava prema akciji, ali bez istog intenziteta koji je nosio ranije sekvence. Zbog toga završni dojam ostaje pomalo neujednačen, kao da film nije do kraja pronašao idealan omjer svojih brojnih žanrovskih ambicija.
Karizmatična i fizički uvjerljiva Zazie Beetz
Film sadrži solidan soundtrack koji potpisuje Carlos Rafael Rivera (Ezra, 2023.), a koji kombinira spaghetti‑western i samurajske utjecaje kako bi naglasio hiper‑nasilni crnohumorni ton priče, dok se među korištenim songovima pojavljuju i izvođači poput RZA‑e, Doechii, Apashea, Anne Calvi, Nova Twins i drugih, što dodatno obogaćuje energiju i ritam filma
Veliku svježinu ovom filmu daje Zazie Beetz (dva nastavka serijala Joker i Deadpool) u glavnoj ulozi. Ona odrađuje ulogu s kombinacijom karizme, fizičke uvjerljivosti i lakoće koja filmu daje stabilno središte. Njezina izvedba spaja brutalnost i toplinu, pa lik funkcionira i kao akcijski motor i kao emocionalna točka priče. U akcijskim scenama djeluje uvjerljivo i kontrolirano, bez viška teatralnosti, što borbama daje dodatnu težinu.
Istodobno, Beetz ima prirodan komični tajming koji se savršeno uklapa u crnohumorni ton filma. Njezina energija nosi film i u dijelovima gdje struktura posrne, jer ostaje dosljedna i fokusirana. Sveukupno, Beetz isporučuje izvedbu koja nadilazi žanrovske okvire i postaje jedan od najpouzdanijih elemenata cijelog filma.
Spomenimo i oskarovku Patriciju Arquette (Odrastanje/Boyhood, 2014.) koja uživa u ulozi i to se vidi u svakoj sceni. Njezina Lily Woodhouse funkcionira kao pomaknuta, gotovo nadrealna figura koja savršeno odgovara stiliziranom svijetu filma. Ona pritom izbjegava jednodimenzionalnost – čas je hladna i autoritativna, čas neočekivano duhovita, što liku daje dodatnu živost.
Žanrovski osvježavajući naslov
Za Ubit će te se mora reći da je film koji točno zna gdje želi udariti i pritom ne gubi smisao za zabavu. Redatelj Kirill Sokolov ovdje potvrđuje da se dobro snalazi u žanrovskom miksu i da energiju koristi kao glavni pokretač. Iako film ima svojih neujednačenosti, osobito u završnici, njegova stilizacija i tempo ostaju dovoljno privlačni.
Riječ je o “neozbiljno ozbiljnom” filmu koji se ne boji pretjerivanja, ali ga koristi s mjerom. Upravo ta kombinacija humora, brutalnosti i vizualne razigranosti daje mu prepoznatljiv identitet. Ovo je žanrovski osvježavajući naslov koji se ne shvaća previše ozbiljno, ali ozbiljno pristupa svakom svom elementu. Sve u svemu, zabavan, energičan i dovoljno osebujan dodatak suvremenoj žanrovskoj ponudi.
O autoru
