Redateljski igrani prvijenac Mahdija Fleifela donosi prikaz migrantskog života bez uljepšavanja, što filmu daje dodatnu težinu i vjerodostojnost. Njegova aktualnost i snažne glumačke izvedbe Mahmooda Bakrija i Arama Sabbaha čine ga vrijednim gledanja. Ovo je socijalna drama iznimne autentičnosti koja je snimljena s gotovo dokumentarističkom preciznošću.
U naša kina stigao je film U nepoznato (To a Land Unknown, 2024.) dansko‑palestinskog filmskog autora i vizualnog umjetnika Mahdija Fleifela. Dosad je bio poznat prvenstveno po kratkim filmovima i dokumentarcima, a ovo je njegov prvi igrani film. Rođen je 1979. godine u Dubaiju a djetinjstvo je proveo u izbjegličkom kampu Ain el‑Helweh u Libanonu, prije nego što se s obitelji preselio 1988. u Dansku.
Teme oblikovane odrastanjem u kampu
Fleifel je diplomirao na National Film and Television School u Velikoj Britaniji 2009., jednoj od najuglednijih europskih filmskih akademija. Njegovo odrastanje u kampu snažno je oblikovalo tematski fokus filmova, koji se gotovo uvijek bave identitetom i životom palestinskih izbjeglica. Tako je 2010. godine osnovao produkcijsku kuću Nakba FilmWorks, posvećenu filmovima o marginaliziranim zajednicama i migrantima.
Međunarodnu pažnju stekao je dokumentarcem A World Not Ours (2012.), koji je osvojio više od 30 festivalskih nagrada i učvrstio ga kao jednog od najvažnijih suvremenih autora palestinske dijaspore. Njegov kratki film A Man Returned (2016.) osvojio je Srebrnog medvjeda u Berlinu, potvrđujući njegovu sposobnost da intimne priče pretvori u snažne političke izjave.
Chatila (Mahmood Bakri) i Reda (Aram Sabbah), palestinski izbjeglički rođaci, žive na samom rubu atenskog društva, preživljavajući od sitnih poslova (krađa) i pokušavajući uštedjeti dovoljno novca za lažne putovnice koje bi ih odvele u Njemačku. Njihov plan počinje se raspadati kada Reda, koji ima problema s ovisnošću o narkoticima, ukrade i potroši njihov teško zarađeni novac.
Očajan i bez izlaza, Chatila smišlja radikalan i opasan plan: preuzeti ulogu onih koji navodno mogu pomoći drugim migrantima da nastave put prema Europi. Njihova improvizirana operacija ubrzo izmiče kontroli, gurajući ih u svijet kriminala koji ne poznaju i koji ih može uništiti. Dok pokušavaju zadržati privid kontrole, dvojac se sve dublje zapliće u mrežu nasilja, prijetnji i moralnih kompromisa.
Bez romantizacije migrantskog iskustva
Fleifel i u ovom svom debitantskom redateljskom igranom filmu ostaje dosljedan svom fokusu na život migranata u Europi, ponovno birajući priču koja se odvija na rubu društva. Riječ je o socijalnoj drami iznimne autentičnosti, snimljenoj s gotovo dokumentarističkim pristupom koji pojačava osjećaj stvarnosti. Njegov prikaz urbanih rubova djeluje gotovo sirovo, otkrivajući grublje slojeve života koji se odvija izvan vidokruga većine.
Atmosfera filma prožeta je stalnim osjećajem neizvjesnosti i tjeskobe, pri čemu se izbjegava svaka romantizacija migrantskog iskustva. Umjesto velikih emocionalnih ispada, napetost proizlazi iz svakodnevnih borbi i svijesti da svaki pogrešan korak može imati ozbiljne posljedice. To filmu svakako daje dodatnu uvjerljivost, a da se ne poseže za pretjeranom dramatizacijom.
Ipak, u takvom gustome ambijentu ritam povremeno postaje neujednačen, kao da se priča pokušava uskladiti s vlastitom težinom. Neki prizori djeluju previše rastegnuto i usporeno, dok drugi naglo ubrzavaju, ostavljajući dojam da film povremeno lovi tempo koji mu u atmosferi dolazi prirodno. Upravo zbog tih oscilacija film povremeno gubi dio svoje emocionalne snage.
Mahmood Bakri je glumački prvo ime filma. Daje izvanredno suzdržanu, ali emocionalno nabijenu izvedbu koja nosi velik dio filma. U svakom kadru osjeća se težina čovjeka koji je istodobno i vođen i slomljen vlastitim izborima. Posebno je dojmljiv način na koji balansira između odlučnosti i potpunog očaja, čineći lik nepredvidivim, ali uvijek duboko ljudskim.
Ni Aram Sabbah nimalo ne zaostaje, gradeći lik čija ranjivost i povremena naivnost predstavljaju dobar kontrast Bakrijevoj odlučnosti. Njegova izvedba djeluje spontano i neuljepšano, kao da je izravno izvučena iz stvarnosti koju film prikazuje. U međusobnoj dinamici Bakrija i Sabbaha postupno se gradi odnos koji dodatno pojačava emocionalnu napetost i otkriva različite načine na koje se ljudi nose s očajem. Slobodno se može reći da njih dvojica daju uvjerljiv i potresan portret dvojice muškaraca koji se pokušavaju održati na površini u svijetu koji im neprestano izmiče.
Težina i vjerodostojnost
U nepoznato je vrlo kvalitetna i autentična drama u kojoj redatelj Mahdi Fleifel ostaje dosljedan svojoj autorskoj poetici. Iako povremeno pati od neujednačenog ritma, a u završnici postaje donekle predvidljiva, riječ je o filmu koji uspijeva zadržati snažan emocionalni naboj i jasno artikuliranu društvenu perspektivu. Ovo je priča koja traži strpljenje, jer u prikazu migrantskog života nema uljepšavanja, a njezini mračni tonovi filmu daju dodatnu težinu i vjerodostojnost.
Fleifel uspijeva prenijeti atmosferu svijeta u kojem se moralne odluke donose pod pritiskom preživljavanja, a posljedice su uvijek neizvjesne. Njegova aktualnost, tematska jasnoća i snažne glumačke izvedbe čine ga vrijednim gledanja. Kao takav neće odgovarati svakom gledatelju, ali će ga zasigurno cijeniti oni koji u filmu traže ozbiljne, društveno relevantne priče i autentičan prikaz stvarnosti.
O autoru
