Švedska serija Trion, adaptacija istoimenog romana Johanne Hedman, ostavlja snažan dojam da će se vrlo brzo svrstati među najbolje švedske dramske naslove posljednjih godina. Tematski je gusta i slojevita, a krase je sigurna i nenametljiva režija te scenaristička ujednačenost. Riječ je o zreloj i osvježavajućoj adaptaciji koja pokazuje koliko se može postići kada se priča vodi s mjerom i osjećajem.
Švedska serija Trion (engleski naslov: The Trio)temelji se na istoimenom romanu Johanne Hedman, jednoj od najzapaženijih novih autorica u skandinavskoj književnosti. Roman je objavljen 2021. godine i odmah je privukao veliku pozornost kritike zbog svoje emocionalne preciznosti i generacijske relevantnosti. Riječ je o Hedmaninom debitantskom djelu, koje je postiglo izniman uspjeh i prije izlaska, budući da su prava prodana međunarodnim izdavačima još prije objave.
Jedna od najboljih švedskih dramskih serija
Knjiga je bila hvaljena od etabliranih skandinavskih autora i brzo se pozicionirala kao jedan od najvažnijih švedskih književnih debija posljednjih godina. Upravo zbog tog uspjeha roman je vrlo rano privukao interes televizijskih produkcija. Adaptacija je realizirana kao švedska originalna serija za SkyShowtime, a na streaming platformi kreće s prikazivanjem u ponedjeljak 1. lipnja. Kako nam je serija ustupljena prije svoje premijere, donosimo vam naše dojmove.
Trion prati troje mladih ljudi – Hugoa, Thoru i Augusta – čiji se životi isprepliću tijekom niza ljeta obilježenih privlačnošću, bliskošću i emocionalnom napetošću. Kada sredovječnog Hugoa neočekivano kontaktira kći dvoje ljudi koje je nekoć volio, taj susret ga trenutačno vraća dvadeset godina unatrag, u vrijeme kada se kao brucoš doselio u Stockholm i uselio u dom obitelji Stiller.
Tamo upoznaje Thoru i njezina bliskog prijatelja – i povremenog ljubavnika – Augusta, te ulazi u intenzivnu i slojevitu dinamiku koja mu zauvijek mijenja životni put. Serija istražuje kako jedan odnos može oblikovati život, kako se ljubav i želja prelamaju kroz vrijeme, te što ostaje kada se izgubljene prilike ponovno otvore.
Scenaristička ujednačenost i redateljska preciznost
Prvi kritičarski dojam nakon odgledane serije Trion jest da će se vrlo brzo svrstati među najbolje švedske dramske naslove posljednjih godina. Od prvih scena ističe kao iznimno realna, bez prenemaganja i bez onog suvišnog napuhivanja emocija koje često prate romantične drame. Ono što je čini posebnom jest toplina koja se provlači kroz svaki kadar, osjećaj bliskosti koji djeluje prirodno i nenametljivo. Atmosfera je sjetna i često lagano sanjiva, kao da stalno lebdi između nostalgije i neizgovorenih želja.
Serija vrlo precizno hvata ono nesigurno razdoblje života u kojem se identitet tek počinje oblikovati, a svaka odluka djeluje veća nego što jest. U tim godinama sve djeluje bezbrižno, gotovo lako, sve dok se neki trenuci ne pokažu koliko je ta lakoća zapravo krhka. A upravo to Trion prenosi s rijetkom emocionalnom jasnoćom koja će svakog gledatelja osvojiti i to vrlo snažno.
Seriju scenaristički potpisuje Veronica Zacco, jedna od najiskusnijih švedskih scenaristica svoje generacije, s radom na serijama poput Most (Bron/Broen, 2018.; engleski naslov: The Bridge), Top Dog (2020.) i Quicksand (2019.), koje su joj donijele i domaću i međunarodnu reputaciju. Glavna karakteristika njezinog scenarija da se priča odvija kroz dvije vremenske linije gotovo paralelno, a ta struktura funkcionira iznenađujuće skladno. Ono bitno je da radnja nije vođena zapletom, nego atmosferom, osjećajima i nijansama odnosa.
Redatelj serije Anders Hazelius (Forever, 2023.) to sve iščitao je na najbolji mogući način i znalački vodi priču. Tako da scenaristička ujednačenost i njegova redateljska preciznost osiguravaju da obje linije nose jednaku emocionalnu težinu i kvalitetu, bez ijednog slabijeg mjesta. Tu je važno reći da priča ne “žuri”, sve se odvija u onom “pravom” ritmu. Dodatnu privlačnost gledanju osigurava i vizualni identitet serije, kojeg odlikuje ga prirodno svjetlo a vrlo su dojmljivi kadrovi Stockholma, Pariza i New Yorka koji daju još jednu kvalitativnu nit.
Prirodna i nenametljiva gluma
Glumački je serija na vrlo visokoj razini te je i gluma jedan od elemenata u kojem se uživa. Kao Huga u mlađim danima gledamo Setha Matheusa, kojem ovo zapravo prvi veliki projekt, a ulogu starijeg je preuzeo August Wittgenstein, koji je u glumačkoj profesiji gotovo dvadeset godina, s karijerom koja se proteže kroz švedsku, njemačku i međunarodnu produkciju. I naša TV publika ga je imala prilike upoznati i to putem hvaljenih serija Podmornica (Das Boot, 2018. – 2020.), Kruna (The Crown, 2017.) a među njegovim posljednjim zapaženim nastupima je onaj u mini seriji Trolösa (2024. – 2025.; engleski naslov: Faithless).
U ulozi mlađe Thore gledamo Rebecku Harper, koja jejedna je od najzanimljivijih novih glumačkih pojava na švedskoj filmskoj i televizijskoj sceni, s jasnim kazališnim temeljima i međunarodnim obrazovanjem koje je brusila u New Yorku, Berlinu i na Stockholmskom sveučilištu umjetnosti. Trion predstavlja njezin debitantski nastup, čime ulazi u svijet televizijske drame kao novo lice s ozbiljnim potencijalom. Ulogu po godinama zrele Thore preuzela je iskusna Nina Zanjani, poznata po nizu nastupa u TV serijama među kojima je znamenita Mankellov inspektor Wallander (Wallander, 2009. – 2010.).
U ulozi Augusta je Felix Sandman, koji se etablirao kao jedno od najprepoznatljivijih mladih švedskih lica zahvaljujući ulozi Sebastiana u Netflixovoj seriji Quicksand (2019.), koja mu je otvorila međunarodna vrata. Širu skandinavsku publiku osvojio je kroz norvešku hit-seriju Hjem til jul (engleski naslov: Home for Christmas, 2019. – 2025.).
Njihove glumačke izvedbe velika su snaga ove serije. U svojim likovima oni su prirodni i nenametljivi i nose ih s rijetko viđenom lakoćom. Mlađe verzije likova nose najveći emotivni teret serije, jer upravo u njihovim susretima, nesigurnostima i prvim pukotinama odnosa nastaje sve ono što će kasnije oblikovati njihove živote. Slobodno možemo reći da su oni i svojevrsno srce serije – oni su mjesto gdje sve počinje, gdje sve boli i gdje sve ostaje.
Starije verzije likova donose zrelost i tišinu koja proširuje priču bez narušavanja kontinuiteta. Sve zajedno čini ansambl koji seriju nosi upravo onako kako ona zahtijeva — suptilno, precizno i duboko pogođeno. Njihova prisutnost dodaje priči tihu težinu vremena, osjećaj da su rane sazrele, ali nikada do kraja zacijelile, jer je iza njih ostalo mnogo otvorenih pitanja.
Zrela i osvježavajuća adaptacija
Serija Trion ima šest epizoda u idealnom trajanju od oko trideset minuta, što joj daje savršenu mjeru i ritam. U tom kompaktnom formatu uspijeva ponuditi iznimno bogat i dojmljiv sadržaj, bez ijednog suvišnog trenutka. Ovo je jedna od onih serija koje se ne gledaju usputno, nego se u njih ulazi polako, s punom pažnjom. Tematski je gusta i slojevita, bavi se odnosima, izborima, posljedicama, klasnim razlikama i onim što ostaje kada se mladost potroši.
Vrlo lako će na gledatelja spustiti plašt nostalgije, podsjetiti ga na vlastite početke, promašaje i odluke koje su ga oblikovale. Istodobno je riječ o zreloj i osvježavajućoj adaptaciji koja pokazuje koliko se može postići kada se priča vodi s mjerom i osjećajem. Režija je sigurna, precizna i nenametljiva, a glumačke izvedbe nose emocionalnu istinu koja se rijetko viđa. Sve u svemu, Trion je serija koja ne traži puno vremena, ali daje iznenađujuće mnogo. A sve to je i više nego dovoljan razlog da ju pogledate.
O autoru
