Film redatelja Matta Johnsona ponajprije je priča o odrastanju, a ne pokušaj da se ispriča čitav životni put karizmatičnog chefa Anthonyja Bourdaina. Vrijedan je gledanja jer pruža vrlo ugodan uvid u razdoblje njegova života koje je vrijedilo ispričati. U glavnoj ulozi je izvanredni Dominic Sessa a nasuprot njemu stoji iskusni Antonio Banderas s kojim ostvaruje odličnu kemiju.
Rijetko tko nije čuo za Anthonyja Bourdaina, karizmatičnog kuhara, pisca i putopisca koji je svojim emisijama promijenio način na koji gledamo hranu i svijet. Njegov stil bio je jedinstven – spoj iskrenosti, znatiželje i nepatvorenog poštovanja prema kulturama koje je otkrivao. Bourdain je uvijek birao autentičnost umjesto uljepšavanja, često govoreći o vlastitim slabostima jednako otvoreno kao i o ljepoti mjesta koja je posjećivao.
Jedan od najprepoznatljivijih autora nezavisnog filma
Njegove knjige i serijali ostavili su snažan trag jer su hranu pretvorili u priču o ljudima, povijesti i identitetu. Sposobnost da poveže hranu, kulturu i ljudsku ranjivost učinila ga je jednim od najutjecajnijih pripovjedača svoje generacije. I nakon prerane smrti 2018. godine, Bourdain je ostao simbol neustrašive znatiželje i čovjek koji je pokazao da putovanje nije samo kretanje kroz prostor, nego i kroz vlastitu svijest.
Priče o Bourdainu prihvatio se kanadski redatelj i scenarist Matt Johnson. On se afirmirao kao jedno od najprepoznatljivijih imena suvremene nezavisne kinematografije zahvaljujući kombinaciji estetike mokumentaraca i izrazito prirodnih, improvizacijskih dijaloga. Pozornost na sebe skrenuo je neobičnim, kreativno razigranim filmovima kao što su The Dirties (2013.) i Operation Avalanche (2016.). Širu je publiku osvojio filmom BlackBerry (2023.), hvaljenom dramom o usponu i padu istoimenog tehnološkog giganta, koja je postala jedan od najuspješnijih kanadskih filmova posljednjih godina.
Scenarij filma, uz Matta Johnsona, potpisuju i Todd Bartels, Lou Howe i Matthew Miller. Bartelsu je Tony scenaristički debi, dok je Howe redatelj i scenarist koji iza sebe ima nekoliko kratkih filmova i zapaženi dugometražni naslov Gabriel (2014.). Johnson i Miller dugogodišnji su kreativni suradnici, a zajedno su radili na nizu projekata, uključujući BlackBerry (2023.), za koji su zajedno napisali scenarij.
Priča filma fokusira se na jedno ljeto u životu Anthonyja Bourdaina, točnije na 1975. godinu, kada još uvijek traži vlastiti put i pokušava pronaći svoje mjesto kao mladi pisac. Tony (Dominic Sessa) ambiciozan je i uvjeren da ga čeka velika književna budućnost, ali nakon neuspjeha na fakultetu odlazi u Provincetown, gdje se nada da će ponovno osvojiti Nancy (Emilia Jones), djevojku u koju je još uvijek zaljubljen.
Bez uljepšavanja i mitologiziranja
Ondje mu se planovi ubrzo mijenjaju kada ostane bez novca i počinje raditi u restoranu koji vodi karizmatični i pomalo nepredvidljivi vlasnik kojeg svi oslovljavaju sa “Šef” (Antonio Banderas). Rad u kuhinji tako postaje njegovo novo životno iskustvo, a kaos restorana, njegovi zaposlenici i svakodnevni sukobi počinju oblikovati mladog Bourdaina više nego što je očekivao. Istodobno, Tony nastavlja uljepšavati vlastiti život i izmišljati priče o sebi kao piscu, pokušavajući pred Nancy stvoriti sliku čovjeka kakav bi tek želio postati.
Matt Johnson u svom filmu Tony ne pokušava obuhvatiti cijeli Bourdainov život niti ponuditi klasičnu biografsku priču, već se usredotočuje na razdoblje u kojem se postupno oblikuju njegove strasti prema pisanju i kuhanju. U tom smislu ovo je svojevrsna coming‑of‑age priča fokusirana na Bourdainovo mladenačko razdoblje. To je razdoblje u kojem se sve još lomi, u kojem se odluke donose naglo, a posljedice tek kasnije postaju jasne. Upravo ta mladenačka neformiranost daje filmu živost i autentičnost, jer prikazuje Bourdaina prije nego što je postao figura koju svijet poznaje.
Film ga u tom pogledu prikazuje potpuno iskreno, a ta se iskrenost jasno očituje i u citatu iz njegove knjige Dosje kuhinja s kojim počinje film: “Iskreno, bio sam razmažen, jadan, narcisoidan, autodestruktivan i bezobzirni mali klipan.” Upravo takva brutalna samokritičnost služi kao temelj za prikaz njegova ranog karaktera, bez uljepšavanja i mitologiziranja. Redatelj Johnson pritom se oslanja na tu otvorenost kako bi približio Bourdainove nesigurnosti, ljubavne pokušaje, prve ambicije i početne korake u kuhinji.
Humor je pritom jedan od elemenata koji filmu daje svježinu i lakoću. On je nenametljiv i prirodan, proizlazi iz situacija i karaktera. Dijalozi su jednostavni i brzi, baš onakvi kakvi bi bili u životu mladića koji još uvijek traži svoje mjesto. Ton filma pritom ostaje topao i lagano ironičan, stvarajući dojam blizine i pristupačnosti koji se savršeno uklapa u Bourdainovo ranjivo i nesigurno razdoblje života.
Dominic Sessa nosi film
Jedan od prigovora koji se može uputiti filmu jest slabija razrada sporednih likova, osobito onih koji bi mogli dodatno osvijetliti Bourdainov karakter. Njegov odnos s roditeljima prikazan je kratko i prilično površno, što ostavlja dojam da je izostao važan dio konteksta koji bi produbio razumijevanje njegova ponašanja. Određeni likovi u filmu ostaju površno skicirani, bez dublje razrade što pomalo osiromašuje emocionalnu pozadinu priče. Snažniji fokus na obiteljske i prijateljske odnose mogao je dodatno naglasiti Bourdainovu osobnost i način na koji je kasnije pristupao životu.
Film zbog svoje opuštene, lagane strukture ne teži velikim dramaturškim udarima. Ta nenametljiva narativna linija ponekad ostavlja dojam da priča prolazi bez snažnijih emocionalnih vrhunaca, iako cjelina time nije bitno narušena. Takav ritam daje filmu određenu mekoću i održava priču preglednom i lako gledljivom.
A tome pridonosi i Dominic Sessa (The Holdovers, 2023., Majstori iluzije 3 /Now You See Me: Now You Don’t, 2025.) donosi iznimno uvjerljivu interpretaciju mladog Bourdaina. U njegova izvedbi puna je prirodne energije koja odražava mladenačku impulzivnost, ali i onu tihu ambiciju koja će kasnije oblikovati Bourdainovu karijeru. Ovim svojim nastupom Sessa je još jednom potvrdio da je riječ o jednom od najzanimljivijih mladih glumačkih imena, a izvedba mladog Bourdaina pokazuje da iznimno hvaljeni i nagrađivani nastup u filmu The Holdovers nije bio slučajnost. Štoviše, ovdje uvelike drži film na svojim leđima, dajući priči energiju i fokus koji je teško zamisliti bez njega.
Nasuprot njemu je iskusni Antonio Banderas (Požuda/Babygirl, 2024.) koji oblikuje snažan lik koji je istodobno mentor, izazov i figura koju je teško u potpunosti pročitati. Njegova karizma i toplina daju filmu dodatnu dimenziju, osobito u trenucima kada se suprotstavlja Tonyjevoj mladenačkoj tvrdoglavosti. Sessa i Banderas ostvaruju odličnu kemiju upravo zahvaljujući potpuno različitim karakterima, pa njihovi zajednički prizori djeluju živo, dinamično i često neočekivano emotivno. Upravo ta interakcija jedan je od najjačih elemenata filma, jer pokazuje kako se Bourdainov karakter oblikovao pod utjecajem ljudi koji su ga istodobno gurali naprijed i držali na zemlji.
Vrlo dopadljiva i nenametljiva biografska priča
Tony je vrlo dopadljiva i nenametljiva biografska priča koja kroz jedno ljeto uspijeva uhvatiti važno razdoblje u životu Anthonyja Bourdaina. Takav epizodičan pristup možda ne donosi velike dramaturške vrhunce, ali filmu daje određenu toplinu i prirodnost. Redatelj Matt Johnson pritom uspijeva izbjeći zamku klasičnog biografskog filma koji bi pokušao obuhvatiti cijeli život svoje slavne osobe. Njega ovdje više zanima čovjek koji tek pokušava shvatiti tko je i što želi postati.
Ovaj Johnsonov film je ponajprije priča o odrastanju, a ne pokušaj da se ispriča čitav Bourdainov životni put. Tu valja istaći da kao takav ne nudi konačne odgovore o tome kako se oblikovao čovjek kojeg će kasnije upoznati milijuni gledatelja, već ostavlja dovoljno prostora da se taj proces iščita kroz njegove odluke i pogreške. Kao takav vrijedan je gledanja jer donosi zanimljiv i ugodan pogled na jedno bitno razdoblje njegova života koje mu je odredilo daljnji životni put
