The Mandalorian i Grogu stigao je u domaća kina, a ovaj filmski nastavak uspješne serije The Mandalorian opisan je kao naslov koji bi trebao imati presudan utjecaj na budućnost Star Wars franšize. Je li film dostojan te uloge – pročitajte u našem tekstu!
Priču o tome kako je Disney preuzeo Lucasfilm, a time i Star Wars franšizu već znate. Koliko je to dobra donijelo procijenite sami, ali ne možemo reći da Disney nije oživio franšizu za koju se mislilo da je zaključena s Osvetom Sitha. Naravno, bilo je tu svega i svačega, od vrlo loših momenata do sjajnih momenata, a serija The Mandalorian, koju su osmislili i realizirali Jon Favreau i franšizni veteran Dave Filoni, svakako je jedan od sjajnijih primjera koje smo vidjeli u Disneyjevoj eri.
Serija je premijerno prikazana 2019. godine i od Pedra Pascala, koji je već tada bio prilično popularan, učinila je globalnu mega zvijezdu. Smještena nakon pada Imperija, serija je pratila usamljenog Mandalorca po imenu Din Djarin koji radi kao lovac na glave. Tijekom jednog zadatka mora pronaći i vratiti „Dijete“, odnosno pedesetogodišnjeg „bebu Yodu“, nazvanog tako jer pripada istoj rasi kao i slavni Jedi učitelj. Grogu, kako se beba Yoda zove, ubrzo postaje njegov učenik i posvojeni sin te njih dvojica kroz tri sezone serije doživljavaju brojne pustolovine u sklopu kojih Grogu odluči da će biti Mandalorac, a ne Jedi, iako ima jaku vezu sa Silom.
Serija je bila iznimno hvaljena i mnogi su smatrali da bi takav pristup mogao spasiti Star Wars, međutim blagi pad kvalitete u trećoj sezoni te priličan neuspjeh većine drugih projekata (uz časni izuzetak sjajnog Andora i sasvim solidne Ahsoke) promijenio je izvorne planove pa je planirana četvrta sezona izgleda otkazana, a umjesto nje smo dobili ovaj film, koji figurira kao nastavak na priču iz treće sezone. U pasusima koji slijede, moći ćete pročitati kako je to sve izgledalo.
Jednostavna, ali zabavna premisa
Po pitanju priče, The Mandalorian i Grogu zapravo je prilično jednostavan – Din Djarin i Grogu rade kao nezavisni lovci na glave za Novu Republiku i naganjaju pristaše Imperija diljem galaksije, za što dobivaju izdašne nagrade. Sve to vodi pukovnica Ward (Sigourney Weaver), stroga, ali pravedna, a tu se pojavljuju i drugi poznati likovi, poput Zeba (Steve Blum) i Carsona Teve (Paul Sun-Hyung Lee). Tijekom najnovijeg zadatka Din i Grogu moraju surađivati s Huttima, čiji je najpoznatiji predstavnik zloglasni Jabba, a čijeg sina Rottu moraju pronaći za zloglasne Blizance.
Naravno, Rotta bude pronađen i spašen, međutim kada Din izigra dogovor s Huttima, iako pritom ispuni svoj zadatak prema Novoj Republici i dostavi enigmatičnog bivšeg imperijskog časnika, Blizanci polude i krenu ulov na njega, što se pretvori u misiju spašavanja u kojoj glavnu ulogu ima upravo Grogu.
Film je podijeljen na tri manje cjeline – uvodna misija, pronalazak i spašavanje Rotte te spašavanje Dina Djarina – koje su prilično labavo povezane, ali narativno sasvim solidno organizirane. Sve skupa to je jedna velika i iznimno zabavna avantura kroz Galaksiju koja, istina, više sliči na kakvu epizodu slavnih Ratova klonova, kultne animirane serije Davea Filonija.
Nema tu neke dubine i zapravo je ovaj film samo proširenje dobro poznate priče, ali ta je jednostavnost u kontekstu zabave koju pruža bila pun pogodak jer film je vrlo pitak, vrlo dinamičan i vrlo se lako gleda.
Sjajni Pedro Pascal i Grogu
Na to treba nadovezati i još jednu sjajnu interpretaciju Pedra Pascala, moguće najpouzdanijeg imena u sadašnjem Hollywoodu; znate da Pascal neće birati debilne uloge, a iako možda neće svaka od njih biti za Oscara, znate da će biti odrađena sjajno i iznimno profesionalno. Naravno, Din Djarin uloga je koju je proslavio i koja je proslavila njega, tako mu je ovaj film legao – kako se kaže – k’o budali šamar. Priča mu je omogućila da pokaže obje strane Mandalorca – i onu herojsku, i onu očinsku – ali to je bilo i za očekivati.
Ono što nismo očekivali jest da će Grogu dobiti toliko prostora. Da, vrijeme je da ta pedesetogodišnja beba polagano odrasta, međutim Grogu je toliko sladak i simpatičan da ga teško možete zamisliti kao kakvog akcijskog junaka. Međutim, on je iznio cijelu drugu polovicu filma gotovo sam – od spašavanja Dina iz zatočeništva do neutraliziranja otrova – i podsjetio nas na onu slavnu scenu iz Gremlina kada je Gizmo „postao“ Rambo i spasio dan.
Prebacivanje fokusa na Grogua pokazalo se kao pun pogodak za ovaj film jer su fanovi to dočekali s odobravanjem, a film je dobio na kvaliteti jer – ne samo da je omogućio razvoj Grogua kao lika, već je donio nešto novo u priči koja je godinama bila temeljena na tome da Din spašava malenoga. Naravno, ima toga i ovdje – još je mali – ali film u tom pogledu ipak nudi neko osvježenje.
Od ostalih likova, jedino je Rotta Hutt imao nekakvu priču i dvojac Favreau-Filoni uspio je u tome da ona bude zanimljiva i usklađena s ostatkom filma. Nije bogznašto, ali kada uspijete humanizirati pripadnika Hutta, onda ste odradili lavovski posao jer ta je rasa – a i film to pokazuje – uvijek na strani zla.
Preostali sporedni likovi nisu dobili previše prostora, što jest problem, ali razumljiv s obzirom na ograničenja filmskog formata kao takvog. I pukovnica Ward, i Blizanci, i neimenovani lovac na glave Embo, i posebno ribar Gatori – svi su oni zaslužili dodatnog prostora, ali s obzirom na uvjete u kojima su Favreau i Filoni radili, mislimo da su izvukli maksimum iz ovih likova.
Problem radnje – ne ide nikamo
I ovo nas, zapravo, dovodi do temeljenog problema ovog filma, a to je – radnja kao takva. Rekli smo da je narativna premisa sasvim okej i kao standalone film, The Mandalorian i Grogu figurira bez većih problema. To je ono što nas je čak i iznenadilo – da biste odgledali ovaj film, ne morate pogledati treću sezonu, odnosno dovoljno je da poznajete osnove serijala da biste otpratili cijelu priču. I dok je to dobro u nekom marketinškom smislu jer će privući veći broj gledatelja, narativno je problem.
Film nije upao u zamku otklona od glavne radnje, ali donio nam je priču koja ni na koji način ne gura tu glavnu radnju naprijed i zapravo smo nakon gledanja ovog filma na istoj točci s koje smo počeli po završetku treće sezone. Serija je, naravno, koračala prema naprijed tako da se priča o Dinu Djarinu i Groguu razvijala, međutim s ovim filmom, koji figurira kao zamjena za četvrtu sezonu, priča ne ide niti jedan korak naprijed.
Ako biste izvukli ovu priču i pravili se kao da film nikada nije ni postojao, radnja serije The Mandalorian ne bi propatila ni na koji način i ne biste izgubili apsolutno ništa. I dok to nema direktnog utjecaja na film kao takav, problem je u tome što je ovo franšizni film pa je, naravno, logično da se on na neki način nadovezuje na glavnu radnju, što ovdje nije slučaj.
Dapače, ovo djeluje kao ogromna većina franšiznih anime filmova. Ako ne znate, velika većina franšiznih anime filmova (ako oni nisu kompilacijski filmovi ili ako eksplicitno nije navedeno drugačije) zapravo nisu dio službenog kanona, već su filler priče koje nemaju nikakve veze s glavnom radnjom, uglavnom ih je nemoguće kronološki smjestiti u vremensku liniju glavne radnje i nemaju nikakvog utjecaja ni na koji dio glavne priče.
I dok je ovaj film moguće kronološki jasno pozicionirati i on jest povezan s glavnom radnjom, ovaj treći faktor izostaje, a to je suštinski najveći problem ovog filma.
Ono što je evidentno jest da je ovaj film sklepan, vjerojatno na brzinu. I dok su se Favreau i Filoni prilično snašli, evidentno je da je ovaj film reciklirao i komprimirao ideje i priče koje su trebale biti dio četvrte sezone. I zato ovaj film i ima tri narativne cjeline – koje su kao tri manje epizode – i ostavlja dojam serije, odnosno nekakve produžene epizode serije od dva sata.
Sve tri sezone serije The Mandalorian imale su po osam epizoda, odnosno negdje oko 250-300 minuta materijala, što je više od dvostruko vremena nego što je film imao na raspolaganju. Da je ovaj film imao još dva sata, uvjereni smo da bi svi narativni nedostaci bili uklonjeni, da bi svi likovi dobili puno više prostora i da bi priča otišla barem jedan korak naprijed.
Rekli smo što je promijenilo planove, ali unatoč tome vidljivo je da su Favreau i Filoni imali jasnu ideju i da je ovo sve trebalo voditi nekamo. Zato i nismo toliko kritični prema ovim nedostacima filma, jer očito je da nisu ni namjerni niti plod nekakvog nemara, odnosno (privremene) scenarističke gluposti. Ne znamo hoćemo li vidjeti nekakvu proširenu ili redateljsku verziju, ali – nažalost – ovaj film ne bi spasilo ni još dodatnih 15-20 minuta, već dodatnih sat vremena.
Ovo je velika šteta jer je jedna gotovo pa besprijekorna serija dobila nastavak koji možda neće umanjiti ni opću kvalitetu ni opći dojam, ali se radi o nastavku na koji je potrošeno solidnih 165 milijuna dolara koji su mogli biti utrošen na cijelu jednu sezonu koja bi, ako je suditi po ovim fragmentima koje smo vidjeli u filmu, bila sjajna (neke procjene navode da je serija imala budžet od oko 15 milijuna po epizodi, što je nekih 120 milijuna ukupno, a što je manje od budžeta ovog filma).
Zabavan film koji uopće nije trebao biti film
Na kraju je evidentno da The Mandalorian i Grogu nikada nije ni trebao biti film, već je taj novac trebao biti utrošen u novu sezonu serije. Priča bi bila smislenija i dublja, likovi bolje razrađeni, a fanovi i kritičari zasigurno zadovoljniji. Ovako imamo relativno zadovoljne fanove i relativno nezadovoljne kritičare, a iako će film vjerojatno imati solidnu zaradu na blagajnama, ostaje gorak okus.
Zašto? Zato što je evidentno da je Disney sve ovo napravio radi novca. Uzeli su jedini funkcionalni projekt koji je bio enormno popularan i uspješan (bio je i Andor, ali Andor je prequel priča čiji tragični kraj znamo još iz filma Rogue One, a serija završava taman prije početka tog filma, tako da tu nema više manevarskog prostora za uvjerljivu priču, dok Ahsoka još uvijek nije dobila nastavak) te su preko njega pokušali spasiti posrnule financijske rezultate. Nešto će novca zaraditi, ali ta je korporativna pohlepa dovela do toga da je sjajnoj seriji uskraćena kvalitetna budućnost jer upitno je što će uopće biti sa svim ovim likovima.
Svi iz Disneyja i Lucasfilma jasno su dali do znanja da budućnost serijala ovisi o financijskim rezultatima ovog filma i baš se zbog toga bojimo da bi ovo mogao doista biti kraj priča o Dinu Djarinu i Groguu. Onaj planirani film Davea Filonija koji bi povezao Ahsoku, The Mandaloriana i The Book of Boba Fett i figurirao kao zadnje poglavlje ovog serijala još uvijek je u planu, ali tek treba vidjeti što će s tim biti.
Ovako ostaje žal za propuštenom prilikom, ali – that’s showbiz, right? Dobra stvar je što je film kao film sasvim dobar, ima puno srca i dovoljno je zabavan da možete uživati u njemu, a taj neki veći world-building i širi kontekst… to ćemo ostaviti za neka ljepša vremena. Dotad, uživajmo u Dinu Djarinu i Groguu, vjerojatno najboljim ne-Lucasovim likovima u cijelom filmskom Star Wars univerzumu.
O autoru
