Debitantsko redateljsko ostvarenje Barnabyja Ropera idealan je izbor za sve ljubitelje psiholoških trilera koji traže napetost izgrađenu na karakterima, a ne na pirotehnici radnje. Njegova snaga leži u likova, a u skladu s tim je i glumački ansambl koji predvodi izvanredni Eddie Marsan. Film potvrđuje da se i u skromnim produkcijskim okvirima može stvoriti izuzetno dojmljiv triler.
Nezavisni američko britanski film Svi su vragovi ovdje (All the Devils Are Here, 2025.), koji možete pogledati na streaming platformi SkyShowtime, jedan je od onih naslova koji lako promaknu ispod radara, a zapravo zaslužuju pažnju. Riječ je o debitantskom redateljskom ostvarenju Barnabyja Ropera, autora koji je karijeru gradio režirajući glazbene spotove – među njima i one za Davida Bowieja, Mobyja, Snow Patrol i druge – a snimio je i nekoliko kratkih filmova.
Snaga u likovima
Scenarij potpisuje John Patrick Dover, kojem je ovo pak scenaristički prvijenac. Sam naslov filma “posuđen” je iz Shakespeareove Oluje (The Tempest, 1611.) i poznatog stiha: “Pakao je prazan i svi su vragovi ovdje.” (originalni tekst: “Hell is empty and all the devils are here.”). A taj citat savršeno odgovara trileru čija se napetost ne gradi na radnji, nego na psihologiji i unutarnjim konfliktima likova.
Film započinje pljačkom tročlane, tek oformljene bande na čijem je čelu Ronnie (Eddie Marsan). Pripadnici bande su još novak Royce (Tienne Simon), koji se upustio u nešto što očigledno nije za njega te Grady (Sam Claflin), nepredvidljivi i brutalni kriminalac. Čitav posao obavljaju za Harold (Rory Kinnear), gangstera koji radi za “nevidljivog” gospodina Raynoldsa.
Pljačka je trebala biti rutinski i profesionalno obavljeni posao ali Ronnie teško obuzdava Gradyja koji tijekom nje divljački pretuče dvojicu zaposlenika/zaštitara. Time je prekršio naredbu da se posao obavi bez nasilja i bez odstupanja od plana. Nova nevolja bandu sustiže kada u bijegu autom nalete na jednu osobu. Na dogovorenom mjestu, na totalnoj osami, dočeka ih četvrti član bande Brojevi (Burn Gorman), s kojim odlaze u derutnu i zabačenu kuću na osami.
On je taj koji je odgovoran da novac bude kod njega dok čekaju naredbe od šefa. No i on ima svojih problema a glavni je da je ovisnik o drogama. Dani prolaze, zalihe hrane su sve manje a napetost među njima raste. Ipak, jednog dana na vratima im se pojavljuje djevojka C (Suki Waterhouse), koja tvrdi da ju je poslao šef. Ona im prenosi poruku da moraju još čekati te odlazi. Njezin odlazak samo dodatno pojačava nervozu, a atmosfera među pripadnicima bande ubrzo raste do usijanja.
Svi su vragovi ovdje od prvog kadra jasno daje do znanja da je riječ o trileru koji svoju snagu gradi na likovima, a ne na pukoj radnji. Ona se razvija polako, ali film vrlo brzo uvlači gledatelja u svoj mračni, gusti svijet. Izolirana kuća u kojoj se odvija veći dio priče savršeno odražava emocionalno stanje likova – zatvoreni su, nemirni i na rubu pucanja. Atmosfera je stalno nabijena neizvjesnošću, kao da se nešto opasno kuha ispod površine i samo čeka trenutak da eksplodira.
Snažne glumačke izvedbe
Pohvale treba uputiti Doveru što njegov scenarij vrlo precizno dozira informacije, dopuštajući da se istina o svakom liku otkriva tek onda kada to najviše pojačava unutarnji pritisak. Tu su i flashbackovi koji su pritom ključni jer otkrivaju motive koji se ne vide na površini, ali određuju svaku njihovu odluku. Kako se situacija zaoštrava, granica između racionalnog i impulzivnog ponašanja sve se više briše, gurajući likove prema neizbježnom nasilju. Upravo u tom postupnom raspadu njihove prividne kontrole leži najveća snaga filma – osjećaj da tragedija ne dolazi iznenada, nego kao logičan ishod svega što smo gledali od početka.
Iako film ima snažan stil i jasnu autorsku viziju, povremeno se oslanja na prilično predvidljive žanrovske obrasce, što umanjuje dojam originalnosti. Mana je i što se u priči povremeno otvaraju pukotine u logici radnje, osobito u motivacijama pojedinih odluka koje likovi donose u ključnim trenucima. Također, uvodni dijalozi pomalo su ukočeni i generički, što usporava ulazak u priču prije nego što film pronađe svoj pravi ritam.
Obzirom na to da snaga filma leži u likova, u skladu s tim je i glumački ansambl. Eddie Marsan (Operacija Fortune: Prevara stoljeća/ Operation Fortune: Ruse de Guerreu, 2023., TV serija Ray Donovan, 2013. – 2020.) pruža izvanrednu, duboko nijansiranu izvedbu koja nosi emocionalnu jezgru priče. On svojom pojavom, odmjerenošću u nastupu, pričom i gestikulacijom naprosto hipnotizira i zadržava pažnju na sebi. On je “dobar loš momak” koji će odmah dobiti simpatije i pažnju kod gledatelja.
Sam Claflin (Bagman, 2024., Posljednja noć u Sohou/Last Night in Soho, 2021.) donosi sirovu, nepredvidljivu energiju koja služi kao savršeni kontrast Marsanovoj suzdržanosti. Njegova izvedba unosi stalni osjećaj prijetnje iako je dojam da povremenu ulazi i u preglumljivanje (pogotovo na početku filma). Tienne Simon (Ben: Primitivna prijetnja/Primate, 2025.) iako je pružio solidnu izvedbu nije na razini ostatka ekipe.
Burn Gorman (Frankenstein, 2025.) je vrlo upečatljiv te potvrđuje reputaciju glumca koji i malim ulogama daje težinu. Tu je i Rory Kinnear koji donosi hladnu, proračunatu autoritarnost koja jasno definira hijerarhiju kriminalnog svijeta filma. Njegova izvedba je odmjerena i precizna, točno onakva kakva je potrebna liku koji djeluje iz sjene.
Duh klasika
Svi su vragovi ovdje idealan je izbor za sve ljubitelje psiholoških trilera koji traže napetost izgrađenu na karakterima, a ne na pirotehnici radnje. Film od početka stvara gustu, tjeskobnu atmosferu koja se polako, ali neumoljivo zgušnjava. Kroz gotovo cijelo trajanje provlači se jeziv i brutalan prizvuk, osjećaj da je nasilje uvijek na rubu da eruptira. Obrati su odmjereni, ali vrlo učinkoviti, svaki od njih dodatno produbljuje psihološku dinamiku među likovima.
Unatoč povremenim manama, riječ je o iznimno kvalitetnom filmu koji ostavlja snažan dojam. Njegova mračna atmosfera, precizno vođena napetost i slojevito prikazani likovi čine ga iskustvom koje se ne zaboravlja lako. U svojim najboljim trenucima film priziva duh klasika poput Psi iz rezervoara (Reservoir Dogs, 1992.), Pljačka (Heist, 2001.) i Uhvatite Cartera (Get Carter, 1971.). Kratko rečeno, ovo ostvarenje redatelja Barnabyja Ropera ne ostavlja ravnodušnim i potvrđuje da se i u skromnim produkcijskim okvirima može stvoriti izuzetno dojmljiv triler.
O autoru
