Nakon tri godine čekanja, dugo očekivani nastavak Super Mario Bros. filma, Super Mario Galaxy Film, stigao je u svjetska i domaća kina, a mi smo dobili vizualno impresivno iskustvo sa solidnim humorom i mnogo nostalgije, koje ipak nije bez mana. Ako vas zanima što očekivati, nastavite čitati tekst koji slijedi.
Super Mario je brend o kojem ne treba previše pričati. Ta legendarna 2D igra u kojoj skačete po gljivama i lupate po kockicama da biste spasili Princezu od Bowsera (ili Kralja Kupa, kako je bio preveden kod nas u doba kada je Super Mario anime bio hit na televiziji) danas je postala ogromna franšiza koja ne samo da je prešla u 3D i na velika platna, već je proširila svijet na način da to više nije samo talijanski vodoinstalater koji skakuće po gljivama.
Franšiza je davno dobila nekoliko sjajnih animiranih serija, imali smo i onaj katastrofalni igrani film s Bobom Hoskinsom, a odnedavno imamo – uz brojne videoigre – i animirani serijal koji možda nije u duhu Super Marija kao originalne animirane serije, ali je sasvim solidan i vrlo živopisan.
Super Mario Galaxy Film nastavak je financijski izrazito uspješnog filma iz 2023. godine, a sada ćemo vam reći što je film uspio učiniti u odnosu na svog prethodnika.
Priča koja stoji na puno čvršćim temeljima
Radnja ovog animiranog nastavka nadovezuje se na događaje iz prvog filma, pri čemu su scenaristi uspjelo dodatno proširiti svijet i uvesti neke nove likove, ne samo iz Super Mario franšize, već i iz drugih Nintendovih videoigara.
I dok je to bila formula koju smo vidjeli i u prvom filmu, kada se niotkud pojavio legendarni Donkey Kong, ovdje su se redatelji Aaron Horvath i Michael Jelenic potrudili izgraditi priču koja ima smisla i koja je puno više u duhu Super Marija u odnosu na prvi film.
Samo kratki komentar – u prvom filmu smo imali priču koja je bila i dinamična i ekspanzivna, ali ostao je dojam da su autori sve uložili u promociju Nintenda (problem koji postoji i ovdje, ali o tome nešto niže u tekstu), dok je priča stavljena negdje sa strane.
U Super Mario Galaxy filmu autori su ponudili koherentiniju strukturu pa glavna priča o osveti Bowsera Jr. i njegovoj želji da spasi oca i pokori cijeli univerzum drži vodu i puno je smislenija od razbacane naracije iz prvog filma. U tom pogledu možete jako dobro pratiti određene ideje i zaplete, a priča dolazi do svog – naravno, očekivanog – kraja nakon nekoliko sasvim solidno odrađenih borbi i trenutaka.
Plus scenaristtu Matthewu Fogelu ovdje ide i zato što je ovaj film više u duhu Super Mario igara, što u vizualnom smislu (rekreiranje scena iz igara, hommage brojnim klasičnim trenucima iz igara, itd.), što u narativnom smislu, uz poantu spašavanje Princeze iz Bowserovog dvorca u onom najklasičnijem mogućem smislu, što nije bio slučaj u prvom filmu.
Animacija dostojna budžeta
Budžet za nastavak iznosio je 110 milijuna dolara, što je bio malo veći produkcijski budžet u odnosu na prvi film, a iako razlika nije pretjerano velika (u kontekstu cifri za filmske budžete, naravno), animacija je također otišla jedan mali korak naprijed u odnosu na prvi film.
Illumination je studio koji je već dokazao da može dominirati animiranom scenom, tako da ne treba posebno naglašavati da je animacija apsolutno na razini. Priče Illuminationovih filmova možda nisu jednako slojevite kao i neke Pixarove, primjerice, ali ekipa iz Illuminationa štanca hit za hitom, odnosno sve redom filmove koji uspijevaju poharati kino blagajne, neovisno o svim drugim faktorima.
Tako je i ovdje slučaj, s obzirom na to da je Super Mario Galaxy film već u prvih šest dana prikazivanja zaradio više od trostruke vrijednosti vlastitog budžeta, što je doista impresivan rezultat.
Animacijski napredak ponajviše se vidio u borbama, koje su bile doista sjajne i iznimno fluidne, ali i u dizajnu brojnih svjetova (odnosno planeta) koje smo vidjeli kroz film, što je cijeloj ovoj animiranoj avanturi dalo dodatni šarm.
Problem koji ne nestaje
Međutim, iako je ovaj film doista bio malo korak prema naprijed, on je zadržao ono što je bio glavni problem prethodnog filma. Naime, prvi film bio je isto jako simpatičan i prilično solidan, ali puno je manje djelovao kao Super Mario film, a puno više kao Nintendo Film, s obzirom da je Nintendo u tih stotinjak minuta nagurao gotovo sve što je mogao.
Nintendo je prilično megalomanski krenuo u ovaj serijal i mi praktički nismo dobili nijedan samostalni, istinski Super Mario film, već je u oba slučaja to bio crossover projekt, u prvom filmu sa serijalom Donkey Kong, a ovdje sa serijalom Star Fox. Problem je što ni u prvom filmu Donkey Kong nije dobio ulogu kakvu je zaslužio, niti je legendarni Fox McCloud u ovom filmu dobio išta više od cameo nastupa koji se može opisati kao Han Solo za sirotinju. (Ne jer je lik loš, nego jer je sveden na gimmick bez ikakve konkretne razrade.)
I to je problem. Ljudi iz Nintenda morali bi shvatiti da Super Mario sam po sebi ima toliko ogroman svijet i toliko velik broj zanimljivih likova (pa gdje su Kupići, pobogu!?) da mu nisu potrebni ni Donkey Kong ni Fox McCloud ni tkoznako (nadamo se samo da u trećem filmu neće uletjeti Pikachu…) da bi ostvario uspjeh. Barem ne na početku. I barem ne na ovaj način.
To je razlog zašto kod kritičara film uglavnom nije prošao dobro koliko kod publike.Očito je da je ta formula kod kritike koliko-toliko prošla jednom, ali dvaput za redom je ipak previše. Mi, jasno, nismo bili toliko strogi, ali možda je to jednostavno iz razloga jer smo očekivali da će Nintendo koristiti istu formuli pa smo se odlučili fokusirati na ostale elemente, koji su, srećom, ipak bili bolji.
Kako dalje?
Super Mario Galaxy Film već je zaradio brdo love (nešto manje nego prvi film u istom periodu, ali i dalje vrlo blizu), tako da je u financijskom aspektu u pitanju hit, što znači da će Nintendo vjerojatno pristupiti izradi trećeg filma. A zašto i ne bi, kada ih ovako dobro ide?
Da se razumijemo, Super Mario Galaxy Film zabava je za fanove i djecu, vizualno impresivno iskustvo sa solidnim humorom i mnogo nostalgije, tako da ne treba tu očekivati nekakav oskarovski uradak, niti je to ambicija ovog filma. Je li to samo još jedan Nintendov cash grab ili ne prosudite sami, ali bilo kako bilo – od ovoga filma treba očekivati sjajnu zabava, a to još uvijek uspijeva ponuditi.
Međutim, problem je u tome što će se i gledatelji koji kupuju karte polako zasititi ove formule i čini nam se da Nintendo nema luksuz još jednog ovakvog filma prije nego poduzme nekakve konkretne poteze i malo stabilizira serijal, bez da on bude stominutna reklama za njihove videoigre. Ako i treći film bude ovakav, čini nam se da financijska strana više neće biti toliko dobra, a bilo bi šteta da se ovako šaren i dobro odrađen serijal završi nakon samo dva filma, pogotovo jer u svijetu Super Marija postoji toliko sjajnih priča.
Nintendo bi se mogao ugledati na svoje konkurente iz SEGA-e, odnosno na Sonic serijal, koji je vrlo uspješno odradio tri filma bez da je izgubio na kvaliteti i bez da je izdao duh samih igara. Nije ni Sonic tkoznakakvo remek-djelo, ali sva su tri filma bili izrazito koherentne cjeline koje su bile u duhu serijala videoigara i zato su polučili takav uspjeh. I to je formula kojoj bi se Nintendo mogao okrenuti, ne samo zato što očito djeluje, nego i zato što bi franšizi donijela tako jako potrebnu promjenu smjera i stabilizaciju koja bi mogla dovesti i do bolje recepcije među kritikom.
No… možda mi nemamo pojma, znate? Illumination je tvornica hitova; samo pogledajte serijal o Gruu – ima more filmova, svi su na više-manje isti kalup, ali svi su bili hitovi na blagajnama i Illumination ih kvalitetno proizvodi bez prestanka, tako da je moguće da će se isto dogoditi i s ovim serijalom. Budućnost krije odgovor na ovu dilemu, tako da treba iščekati i vidjeti.
A dotad? Uživajte u urnebesnim pustolovinama vjerojatno najpoznatijih vodoinstalatera na svijetu.
O autoru
