Jeste li ikad obratili pozornost na vriskove glumaca gledajući filmove? Ako i niste, Wilhelmov vrisak ste čuli mnogo puta a da to ne znate.
Pravi filmoljupci znaju što je Wilhelm scream, tj. Wilhelmov vrisak, a on se čuje kad netko bude upucan, padne s velike visine ili bude odbačen od eksplozije. Osoba odgovorna za njegovu popularnost je dizajner zvuka Ben Burtt koji ga je iz zafrkancije ubacio u Ratovi zvijezda Epizoda IV: Nova nada (Star Wars Episode IV: A New Hope, 1977.). To je bio tek početak, jer nije stao samo na tom filmu.
Fascinacija kaubojskim vriskom koji je postao popularan u Hollywoodu
Wilhelmov vrisak je audio efekt koji se pojavio u nebrojeno mnogo filmova i TV serija, a slučajno ga je kroz internu zafrkanciju popularizirao dizajner zvuka Ben Burtt. Famozni vrisak se po prvi puta pojavio 1951. u vesternu Udaljeni bubnjevi (Distant Drums) s Garyjem Cooperom, a nakon toga se našao u Warner Bros.-ovoj kolekciji zvučnih efekata koji se koriste u raznim filmovima. Ondje ga je pronašao i Burtt.
“Bio je to vrisak koji sam prvi put čuo kao dijete. Snimio sam to s televizije. Bilo je to u mnogim Warner Bros. filmovima iz 1950-ih i 60-ih. Bio je to uobičajeni vrisak u njihovom katalogu, a korišten je u mnogim vesternima. Za kauboje koje gađaju strijelama ili čime već.”
Još kao dijete Burtt je bio očaran zvučnim efektima iz filmova te je prema njima mogao prepoznati gleda li se film kojeg je snimio Warner Bros., Paramount, ili neki treći studio. “Bio je to samo jedan od mnogih zvukova koje sam imao. Zacrtao sam porijeklo mnogih kultnih zvukova iz filmova koje sam slušao dok sam odrastao jer me zanimalo odakle stvari dolaze i kako su napravljene.”
Počelo je kao zafrkancija, a onda se proširilo na najpoznatije snimljene filmove
Na fakultetu je Burtt s kolegom Richardom Andersonom koji je isto tako postao dizajner zvuka ubacivao Wilhelmov vrisak u njihove studentske filmove, te su se zajedno smijali tome i postalo je interna šala. Kad je Ben Burtt počeo raditi na prvom filmu Ratova zvijezda, uspio je pronaći taj zvuk u studijskoj kolekciji i tako je priča počela.
“U ‘Ratovima zvijezda’ ubacio sam ga za jurišnika koji je pao u ponor kad je upucan. Bilo je to samo za moje zadovoljstvo. Nitko to nije tražio. Nitko to nije primijetio. To je bilo to. Sljedeći je put možda bio za ‘More American Graffiti’. Ubacio sam ga. Nakon toga sam počeo gledati koliko daleko mogu ići s tim. Richard Anderson se vratio u L.A. i radio je na drugim filmovima, i počeo je to stavljati u svoje filmove. Igrali smo ovu igru nadmoći 25 godina, i samo smo nas dvojica znali što radimo.”
‘Stvorio sam čudovište’
Njihova zaigranost je prema Burttovim riječima – stvorila čudovište. “On bi to stavio u film Quentina Tarantina, nazvao me i izazvao da ga pronađem. Stavio sam to u film o Indiani Jonesu. Bila je to interna šala. Nitko ništa nije rekao. Tek kada se pojavio Internet, mora da je bilo oko 2000. ili tako nešto kada su ljudi mogli kolektivno razgovarati o trivijalnostima, a DVD-ovi su bili pri ruci kako biste mogli proučavati te filmove. Odjednom su svi čuli isti vrisak na svim Lucasovim filmovima, i na nekoliko drugih, i počeli su se pitati što je to. Nekako se pročulo. Nisam to spomenuo. Ali onda je stigao na Internet i postao, kako to nazivate, meme? Je li to to? Ne znam Sada je posvuda. Upravo sam ga jučer čuo u reklami na TV-u. Reklama za osiguranje. To je potpuno ludo. Prestao sam ga ubacivati. Ali čak i kad sam prestao, moja ekipa bi ga ubacila jer su smatrali da mora biti tamo. Nisam ih mogao zaustaviti. Stvorio sam čudovište.”
Burttovo ‘čudovište’ može se čuti u svim nastavcima Gospodara prstenova i Hobita, gotovo svim Ratovima zvijezda, Indiana Jones filmovima, Disneyevim animiranim klasicima, i zapravo – posvuda.
Wilhelmov vrisak postao je dio inicijacije za montažere zvuka
Mada je originalni vrisak snimio glazbenik Sheb Wooley za Udaljene bubnjeve, on se ne zove Shebov vrisak jer Ben Burtt i njegovi prijatelji dali su mu nadimak Wilhelm zbog jednog drugog filma. Zvuk kojeg vojnik Wilhelm ispusti kad ga pogodi strijela u nogu u vesternu The Charge at Feather River (1953.) tako je postao dijelom pop kulture. “Više ne mogu ništa učiniti. Čini se da je za montažere zvuka Wilhelm sada neka vrsta inicijacije, neka vrsta audio krštenja. Ubacite ga i pridružite se klubu. Ali ništa od toga nije bilo namjerno,” rekao je Burtt tvrdeći da iako je osvojio 2 Oscara za montažu zvuka i pored toga bio nominiran još 6 puta, svi će ga pamtiti po Wilhelmovom vrisku.
“Ako me proguglate, prvo što piše je: ‘Ben Burtt, tvorac Wilhelm Screama’. Pitao sam svoju ženu: ‘Jesam li poznat po tome?’ Bila je to šala koju sam učinio jednom i sad ne mogu živjeti bez njena prisustva.”
Wilhelmov vrisak se odavno prestao koristiti samo u filmovima i serijama, te je završio u video igrama, TV reklamama, zabavnim parkovima, te na najneobičnijim mogućim mjestima. Ako primijetite da u filmu netko krene padati ili je upucan – naćulite uši jer takvu scenu vjerojatno prati Wilhelm.
Izvor: The Hollywood Reporter