Četvrti film s Tomom Hollandom kao naslovnim junakom, koji se čekao punih pet godina, možda nije donio očekivanu svježinu, ali donosi dovoljno humora, emocije i energije da zadovolji publiku. Redatelj Destin Daniel Cretton uspio je napraviti zabavan i produkcijski impresivan film, ali nije uspio u potpunosti izbjeći osjećaj već viđenoga.
Spider-Man je dugoročno najprivlačniji Marvelov junak publici, zahvaljujući prepoznatljivom vizualnom identitetu i univerzalnoj temi odgovornosti. Posljednjih godina Spider-Man i njegove multiverzalne varijante postali su najživlji i najkomercijalniji dio Marvelova svijeta. Uz igrane filmove, veliku ulogu odigrao je animirani hit Spider-Man: Novi svijet (Spider-Man: Into the Spider-Verse, 2018.), koji je briljantnom animacijom i svježim pristupom osvojio publiku i donio Marvelu Oscara za najbolji animirani film.
Jedan od najiščekivanijih Marvelovih filmova
Na tom valu interesa stiže i Spider-Man: Novo doba (Spider-Man: Brand New Day, 2026.), četvrti film s Tomom Hollandom u glavnoj ulozi. Time Holland postaje jedini glumac koji se čak četiri puta pojavio u samostalnim Spider-Man filmovima. S obzirom na to da nam film stiže nakon pet godina pauze, čini ga jednim od najiščekivanijih Marvelovih naslova u posljednjih nekoliko godina. Neće se pogriješiti ako se kaže da dio zasluga za to pripada upravo Hollandu, čija je interpretacija dodatno učvrstila popularnost lika među mlađim generacijama.
Film je u svoju stvarnu produkcijsku fazu ušao u rujnu 2024., kada je Marvel službeno odabrao Destina Daniela Crettona za redatelja, koji je za Marvel 2021. godine režirao Shang-Chi i legenda o deset prstenova (Shang-Chi and the Legend of the Ten Rings). Taj se naslov smatrao velikim financijskim i kritičkim uspjehom, osobito zato što je objavljen tijekom pandemije koronavirusa, a globalno je zaradio oko 432 milijuna dolara uz proračun od 200 milijuna. Sve to bio je itakako dobar razlog za Marvel da Crettona još jednom angažira. Kad je potvrđen za redatelja, objavljeno je da će scenarij ponovno pisati Chris McKenna i Erik Sommers, autori scenarija za prethodna tri Hollandova filma o Spider‑Manu.
Radnja filma prati Petera Parkera (Tom Holland) koji kao Spider-Man nastavlja štititi New York od svakodnevnih prijetnji, uključujući i nove napade Scorpiona (Michael Mando), uz povremenu suradnju s detektivkom Jean DeWolff (Liza Colón‑Zayas). Čarolija Doktora Strangea izbrisala je njegovo postojanje iz sjećanja najbližih, pa Peter živi u izolaciji i pokušava pronaći ravnotežu između odgovornosti i gubitka, osobito prema Nedu (Jacob Batalon) i MJ (Zendaya).
Kada se u gradu pojavi neobičan protivnik koji može manipulirati nedužnima, ali ne može prodrijeti u dubine Peterova uma, Spider-Man kreće u potragu za odgovorima. Pri tom se susreće i s dr. Bruceom Bannerom / Hulkom (Mark Ruffalo) i Yelenom Belovom / Crnom udovicom (Florence Pugh). Tu je i Frank Castle / Punisher (Jon Bernthal), njegov nesvakidašnji saveznik i suparnik u isto vrijeme, dok se New York suočava s prijetnjom koju je gotovo nemoguće obuzdati.
Poznate teme
Za Spider-Man: Novo doba odmah treba reći da osvježava Marvelov svijet time što odbacuje zamorne multiverzalne konstrukcije i vraća priču na jednog junaka i njegove stvarne posljedice. Umjesto beskrajnih paralelnih stvarnosti, film bira fokus na karakter, što mu daje stabilnost i emocionalnu jasnoću koju MCU već neko vrijeme (prilično) gubi.
No, i ovaj Spider-Man i dalje počiva na temama koje su ga desetljećima činile privlačnim – borbi s vlastitim identitetom, odgovornosti, prijateljstvu i vjeri da u ljudima ipak postoji potreba za dobrim. Problem nije u tim temama samima po sebi, nego u tome što ih suvremeni superherojski filmovi sve češće ponavljaju na vrlo sličan način. Kada se poznati obrasci ne nadograde novim pogledom, ono što je nekada djelovalo univerzalno počinje djelovati predvidljivo.
Upravo se to najviše osjeti u završnici filma. Nakon niza različitih motiva, odnosa i sukoba, završni obračun dolazi relativno naglo i ponovno slijedi obrazac koji smo u ovom žanru već toliko puta vidjeli. Nije riječ o lošem završetku, ali teško je oteti se dojmu da film do njega dolazi prebrzo i da pritom ne uspijeva u potpunosti iskoristiti sve ono što je ranije postavio.
Posebno treba pohvaliti akcijske scene, koje su možda i najbolje od svih dosadašnjih Hollandovih filmova o Spider-Manu. Pregledne su i dobro koreografirane, bez prekomjernog CGI‑kaosa koji je često pratio ranije Marvelove naslove. Tako se borbe oslanjaju na konkretnu i uvjerljivu akciju te jasnu prostornu logiku, što im daje dodatnu napetost. Slobodno se može reći da u ovom segmentu Spider-Man: Novo doba doista djeluje kao korak naprijed.
Pouzdani Tom Holland
Što se tiče Toma Hollanda, on i dalje pouzdano nosi lik te potvrđuje zašto je postao prepoznatljivo lice modernog Spider-Mana. Razlika je jedino što ovdje djeluje zrelije nego prije, s naglašenom emocionalnom dimenzijom koja filmu daje jednu dodatnu težinu. Njegova izvedba vrlo uspješno balansira humor, ranjivost i odgovornost, bez pretjerivanja i bez gubitka lakoće koja ga prati od prvog filma. Upravo kroz Hollandovu glumu film pronalazi svoj šarm i emocionalni puls, osobito u trenucima Peterove izolacije.
Njegova izolacija i pokušaj da nastavi život nakon “gubitka” ljudi koji su mu bili najbliži daju priči emocionalnu podlogu koja je čak i zanimljivija od samog niza sukoba i akcijskih scena. Problem nastaje kada film pokušava istodobno razvijati nekoliko priča, uvoditi nove likove i širiti vlastiti svijet, zbog čega povremeno djeluje pretrpano i nepotrebno dugo.
Za Zendayu možemo reći da je vrlo dobra u svojoj ulozi, iako njezin nastup ostavlja dojam da je više funkcionalan nego stvarno razrađen. Ona filmu daje određenu emocionalnu mekoću, ali njezin lik ostaje u okvirima već poznatog i ne donosi veći pomak. Kemija između nje i Hollanda i dalje dobro funkcionira, osobito u trenucima koji naglašavaju Peterovu ranjivost i osjećaj gubitka. Taj odnos filmu daje potrebnu emotivnu ravnotežu i povremeno podiže prizore koji bi bez njihove zajedničke energije bili znatno slabiji.
Posebno treba izdvojiti Jona Bernthala koji je jedno od ugodnijih iznenađenja filma. Njegov Frank Castle / Punisher unosi u film dodatnu dozu humora, ali istodobno i emociju koja proizlazi iz njegova odnosa prema vlastitoj usamljenosti i životnim gubicima. Kontrast između Peterova idealizma i Castleove grubosti vrlo dobro je pogođen, pa njihove zajedničke scene funkcioniraju istodobno zabavno i emotivno. Mora se naglasiti da bi bez Bernthala film bio osjetno manje duhovit, ali i emocionalno siromašniji.
Florence Pugh i Mark Ruffalo filmu daju nekoliko zanimljivih trenutaka, iako njihovi likovi ipak ostaju u drugom planu. Pugh u svojem kratkom, ali efektnom pojavljivanju ponovno donosi svoju karizmatičnost i malu dozu humora. Za Ruffala, koji je dobio malo više prostora, može se reći da je podsjetnik na širi Marvelov svijet, svojevrsni “prirodni dodatak priči”. Oboje u potpunosti iskorištavaju prostor koji su dobili i uspijevaju pridonijeti ukupnoj dinamici priče.
Nije svježe ali…
Kao film koji se čekao punih pet godina, za Spider-Man: Novo doba možemo reći da i nije posebno svježe ostvarenje kakvom su se mnogi nadali, ali to ne znači da je loš. Ima dovoljno humora, emocije i energije koje će zadovoljiti publiku koja od Spider-Mana očekuje upravo ono što ovaj film nudi. No istodobno pokazuje koliko je teško unutar jedne ovako velike franšize pronaći novi prostor za poznatog junaka.
Redatelj Destin Daniel Cretton i glumačka ekipa uspjeli su napraviti zabavan i produkcijski impresivan film, ali nisu uspjeli u potpunosti izbjeći osjećaj već viđenoga. Najveća vrijednost filma zato ostaje njegov glavni junak, odnosno Peter Parker koji pokušava živjeti s posljedicama vlastitih izbora. Kada je film usmjeren na njega, Spider-Man: Novo doba pokazuje da ovaj lik još uvijek ima dovoljno prostora za emociju i razvoj. Kada se izgubi u zahtjevima velike superherojske franšize, postaje tek još jedan spektakl koji mora pripremiti teren za ono što dolazi.
Iako zasad nema potvrde da je Spider-Man: Novo doba posljednji samostalni film Toma Hollanda u ulozi jednog od najomiljenijih Marvelovih superjunaka, u pojedinim trenucima djeluje kao zatvaranje jedne faze njegova puta. Ako bi se ipak pokazalo da je riječ o njegovom posljednjem nastupu u toj ulozi, on se od Spider-Mana oprostio na dostojan način – filmom koji se vraća njegovoj ljudskoj strani i podsjeća zašto je upravo njegova verzija ovog junaka osvojila toliko publike.
O autoru
