‘Sonic 3’ sjajno pokazuje kako franšize mogu napredovati na najbolji mogući način

Nakon tako izraženog – i donekle neočekivanog – uspjeha prvih dvaju filmova, bilo je logično da će se Sonic vratiti i u trećem filmu. Međutim, dok smo očekivali uobičajenu zabavu na kakvu su nas prva dva filma navikli, treći film debelo je nadmašio sva očekivanja u svakom segmentu!

Sonic je lik koji će većini biti prilično poznat, pogotovo ako su rođeni 90-ih godina, kada su video igre s ježom (ruku na srce, da nije pisalo da je jež, nismo sigurni da bi ga itko smatrao ježom) koji se vrti i skuplja zlatne prstenove bili izrazito popularni. Eggman je tu bio kao antagonist i to je rivalstvo kroz godine postalo jedno od najpoznatijih u svijetu video igara.

Sonic je u neku ruku bio SEGA-in odgovor na Nintendovog Super Marija (Mario i Bowser, ilitiga Kralj Kupa, kako je preveden u sinkronizaciji animiranog serijala, zapravo su prototip onoga što su kasnije postali Sonic i Eggman, odnosno Ivo Robotnik) i dok nije nadmašio Marija po zaradi, Sonic je neupitno postao gotovo pa jednako popularan. Isto kao i Mario, franšiza o Sonicu izgrađivala se s godinama, a univerzum se širio pa je to sada prava franšiza koja je nadišla davno etablirano rivalstvo plavog ježa i jajolikog zlikovca.

Širina Sonicovog fiktivnog univerzuma izvrsno se ogleda upravo u filmskom serijalu (trenutno trilogiji, ali četvrti je dio na putu), koji je na prikladno postepen način širio izvorni clash Sonica sa svijetom nas ljudi, „običnih smrtnika“, i to na način koji je razvio izvanrednu narativnu liniju i na najbolji mogući način predstavio sve likove koje je trebao, pri čemu je u velikoj mjeri ostao vjeran originalnim pričama, u čemu i leži ključ uspjeha ovih filmova.

Sonic 3 podiže ljestvicu još više

Kada se prvi film pojavio, opći dojam bio je da se radi o jednom zabavnom uratku koji je ispunio sva očekivanja (pa čak ih malo i premašio), koji je bio simpatičan i starijima i mlađima, i koji svakako zaslužuje nastavak. Zarada je bila jako dobra i napravljen je nekakav hype pa je to bio očekivan tijek događaja. Plus, najavili su Tailsa i Knucklesa, što se pokazalo kao dobitna kombinacija.

Međutim, film koji je bio nošen izvrsnom vokalnom interpretacijom Bena Schwartza i karizmatičnim Jimom Carreyjem u ulozi Eggmana nije trebao postati ništa više od obične zabave jer ništa nije upućivalo na to. Međutim, onda je stigao nastavak i toliko je oborio sve s nogu da je bilo jasno da će Sonic biti nešto posebno. I to je i bio.

Da se razumijemo, Sonic je i dalje franšiza koja je usmjerena primarno na zabavu, ali unutar gabarita vlastitog žanra i očekivanja, ovaj je serijal kroz tri filma dokazao da se može bolje, unatoč činjenici da je većina industrije danas usmjerena na hiperprodukciju s ciljem zarade. Nismo sigurni koliko je to posljedica japanskog „uplitaja“ (jer Sonic je japanski brend), ali ono što je vidljivo jest da se ljudi koji stoje iza ove franšize doista trude, a Sonic 3 izvrstan je primjer toga.

Iako negativac, Shadow (Keanu Reeves) iznimno je dobro razrađen i centralni je lik filma (foto: Paramount)

Nakon izrazito snažnog drugog dijela, dosta je ljudi mislilo da je serijal dosegao plafon, unatoč činjenici da je Shadow najavljen za treći dio. Međutim, ovaj je film u svakom smislu poentirao. Priča je konstruirana tako da je na efektan način nastavila priču iz drugog filma te ju adekvatno razvila na način da je istovremeno zadržala čar serijala i proširila ga, što nije uspjelo brojnim serijalima. Širenje univerzuma u ovom filmu nije bila čista cash-grab taktika kojom su producenti i scenaristi htjeli privući ljude u kina, već smislena priča koja je Shadowu, kao izrazito važnom liku iz serijala, dala jednu dublju dimenziju, a koja je istovremeno dala Eggmanu jedan tako neočekivan obrat da smo naprosto uživali.

Ne biste očekivali toliku količinu dramske razrade za ovakav tip filma i likova, ali scenaristi su se doista potrudili da smisle dobru priču, originalnu priču i priču koja služi razvoju likova i priče na način kako bi trebala. Jer, kada bazirate film na liku – kao što je ovdje bio Shadow (dobro, i Eggmanov djed, ali poanta je i tu bila na Eggmanu) – onda morate oblikovati priču na način da taj lik dobije razvoj kakav treba. Uzmimo, primjerice, Marvelove filmove, koji su u jednom trenutku samo počeli štancati i nabacivati likove kao cash grab taktiku, što im se i dan-danas vraća višestruko (sjetimo se samo kako je Thor: Love & Thunder uništio Gorra), ali i Super Mario film, koji je bio dobar, ali koji nije bio toliko u duhu vlastitog univerzuma kao Sonic upravo zato što je prvi film imao prilično megalomanske ambicije; nije to bio fijasko, ali moglo je to i bolje.

Sonic 3 je prije svega dokaz mjere koju je ovaj serijal uspio pronaći, a koja je zapravo najjača karika ovog serijala u cjelini i koja se u tri filma pokazala kao dobitna formula, ali istovremeno i formula koja je od trećeg filma u serijalu stvorila najbolji film u serijalu, a što je iznimna rijetkost (od svih animiranih serijala, samo su Toy Story i Shrek uspjeli imati nastavke bolje od prethodnika i možda How to Train Your Dragon, ali tu je variralo; serijal o Gruu, primjerice, nije bio ni približno tako konzistentno dobar, unatoč izvrsnim financijskim rezultatima).

Serijal kao primjer drugima

Nastavno na ovo, željeli bismo istaknuti kako je serijal o Sonicu upravo ovim filmom dokazao da može biti apsolutan primjer drugim serijalima, čak i kada govorimo o kompleksnijim, igranim serijalima. Jer, kada ubodete dobar nastavak, to može biti i splet okolnosti, ali kada vam je treći film u serijalu koplje iznad prethodna dva, oba koja su bila izvrsna, onda ste nešto stvarno dobro napravili.

U čemu leži ključ toga? Jasno, tu je intrinzična simpatičnost i popularnost Sonica kao lika te brendiranost franšize kao takve (Knuckles i Shadow čine svoje, htjeli vi to priznati ili ne), ali kako je Sonic uspio u nečemu u čemu drugi serijali nisu uspjeli? Marvel, kojemu se opet vraćamo, tone sve dublje i dublje, a čak je i Deadpool i Wolverine, unatoč sjajnim financijskim rezultatima, bio tek solidan film, puno manje originalan od prethodnika i s puno manje duše od prva dva filma, ali i razrade likova (lik Emme Corrin faktički je potrošen bez konkretne razrade, a sve ostalo je samo bila nostalgija bez neke dubine). Kao primjer možemo uzeti i Transformere, koji su startali kao apsolutna senzacija i činilo se da čak i Michael Bay može napraviti dobar film, ali nakon onoga što je bio drugi film (ni dan danas nitko nije u stanju objasniti ono) i katastrofe od trećeg filma, ni dinosauri u Dobu izumiranja nisu mogli spasiti franšizu; onda je tu uletio Bumblebee koji je učinio naizgled nemoguće i umjesto da ekipa nastavim tim stopama, oni su nam opet napucali hrpu lorea s Unicronom i životinjama, a kasnije i onim animiranim filmom koji je trebao biti prequel, ali je postao… vidjet ćemo što je postao, svakako… napucali su svega i opet je ta franšiza ni na čemu. Sada slijedi crossover s G.I. Joe univerzumom i dok to možda bude neka zabavna akcija, to je apsolutno zadnja stvar koja je potrebna toj franšizi. No dobro, to je malo iznad našeg platnog razreda.

Up Next
You can skip ad in
SKIP AD >
Ad will start in..
Advertisement
Uključi zvuk
LIVE
 / 
  • Speed1
  • Subtitles
  • Quality
  • Audio
Quality
    Speed
    • 2x
    • 1.5x
    • 1.25x
    • 1x (Normal)
    • 0.5x
    Subtitles
      Audio
        Embed this video:
        Copy
        Copy video link:
        Copy
        Chapters
          • Copy video url at current time
          • Fullscreen Exit Fullscreen
          This content is private
          Submit
          Please enter valid password!
          Age Verification
          By clicking enter, I certify that I am over the age of 21 and will comply with this statement.
          ENTER
          or
          EXIT
          Coming Next
          CANCEL

          Nakon ove litanije ponovo se vraćamo Sonicu u već spomenutoj mjeri. Filmovi iz ovog serijala doziraju priču, doziraju nove likove i doziraju širenje univerzuma. Sve se to događa i to na najbolji mogući način, ali ništa nije nabacano niti imate dojam da je netko od likova potrošen. Drugi je film uveo Tailsa i Knucklesa, ali oba su lika uvedena na izvrstan način i sjajno su se uklopili. Sada smo dobili Shadowa i Eggmanovog djeda i to opet na briljantan način. Sve je objašnjeno, sve je povezano s onim što je bilo prije i sve je razriješeno na način da se možemo radovati dolasku Amy Rose i Metal Sonica u četvrtom filmu.

          I tu bi trebao biti ključ za sve franšize – mjera. Nije stvar koliko se filmova napravi, već koliko se kvalitetno naprave. Marvel je palio dok je postojao trud oko izgradnje svemira i likova; kada je postala hiperprodukcija i hiperekspanzija, kvaliteta je počela opadati. Kod Sonica smo u tri filma vidjeli kako se mogu napraviti tri filma i uvesti hrpa novih likova, a da se pritom kvaliteta ne samo zadržava, već i da razina kvalitete raste.

          Može li Sonic još bolje?

          Sonic 3 u konačnici je istinski sjajan film. Priča je bila sjajna, likovi izvanredni, a interpretacije – kako one vokalne (Ben Schwartz opet je izvrstan, Idris Elba nastavio je na isti način, a Keanu Reeves je bio apsolutno fenomenalan) tako i Carreyjeva dvostruka uloga – za svaku pohvalu. I dok nije upitno da je u pitanju još jedan istinski hit oko čije kvalitete nema spora, ostaje pitanje – može li Sonic bolje od ovoga?

          Sljedeći film uvodi Amy Rose i Metal Sonica. Treba vidjeti kako će se Shadow i (eventualno) Eggman uklopiti u novu priču te koliko kvalitetne razrade pisci još imaju na raspolaganju. Međutim, kada dosegnete ovakve visine kao što je to uspio Sonic 3, onda možda i nije potrebno forsirati nešto još jače, pogotovo jer bi to zahtijevalo probijanje kako žanrovskih, tako i komercijalnih barijera, a to je nešto što ovom serijalu nije potrebno.

          Što onda očekivati od četvrtog filma? Pa, smatramo da samo treba održati razinu kvalitete koja postoji između drugog i trećeg filma. Ukoliko četvrti film bude dobar barem koliko je bio drugi, vjerujemo da će svi biti zadovoljni i da ćemo se moći radovati i petom filmu. Dosad su pisci znali pronaći mjeru tako da se toplo nadamo kako će ta mjera biti prisutna i u svim sljedećim radovima.

          O autoru

          O autoru