Priča o serijalu ‘The Seven Deadly Sins’ priča je o fanserviceu u svijetu animea

Dana 30. siječnja 2025. godine na Netflix dolazi druga sezona solidno popularnog animea The Seven Deadly Sins: Four Knights of the Apocalypse (hrv. Sedam smrtnih grijeha: Četiri viteza apokalipse; iako taj prijevod nećemo koristiti u tekstu), a koji je sam nastavak nešto popularnijeg serijala The Seven Deadly Sins, čiji je autor Nakaba Suzuki. Povodom toga, u ovom ćemo se tekstu osvrnuti na jedan od najgorih (iako možda i najpopularnijih) aspekata (ovog) animea – fanservice!

Svijet animea i mangi prilično je specifičan, što smo vjerojatno već spomenuli u nekom od ranijih tekstova koji su se bavili time. Međutim, čak i u sklopu tih specifičnosti, postoje određeni aspekti koji su – ne bismo baš rekli neobični – ali specifični čak i za taj svijet, pri čemu se još uvijek zadržavamo u granicama zdravog ukusa i dobno prihvatljivog sadržaja.

Prije nego što prijeđemo na detalje, smatramo važnim naglasiti kako se anime i manga radovi – osim po žanrovima – dijele i prema dobnim skupinama kojima su namijenjeni, a koje su i same – u značajnoj mjeri – žanrovi, jer svaka od tih dobnih skupina ima svoje narativne i stilske specifičnosti, odnosno granice koje se smiju ili ne smiju prelaziti. Financijski najunosnija i najpopularnija kategorija jest shonen (što na japanskom znači mladić, odnosno dječak u dobi od 12 do 18 godina, iako neke definicije idu čak od 10 do 21 godine, ali shvaćate suštinu), koja generira najviše globalno poznatog sadržaja. Primjerice, Dragon Ball, ali i sva djela originalne „Velike trojke“ (Bleach, Naruto i One Piece) te „Nove velike trojke“ (Demon Slayer, Jujutsu Kaisen, My Hero Academia) – sve su to shonen djela.

Što je to fanservice?

Za one koji su bolje upoznati s anime i manga industrijom, stilske odrednice shonen djela vjerojatno su poznate, tako da su vjerojatno čuli i za pojam fanservice, koji je jedan od najkontroverznijih pojmova u toj industriji. No, kako se to nadovezuje na serijal u pitanju?

Pa, The Seven Deadly Sins i dana se navodi kao jedan od najgorih (ako ne i najgori) primjer fanservicea u nekom mainstream anime djelu, koje uz to još ne spada u isekai žanr (ukratko, isekai je kada ljudi odlaze u druge, neobične svjetove – uglavnom to bude nekakav fantasy – i odjednom dobiju određene nadnaravne moći u tim svjetovima pa odlaze na nekakvu avanturu), tako da je inspiracija za ovaj tekst prilično jasna.

Našu razradu započet ćemo s objašnjavanjem što je to fanservice.

Fanservice je sveprisutan fenomen, ali postoji granica

Iako sam naziv otkriva o čemu se radi („posluživanje/servisiranje fanova“), vjerujemo da bi svatko od vas dao drugačiju definiciju toga što se smatra fanserviceom u nekom djelu, pogotovo ako ste navikli susretati se s time u zapadnim djelima (filmovima i serijama). Fanservice nije japanska tvorevina, to je fenomen koji je prisutan u umjetnosti i industriji zabave vjerojatno oduvijek, a radi se o onim situacijama kada autori daju fanovima ono što oni žele vidjeti.

To se može manifestirati u različitim oblicima. Nekada je to rasplet situacije kakav su fanovi htjeli, nekada je to romantični odnos među likovima koji je popularan među fanovima, nekada je to određivanje smjera kretanja serije ili priče likova sukladno očekivanjima fanova… štogod vam padne na pamet može biti primjer toga. Važne su dvije stvari: (1) da fanovi to žele i da se to radi isključivo kako bi se zadovoljilo aktualne i buduće fanove te da (2) to što se događa nema nikakvog racionalnog opravdanja u samoj priči.

Ovakve scene, u kojima Meliodas hvata Elizabeth za prsa, prilično su česte u ovom serijalu, gdje imaju humorističnu konotaciju – unatoč ovoj činjenici, njih dvoje se na kraju vjenčaju

Kada pročitate ovo, jasno vam je zašto ovo nije dobro – iako, ruku na srce, nekada uspije, ali rijetko – priča ipak mora pratiti svoj prirodni slijed i sve što se u priči prikazuje mora biti logički utemeljeno i smisleno, odnosno opravdano onime što se u priči prethodno dogodilo, što se događa sada i što će se dogoditi kasnije. Međutim, u svijetu animea, fanservice nerijetko funkcionira drugačije.

Na Zapadu fanservice uglavnom bude vezan uz određene narativne odluke ili odluke oko razvoja likova, međutim u Japanu je to nešto sasvim drugačije, barem kada su anime serijali u pitanju. Fanservice se u ovom pogledu najčešće manifestira kroz niz seksual(izira)nih stereotipa te graničnih situacija koje su, istina, lišene ikakve konkretne seksualne konotacije u samim djelima (shonen djela koketiraju sa seksualnošću, ali ne prelaze granice) te su prikazane isključivo kroz prizmu komedije.

Shonen kao takav nije sklon romansama (one su prisutne najčešće u vidu natruha – na samom početku vam je jasno s kim će završiti glavni lik, ali za vrijeme glavne radnje uglavnom se ne događa ništa i tek u epilogu dobijete potvrdu svega), a iako je seksualni sadržaj donekle prisutan, on je tu samo u natruhama jer su to ipak primarno djela namijenjena maloljetnicima.

Granice su prilično tanke

Međutim, to neće spriječiti autore da prikazuju obdarene ženske likove u oskudnoj odjeći (često kupaći kostimi), da prikazuju scene u kojima se muški likovi iznenada susreću sa ženskom golotinjom, da muški likovi iznenada završe u poprsju djevojke ili s rukama na grudima djevojke i slično. Granice su prilično tanke, međutim scene su uglavnom samo sugestivne (stvarna je golotinja prikrivena), a ako i ima kakvog neprimjerenog kontakta, on je u pravilu slučajan, svi ga osude, svima bude neugodno i uglavnom je nešto čemu se smijemo, a ne nešto što bi trebalo slati nekakvu poruku.

Dizajn Merlin (lijevo) nepotrebno je seksualiziran te je također primjer fanservicea u ovom serijalu

Da se razumijemo, ne žele Japanci slati poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo niti dopušteno, tako da nema tu nikakvog potencijalnog lošeg utjecaja niti nepoštivanja žena. Takve su scene posljedica različitih kulturnih uzusa i važno je shvatiti da se to treba percipirati kao oblik humora, a ne kao neprimjerena seksualizacija ili objektifikacija ženskih likova. (I da se razumijemo, nisu uvijek samo žene žrtve ovakvog specifičnog humora, ali muški su likovi rjeđi upravo zato što su te scene mahom fanservice, ciljana skupina su, jasno, dečki, koji su predominantna publika shonen djela.)

Svaki mainstream shonen anime ima ovakvih scena, u većoj ili manjoj mjeri, ali one nisu nešto na što pravi fanovi gledaju blagonaklono i često su, naročito kada ih je previše, izložene oštroj kritici. Zbog toga se isekai žanr, iako ima značajan broj fanova i pobornika, nikada nije uspio probiti u mainstream kada je u pitanju anime i manga industrija – naprosto je previše fanservicea, a kako on, unatoč tome što zadovoljava određen broj fanova, ipak nema neko smisleno narativno utemeljenje, gledateljima počinje ići na živce.

Nakon što smo objasnili sve ovo, vrijeme je da se dotaknemo serijala The Seven Deadly Sins i njegovog nastavka.

The Seven Deadly Sins i “prokletstvo fanservicea

The Seven Deadly Sins ili Nanatsu no Taizai (jap. 七つの大罪) manga je Nakabe Suzukija koja je izvorno izlazila od 2012. do 2020. godine te je sabrana u 41 tomu; godine 2021. Suzuki je počeo objavljivati nastavak, The Seven Deadly Sins: Four Knights of the Apocalypse ili Mokushiroku no Yonkishi (jap.  黙示録の四騎士), koji trenutno ima 19 domova, ali još uvijek izlazi.

Žanrovski, serijal je fantasy koji je smješten u svijetu koji kombinira kršćansku mitologiju s arturijanskom legendom, stvarajući svijet i likove koji utjelovljuju određene zapadne koncepte, ali iz perspektive Istoka. Radi se tu o više-manje klasičnom shonen djelu u kojem imate centralnog lika, Meliodasa, koji okuplja tim snažnih likova oko sebe kako bi spasio svijet, a kojemu prijete različiti negativci koji žele uništiti harmoniju koja postoji na samom početku. Naravno, glavni lik i njegovi saveznici rastu kroz priču pa Meliodas postepeno postaje najjači lik na svijetu, a pri tome se mora sukobiti s bratom i ocem te brojnim drugim opasnim zlikovcima.

U tom pogledu, ovaj je serijal svakako zanimljiv i čak ima nekoliko dobrih glazbenih numera, tako da nije neobično da je Nanatsu no Taizai u cjelini dosta popularan. Nije to mainstream djelo, ali svako bismo ga mogli nazvati i popularnim i poznatim. Nastavak još uvijek nije dosegao razinu popularnosti kao originalni serijal, međutim ima solidnu bazu fanova i čini se da su neki problemi koji su postojali u originalnom serijalu nestali, međutim problem je što priča još uvijek nije dovoljno intrigantna kao u izvornom serijalu, a velik broj fanova nije se uspio sroditi s novim likovima.

Up Next
You can skip ad in
SKIP AD >
Ad will start in..
Advertisement
Uključi zvuk
LIVE
 / 
  • Speed1
  • Subtitles
  • Quality
  • Audio
Quality
    Speed
    • 2x
    • 1.5x
    • 1.25x
    • 1x (Normal)
    • 0.5x
    Subtitles
      Audio
        Embed this video:
        Copy
        Copy video link:
        Copy
        Chapters
          • Copy video url at current time
          • Fullscreen Exit Fullscreen
          This content is private
          Submit
          Please enter valid password!
          Age Verification
          By clicking enter, I certify that I am over the age of 21 and will comply with this statement.
          ENTER
          or
          EXIT
          Coming Next
          CANCEL

          I dok dolazak druge sezone animea Four Knights of the Apocalypse svakako znači dobre vijesti za fanove serijala te dobar potez od strane Netflixa, u ovom tekstu nismo se htjeli toliko baviti ovim serijalom koliko problemima s kojima se bio suočio.

          Raj za ljubitelje fanservicea

          Ako se vratimo na izvorni serijal, bilo je tu dosta problema. Jedan od najočitijih bio je taj što je kvaliteta animacije postepeno opadala, tako da su posljednje sezone obilovale scenama koje nisu bile dostojne tako popularnog i velikog serijala kao što je bio Nanatsu no Taizai. Producenti su, istina, bili suočeni s brojnim problemima (među kojima su bili i oni financijski), tako da to nije bilo iznenađujuće, međutim značajno je smanjilo kvalitetu serije i rezultiralo brojnim kritikama.

          Bilo je tu i prigovora onih kojima se Suzukijev stil jednostavno nije sviđao – jer značajno je drugačiji od većine mainstream anime serijala – ali vjerojatno glavni razlog zašto ljudi ne vole ovaj serijal je njegov fanservice. U svijetu anime, The Seven Deadly Sins poznat je po tome da je raj za ljubitelje fanservicea, s obzirom na to da toga u seriji stvarno ima na bacanje. Odnos između Meliodasa i Elizabeth krajnje je ruban po tom pitanju; i dok Meliodasu nemamo što prigovoriti, jer nije seksualni predator, tih je scena doista moglo biti manje, a njih dvoje nisu jedini. Merlin, Diane, donekle i Gowther – sve redom glavni likovi koji imaju more scena koje su ljudima išle na živce.

          I dok ne možemo negirati da je Nanatsu no Taizai imao dobru priču, kada nabacite ovoliku količinu nepotrebnog fanservicea, onda serijal neupitno gubi na kvaliteti jer se priča razvodni, a vi kao gledatelj više čekate sljedeći put kada će Meliodas zgrabiti Elizabeth za prsa nego neku kul borbu ili značajan napredak. I to je, dakako, šteta, jer je prilično dobra priča razvodnjena i njezina je kvaliteta umanjena, a serijal je sam sebi stvorio problem jer je time odbio veliku količinu potencijalnih fanova.

          Four Knights of the Apocalypse mogao bi iskupiti Suzukijev serijal

          Koliko se čini, Four Knights of the Apocalypse umanjio je te probleme i budućnost serijala djeluje nešto svjetlija. Radnja je fokusiranija, likovi su bolje razrađeni, a količina „popratnog sadržaja“ svedena je na minimum, tako da se fanovi konačno mogu fokusirati na priču. Problem je što je ona nešto slabija od originala, a likovi su nešto manje interesantni, tako da je upitno hoće li nastavak ikada doseći popularnost originala.

          Sve u svemu, Four Knights of the Apocalypse nešto je čemu se fanovi mogu radovati jer predstavlja napredak u odnosu na originalni serijal, međutim radi se svejedno o serijalu koji je duboko kompromitiran prevelikom količinom fanservicea koji je neupitno srozao kvalitetu, a to je – nažalost – ostavština koja će pratiti ovaj serijal do onog trenutka dok ga Suzuki ne odluči završiti u cijelosti.

          O autoru

          O autoru