Novi film redatelja Jamesa Ashcrofta temelji se na istoimenom bestseleru Alexa Northa. No, riječ je o adaptaciji koja ipak ne uspijeva dosegnuti dubinu romana. Kao takav nudi dobru atmosferu, nekoliko pamtljivih trenutaka i dovoljno napetosti za jednu mračnu, kišnu večer. U glavnim ulogama su Robert De Niro i Adam Scott, uz Michelle Monaghan i Michaela Keatona.
Na streaming platformu Netflix nedavno je stigao film Šaptač (The Whisper Man, 2026.), čiju režiju potpisuje James Ashcroft. Ovaj novozelandski redatelj afirmirao se kao autor mračnih, psihološki nabijenih trilera, često smještenih u klaustrofobične i moralno napete okvire. Njegov prethodni film The Rule of Jenny Pen (2025.) dobio je općenito pozitivne kritike i niz pohvala za intenzivne glumačke nastupe Johna Lithgowa i Geoffreyja Rusha.
Ekranizacija bestselera
Njegov najnoviji film nastao je prema istoimenom romanu britanskog autora Alexa Northa, koji je odmah po objavi postao međunarodni hit. Roman je izdan 2019. u nakladi Celadon Books i brzo je privukao pozornost kritike zbog kombinacije serijskog ubojice, obiteljske traume i jezivih nadnaravnih elemenata. Kritičari su ga opisivali kao mračan, višeslojan i iznimno atmosferičan triler, a dobio je i zvjezdane recenzije od Publishers Weekly, Booklista i The New York Timesa.
Northov roman za ekranizaciju su prilagodili Ben Jacoby i Chase Palmer. Jacoby je ozbiljnijim ljubiteljima horora poznat kao autor priče za Prvo pretkazanje (The First Omen, 2024.), prequel kultnog horor klasika Pretkazanje (The Omen, 1976.), dok je Palmer najpoznatiji kao jedan od scenarista filma Ono (It, 2017.) redatelja Andyja Muschiettija.
Nakon smrti supruge, pisac kriminalističkih romana Tom (Adam Scott) ostaje sam s osmogodišnjim sinom Jakeom (Acston Luca Porto), koji se teško nosi s gubitkom majke i često razgovara s imaginarnim osobama. Kako bi obojici omogućio novi početak, Tom se s Jakeom vraća u svoj rodni grad Garretton u New Jerseyju. Ondje upravo u vrijeme njihova dolaska nestaje jedno dijete, a slučaj preuzima detektivka Amanda Beck (Michelle Monaghan).
Taj slučaj ubrzo se povezuje s davno riješenim ubojstvima serijskog ubojice poznatog kao Šaptač (Michael Keaton), koji je otimao djecu, snimao njihove razgovore na kasete i potom ih ubijao. Kada nestane Jake, u potragu se uključuje Peter Willis (Robert De Niro), umirovljeni policijski detektiv koji je nekoć riješio slučaj i Tomov otac. Peter nikada nije prestao sumnjati da je u zločinima sudjelovao i pomagač, a novi slučajevi ponovno otvaraju upravo to pitanje. Dok pokušavaju pronaći Jakea prije nego što bude prekasno, Tom i Peter prisiljeni su suočiti se i s vlastitim neriješenim odnosom.
Neiskorišten potencijal
Nema nikakve sumnje da je Northov spoj serijskog ubojice, dječje ranjivosti i nadnaravne nelagode učinio je roman idealnim predloškom za filmsku adaptaciju, osobito u Netflixovoj ponudi trilera. Motiv serijskog ubojice djece uvijek nosi snažnu emocionalnu težinu, pa film već u startu ima napetost koja funkcionira bez obzira na njegov predvidljivi razvoj. Upravo ta kombinacija ranjivosti i prijetnje najjači je dio priče, iako se osjeti da izvedba ne uspijeva u potpunosti iskoristiti potencijal tako mračne premise.
Iako film počinje snažno, vrlo brzo se pokazuje da se oslanja na prepoznatljive žanrovske obrasce, što ga čini predvidljivim već nakon prve trećine. Radnja se razvija po dobro poznatoj formuli, bez iznenađenja koja bi opravdala sporiji tempo. Napetost postoji, ali se ne gradi postupno, nego ostaje na istoj razini, kao da redatelj Ashcroft ne zna kako i kada treba ubrzati. Spor ritam dodatno naglašava tu ravnu dramaturgiju, pa se pojedine sekvence čine prilično razvučenima. Iako je Ashcroft uspio stvoriti odličnu i svrsishodnu mračnu atmosferu, struktura ostaje previše ukočena da bi nosila razvoj koji priča traži.
Moram se reći da i sam lik Šaptača ne uspijeva ostaviti dojam kakav bi ovako mračna priča trebala postići. Njegova pojava i motivi imaju potencijal za stvaranje snažne psihološke prijetnje, ali scenarij ga ne razvija dovoljno da bi postao uistinu zastrašujuća figura. Umjesto snažno profiliranog antagonista, Šaptač ostaje više funkcija radnje nego lik koji nosi vlastitu težinu.
To se na neki način prelilo i na ostale likove, koji su napisani dosta okvirno, više kao funkcionalni elementi radnje nego kao zaokružene osobe s vlastitim unutarnjim logikama. Njihovi odnosi ostaju na razini skice, bez slojeva koji bi pojačali emocionalni naboj. Doduše, unutarnji konflikti postoje, ali su naznačeni tek površno, bez razvoja koji bi ih učinio uvjerljivima ili dramatski nužnima. Zbog toga se napetost oslanja i gradi više na premisu nego na karaktere, što posljedično filmu oduzima dio potencijala koji priča ovakvog tipa prirodno nosi.
Scenaristički sputani likovi
Najjače glumačko ime filma svakako je dvostruki oskarovac, legendarni Robert De Niro (Kum 2/The Godfather Part II, 1974., Razjareni bik/The Raging Bull, 1980.). On pruža korektnu i uglavnom rutinsku izvedbu, ali njegovu liku nedostaje nešto snažnija emocionalna dimenzija. Njegovo je ime pritom bez sumnje i svojevrsni mamac za publiku, no film ga glumački ne koristi na način koji bi od njega napravio jedan od njegovih aduta.
Adam Scott (Hokum, 2026.) pokušava snažnijom emocionalnošću nositi lik očajnog oca, no njegov nastup ne djeluje uvijek potpuno uvjerljivo, osobito u intenzivnijim scenama. Njegova dinamika s De Nirom trebala je biti jedan od važnijih emocionalnih pokretača filma, ali scenarij njihov otuđeni odnos obrađuje prilično površno, zbog čega njihova zajednička prošlost i međusobne tenzije nemaju težinu koju bi trebale imati.
Michelle Monaghan (MaXXXine, 2024.) djeluje prirodno, ali scenarij joj ne daje dovoljno prostora da od svoje detektivke napravi stvaran lik. Ona je uglavnom u funkciji radnje, povezuje tragove i usmjerava istragu, pa ostaje bez vlastitog karaktera i emocionalne težine koju bi takva figura mogla imati.
Spomenimo i Michaela Keatona (Bubimir Bubimir/Beetlejuice Beetlejuice, 2024., Odlazak plaćenog ubojice/Knox Goes Away, 2023.) kao Šaptača. Svojom prepoznatljivom pojavom liku daje određenu nelagodu, ali ni njegova izvedba ne uspijeva u potpunosti nadoknaditi ono što scenarij nije razradio. Keaton povremeno sugerira slojeve koji bi mogli učiniti njegov lik kompleksnijim, no ne dobiva dovoljno prostora da ih razvije, pa lik ostaje više koncept nego stvarna osoba.
Bez dubine romana
Šaptač je na kraju solidna žanrovska zabava koja nudi dobru atmosferu, nekoliko pamtljivih trenutaka i dovoljno napetosti za jednu mračnu, kišnu večer. Ipak, ovaj film redatelja Jamesa Ashcrofta rijetko uspijeva izaći iz okvira prepoznatljivih trilera, pa se dojam nakon gledanja brzo raspline. Ova adaptacija ostaje vjerna osnovnoj premisi, ali propušta razraditi emocionalne slojeve koji su roman učinili posebnim.
Pisac Alex North je od žanrovskog okvira stvorio priču o očevima i sinovima, o krivnji, ranama i pokušaju da se izgubljeno povjerenje ponovno izgradi. Film, međutim, prečesto ostaje samo žanrovska priča koja ima očeve i sinove, ali rijetko se bavi onime što ih stvarno razdvaja ili povezuje. Riječ je o adaptaciji koja funkcionira na površini, ali ne uspijeva dosegnuti dubinu koju je North u romanu jasno postavio.
O autoru
