Slavni hollywoodski redatelj i glumac Rob Reiner iza sebe je ostavio izuzetno bogatu filmografiju – ovo je pet filmova koje nikako ne smijete zaobići.
Filmski svijet ostao je šokiran načinom na koji nas je napustio hollywoodski velikan Rob Reiner. Slavni redatelj i glumac zajedno sa suprugom Michele Singer pronađen je mrtav u njihovom domu u Los Angelesu. Zasad se zna da su 78-godišnji filmaš i njegova supruga izbodeni, ali policija još nije objavila detalje i krivca za njihovu nasilnu smrt.
Tragičan je to kraj redatelja rođenog u poznatoj glumačkoj obitelji Reiner. Njegov otac Carl Reiner kao glumac osvojio je čak 11 Emmyja, a i majka Estelle imala je nezanemarivu karijeru, pa je i Rob Reiner također je prvo krenuo glumačkim stopama svojih roditelja. Diljem Amerike sedamdesetih je postao poznat po ulozi u sitcomu Sve ostaje u obitelji, ali već početkom osamdesetih okreće se režiji i to vrlo uspješno.
Filmovi koje ne smijete propustiti
Tragičan je to kraj redatelja koji iza sebe ostavlja izuzetno bogatu filnografiju i niz filmova koji zasluženo spadaju među najbolje u svojim žanrovima. Humor, ljubav, strava, napetost… gotovo da nema emocije koju Reiner nije vrlo uspješno prenio na veliko platno.
U izuzetno plodnoj filmografiji Rob Reiner ponudio je filmove među kojima će svatko pronaći svojeg favorita, a mi smo izdvojili pet naslova koje nikako ne smijete propustiti. Što, naravno, ne znači da ostale morate zaobići.
Ovo je Spinal Tap (This is a Spinal Tap, 1984.)
Ovaj film ide do 11… Ako se sada niste nasmijali to samo znači da nikada niste pogledali komediju Ovo je Spinal Tap.
Rob Reiner u debitantskom redateljskom filmu dostavlja jedan od rijetkih filmova koji je istodobno savršena satira i autentičan portret jedne kulture. Ovo je Spinal Tap oblikovan je kao lažni dokumentarac o britanskom heavy metal bendu na američkoj turneji, no njegova preciznost nadilazi parodiju. Reiner promatra svoje junake bez podsmijeha: njihova taština, nesigurnost i apsurdne ambicije prikazane su s tihom empatijom. Humor proizlazi iz detalja, iz tehničkih problema, pogrešno shvaćenih simbola, iz tišina koje traju sekundu predugo.
Film je redefinirao pojam “mockumentaryja”, ali i nenametljivo uhvatio trenutak u kojem se rock mitologija počela urušavati pod vlastitom težinom. Danas, četrdeset godina kasnije, Ovo je Spinal Tap djeluje manje kao komedija, a više kao precizan kulturni zapis jedne epohe.
Igra sudbine je da je s likovima, neobičnim britanskim rockerima, koji su započeli njegovu redateljsku karijeru, Rob Reiner i došao do kraja svoje filmografije. Naime, u rujnu je u američkim kinima prikazan Spinal Tap II: The End Continues, nastavak originalnog filma. Iako nije postigao uspjeh originala, simbolično je zaokružio jednu veliku karijeru.
Princeza nevjesta (The Princess Bride, 1987.)
U Princezi nevjesti Rob Reiner snima bajku koja je istodobno svjesna vlastite artificijelnosti i duboko privržena emociji. Film se poigrava konvencijama pustolovnog romana, romanse i komedije, ali ih nikada ne ismijava, već ih tretira s nježnom ozbiljnošću.
Reinerova režija je nenametljiva, gotovo skromna, dopuštajući likovima i dijalogu da nose film: Cary Elwes kao idealizirani junak, Robin Wright kao bajkovita, ali ne pasivna princeza, te galerija sporednih likova koji su ušli u kolektivnu memoriju filma. Okvirna priča, u kojoj se bajka čita bolesnom dječaku, suptilno podsjeća da su mitovi uvijek čin prijenosa, a ne samo bijega.
Princeza nevjesta opstaje jer razumije da ironija nije suprotnost iskrenosti, nego njezin zaštitni mehanizam.
Kad je Harry sreo Sally (When Harry Met Sally…, 1989.)
U ovom ključnom filmu američke romantične komedije Rob Reiner i scenaristica Nora Ephron rastavljaju žanr na njegove temeljne dijelove i ponovno ga sastavljaju s gotovo dokumentarnom pažnjom.
Film se temelji na razgovorima, o seksu, prijateljstvu, navikama i strahovima, i u njima pronalazi dramu koja ne treba vanjske zaplete. Billy Crystal i Meg Ryan igraju likove čija se intimnost gradi godinama, kroz nesporazume, rastanke i ponavljanja istih obrazaca. Reinerova režija ostaje u pozadini, dopuštajući vremenu da obavi svoje: starenje, promjenu i zrelost.
Kad je Harry sreo Sally ostaje rijedak primjer romantične komedije koja razumije da je ljubav proces, a ne poanta.
Misery (1990.)
S filmom Misery Rob Reiner je uspio sve iznenaditi. Potpuno je promijenio svoj fokus s priča koje unose toplinu u srce u film koji srce obavija jezom. No, pritom je zadržo isti temeljni interes: odnos moći između ljudi zatvorenih u ograničen prostor.
Adaptacija romana Stephena Kinga lišena je nadnaravnog i spektakla, fokusirana gotovo isključivo na psihologiju odnosa između pisca i njegove „najveće obožavateljice“. Reiner režira s disciplinom komornog trilera, gdje napetost proizlazi iz ritma, pogleda i tišina, a ne iz iznenadnih efekata. Kathy Bates stvara lik koji je istodobno groteskan i zastrašujuće svakodnevan, dok James Caan igra nemoćnog pisca bez patetike.
Iako bez hektolitara krvi i jumpscareova, Misery je horor koji se ne zaboravlja lagano.
Priča o nama (The Story of Us, 1999.)
U Priči o nama Rob Reiner ponovno se vraća teritoriju intimnih odnosa, ovaj put lišenih romantičnog idealizma koji je obilježio njegove ranije filmove.
Riječ je o filmu o braku u srednjim godinama, ispričanom kroz fragmentirana sjećanja, ponavljanja i sitne zamjerke koje s vremenom prerastaju u strukturu svakodnevice. Reiner režira s osjećajem za emocionalnu geografiju prostora: stan, kuhinja, hodnici postaju arhivi zajedničkog života.
Bruce Willis i Michelle Pfeiffer igraju likove koji se ne bore protiv velike tragedije, nego protiv erozije bliskosti. Film ne nudi lake odgovore niti jasnu krivnju; umjesto toga inzistira na ideji da ljubav često opstaje u obliku pregovora.
Priča o nama djelo je zrelog redatelja koji, uz sve životne udarce, u sebi nije izgubio dječačko vjerovanje u pravu ljubav.
O autoru
