Jake Gyllenhaal dobro se nabildao za film Road House, čiju režiju potpisuje iskusni Doug Liman, pa je već prije premijere filma zaludio (ponajviše) obožavateljice svojim isklesanim tijelom. Neman u liku UFC borca Conora McGregora i atraktivne scene borbi u konačnici pružaj sasvim solidnu dozu zabave.
Film Road House remake je istoimenog filma redatelja Rowdyja Herringtona iz 1989. u kojem je glavnu ulogu odigrao Patrickom Swayzeom (preminuo 2009. godine). Herringtonov film imao je ‘ono nešto’ što su nosile osamdesete godine prošlog stoljeća.
Za mnoge je to kultni film a definitivno je odlična trashy zabava, film s dostignućima A filma i atmosferom B-filma. Za ove naše krajeve zanimljivi su prijevodi naslova pod kojima se prikazivao – Kuća na putu; Izbacivač; Drumska kafana; Drumska krčma.
Ponudio je savršenu glumačku postavu a Swayzea se hvalilo kako je u potpunosti razumio što se od njega traži te je u lik Daltona unio dualnost snage i mudrosti (da ne kažemo prosvjetljenja koje je bilo obilježje osamdesetih ma gdje god da pogledali).
Razočarani Liman
Priča ove nove verzije ostala je, manje-više iste i u njezinom središtu je bivši UFC borac Elwooda Daltona (Jake Gyllenhaal), borca, koji za život zarađuje sudjelovanjem u ilegalnim borbama. Zbog svog opakog renomea koji ga prati još iz doba kad je bio profesionalac te borbe u pravilu dobiva ‘bez borbe’ jer ga protivnici prepoznaju. Frankie (Jessica Williams), vlasnica svojevrsnog noćnog bara ‘Road House’ u Glass Keyu na Floridi, zatekne se na jednoj od tih borbi tražeći osobu koju bi mogla zaposliti kao izbacivača. To je potez očajnika jer joj je lokal stalna meta nasilnih bajkera. Njezin prvi odabir nije bio Elwood već njegov protivnik koji je odustao od borbe. Bez puno razmišljanja ponudi mu posao a on u prvi mah to odbije. iste večeri, u zadnji čas odustaje od pokušaja samoubojstva i uputi se na Floridu. Po dolasku se, gotovo istočasno, sprijatelji s Charlie (Hannah Lanier), tinejdžericom koja vodi knjižaru sa svojim ocem. Već prve večeri sukobi se nasilnim bajkerima koje bez problema neutralizira. Trudeći se biti ‘fini momak’ odveze ih čak i u bolnicu. Tamo upoznaje lokalanu liječnicu Ellie (Daniela Melchior) te njih dvoje uskoro započnu ljubavnu vezu.
No, problemi za bar koji vodi Frankie ne prestaju i Elwood uskoro otkriva kako iza čitave stvari stoji lokalni moćnik, pomalo kreten, Ben Brandt (Billy Magnussen) koji Frankiev bar treba kao lokaciju za svoje kriminalne poslove. Također, pokaže se da ni Elliein otac nije baš potpuno čist iako je šerif okruga. Kako njegovi nasilnici ne uspijevaju odraditi posao kako spada, na scenu stupa Knox (Conor McGregor) kojeg na Floridu šalje Benov otac koji je u zatvoru. Slijedi oluja razbijanja i obračuna a Elwood se odluči sa svima i osobno obračunati nakon što usputna žrtva svega postane i Charlieina knjižara koju kriminalna skupina spali.
Redatelj ove nove verzije je iskusni Doug Liman (Bourneov identitet/The Bourne Identity, 2002., Gospodin i gospođa Smith/Mr&Mrs. Smith, 2005., Na rubu budućnosti/The Edge of Tomorrow, 2014.). Hoće li ova njegova verzija postati kultna, tek treba vidjeti ali već na prvu je vidljivo da nema ‘ono nešto’ što je imao original.
Prije svega, redateljski tu nema neke prevelike mudrosti. Općenito, režija mu izgleda poput televizijske (npr. podosta vremena daje nekim songovima, čisti MTV, što je totalno nepotrebno). Stoga malo i čudi Limanova razočarana izjava, s početka ove godine, u kojoj tvrdi da je ‘snimio najbolji film u karijeri’ te da ga je Amazon, na čijoj platformi Prime možete pogledati ovaj film, prevario kada isti nije pustio u kino distribuciju.
Tasmanijska neman
Ono što je za svaku pohvalu su štemerske scene. Tu je prisutna odlična koreografija a Liman si je dao truda da to sve efektno kadrira (izvrsni subjektivni kadrovi borca kad prima udarac u glavu) kako bi se dobila što veća doza autentičnosti. No, Liman je posegnuo i za povećom dozom CGI-ja u scenama borbe pa to predstavlja prilično razočaranje (to pokojnom Swayzeu nije trebalo).
Najveće otkriće ovog filma je UFC borac Conor McGregor, ‘povijesni smutljivac’ kako ga je nazvao njegov nekadašnji suparnik i bivši UFC prvak Khabib Nurmagomedov, nevjerojatno je zabavan. Njegov lik najbolje je usporediti s likom ‘Tasmanijske nemani’ iz crtića Zekoslav Mrkva.
Gdje kod da se pojavi nastaje krš i lom. Njegov ulazak u film je fenomenalan, potpuno gol i s cipelama na nogama razgaljeno hoda niz ulicu. Nekoliko štemanja s Gyllenhaalom je genijalno odrađeno. Na trenutke se čini, da kad su obojica u kadru, da Conor naprosto ukrade kadar. Dodajmo svemu da je odlično i uklopljen i njegov ‘odlazak’ iz filma – zabavna scena i ponovno kadriranje njegovog golog dupeta…
Završno – ako ste kojim slučajem gledali, i još uvijek pamtite originalni Road House, ne zamarajte se i ne uspoređujte ga s ovom novom verzijom, jer to su u pristupu potpuno različiti filmovi. Ova ‘nova’ verzija, u nešto više od svojih 120 minuta trajanja (koje vas neće nimalo zamoriti), pruža sasvim solidnu dozu zabave da vas oraspoloži.
O autoru
