Zach Cregger daje pravu dozu krvave i pomaknute zabave koju od ovakvog Resident Evila i očekujemo. Gadarije i groteska dobro funkcioniraju jer su uklopljene u cjelokupni ton filma, koji se bez problema prebacuje između horora, akcije i humora. Austin Abrams nosi cijeli film, a njegova izvedba drži na okupu humor, kaos i sve bizarne situacije u koje njegov lik upada.
Filmski serijal Resident Evil započeo je 2002. godine istoimenim filmom redatelja Paula W. S. Andersona, temeljenim na popularnoj seriji videoigara. Iako se radnja prvog filma nije izravno držala priče iz igara, preuzela je njihov svijet, atmosferu i prepoznatljive elemente poput Umbrella Corporation te mutirane i čudovišne zombije.
Potpuno novu zasebna priča
Uslijedila su četiri nastavka – Resident Evil: Apokalipsa (Resident Evil: Apocalypse, 2004.), Resident Evil: Istrebljenje (Resident Evil: Extinction, 2007.), Resident Evil: Drugi svijet (Resident Evil: Afterlife, 2010.) i Resident Evil: Osveta (Resident Evil: Retribution, 2012.). Serijal je zaključen filmom Resident Evil: Konačno poglavlje (Resident Evil: The Final Chapter, 2016.), ponovno u režiji Andersona, čime je zaokružena priča o Alice, glavnoj junakinji koju je kroz cijeli serijal tumačila Milla Jovovich.
Nakon toga je uslijedio pokušaj novog početka s filmom Resident Evil Početak: Raccoon City (Resident Evil: Welcome to Raccoon City, 2021.), koji se više oslanjao na likove i motive iz originalnih igara, ali nije pokrenuo novu filmsku seriju. No, ono što treba istaknuti jest da je, iako naslovi ove franšize nisu uvijek nailazili na osobito oduševljenje kritike, serijal tijekom godina izgradio brojnu publiku i postao najpoznatija i najdugovječnija filmska adaptacija neke horor videoigre.
Novi Resident Evil, koji je nedavno stigao u naša kina, donosi redatelj Zach Cregger, poznat po hororima Barbarin (Barbarian, 2022.) i Trenutak nestajanja (Weapons, 2025.). Cregger je sa Shayem Hattenom (Balerina/Ballerina, 2025.) napisao i scenarij, čime je preuzeo i redateljsku i scenarističku ulogu na ovom novom početku filmskog serijala. Za razliku od ranijih filmova, ovaj njegov film donosi potpuno novu zasebnu priču i ne nastavlja prethodnu filmsku seriju.
U središtu priče je Bryan (Austin Abrams), dostavljač medicinskog materijala, koji prihvaća još jedan zadatak na kraju radnog dana, iako ga kod kuće čeka trudna djevojka. Njegov posao je dostaviti tajanstveni paket u medicinsku ustanovu u Raccoon Cityju, no put prema gradu pretvara se u noćnu moru kada na snježnoj cesti automobilom udari nepoznatu ženu. Ubrzo otkriva da žena nije obična unesrećena prolaznica, a njegov pokušaj da joj pomogne dovodi ga u sve veću opasnost.
Nakon što ostane zarobljen na području zahvaćenom zlokobnim virusom, Bryan se mora probijati kroz niz opasnih situacija u kojima se susreće sa zombijima i drugim grotesknim stvorenjima. Pritom pokušava pronaći put do Raccoon Cityja i izvršiti svoju dostavu, iako nema iskustva s oružjem ni s preživljavanjem u svijetu koji se oko njega pretvara u pakao.
Austin Abrams nosi film
Dok se pokušava snaći s ograničenim resursima i neprestano traži rješenja za nove prepreke, postaje jasno da je paket koji nosi važniji nego što je mogao zamisliti. Njegova borba za preživljavanje tako se pretvara u utrku s vremenom u kojoj će morati učiniti sve kako bi dovršio zadatak i izvukao se živ iz Raccoon Cityja.
Jedan od najvećih aduta Creggerove vizije Resident Evila svakako je Austin Abrams (Trenutak nestajanja/Weapons, 2025.), koji glavnu ulogu nosi s lakoćom i pokazuje se kao jedno od njegovih najvećih iznenađenja. Njegov lik nije tipični akcijski junak koji se bez razmišljanja baca u opasnost, već zbunjeni i nespretni mladić koji se u kaosu često ne zna snaći ni sam sa sobom, a kamoli s drugima. Upravo takav pristup omogućuje Abramsu da kroz fizičku glumu i dobar osjećaj za komediju izvuče humor i iz situacija koje bi u drugačijoj izvedbi lako mogle postati naporne.
Nekoliko ponavljajućih fora, osobito onih povezanih s pucanjem, pritom ne djeluju zamorno, već svaki put donose novu dozu humora. Također, u fizički zahtjevnijim scenama uspijeva zadržati isti karakter lika. Mora se priznati da su mu i dijalozi dobro napisani, pa mu i oni daju dosta prostora za takvu izvedbu. Kao takav, Abrams praktički nosi cijeli film, a njegova izvedba drži na okupu humor, kaos i sve bizarne situacije u koje njegov lik upada.
Cregger se ne štedi kada je riječ o krvi, groteski i hororu, pa je Resident Evil prilično krvav film, ali pritom ne prelazi granicu nakon koje bi krv i groteska postali sami sebi svrha. Krv i gadarije dobro funkcioniraju jer su uklopljene u cjelokupni ton filma, koji se bez problema prebacuje između horora, akcije i humora.
Treba reći da se groteska često koristi i za stvaranje apsurdnih ili gotovo komičnih situacija, pa horor zbog toga nikada ne postaje pretjerano težak. Zbog takvog spoja strave, groteske i humora film uspijeva održati napetost, a istodobno ostati dovoljno razigran da se horor nikada ne pretvori u jednolično nizanje krvavih scena. Tu treba dodati i neizbježne jump scareove, koji nisu tek usputni dodatak. Odlično su tempirani i efektno izvedeni pa ćete se u nekoliko navrata doista dobro protresti.
Potvrda najavljenog
Cregger je vrlo dobro uspio uhvatiti i ono najvažnije – osjećaj igranja Resident Evila. Iako film ne prenosi priču iz neke konkretne igre, njegova struktura podsjeća na niz misija u kojima protagonist mora stići od jedne točke do druge, pritom rješavati probleme, pronalaziti potrebne predmete i pokušavati preživjeti s ograničenim mogućnostima. Glavni lik Bryan je daleko od nekog sposobnog akcijskog junaka na koje smo navikli, što dodatno pojačava dojam da gledamo običnog igrača koji se odjednom našao usred survival horora i mora se nekako snaći.
No bitna je stavka da film ne djeluje kao niz nasumično ubačenih referenci namijenjenih samo obožavateljima, nego kao da je njegova struktura od početka zamišljena prema logici same igre. Na kraju krajeva, Cregger je i sam potvrdio ono što je nedavno izjavio – da je, kao veliki ljubitelj igre, snimio film za sebe, odnosno onaj kakav bi i sam volio gledati.
Vizualni izgled filma također je jedna od njegovih jačih strana, a za nju je zaslužan iskusni direktor fotografije Dariusz Wolski, dugogodišnji suradnik Ridleyja Scotta. Cregger i Wolski stvorili su mračan i atmosferičan svijet, ali ga ne zatrpavaju tamom, pa se jezive pojave često pojavljuju na granici svjetla i sjene. Također, kamera često prati Bryana iz neposredne blizine, a u pojedinim scenama preuzima i perspektivu pucačine iz prvog lica, čime se dodatno naglašava povezanost filma s videoigrama.
Ipak, film u završnici nešto gubi od energije i inventivnosti koju je imao do tada. Cregger kao da se tu okrenuo prema klasičnom akcijskom spektaklu, pa završni obračun djeluje nešto konvencionalnije od ostatka filma. Posebno se to vidi u završnoj transformaciji Bryana, koja je vizualno efektna, ali pomalo pretjerana i više podsjeća na završnog “bossa” (protivnika) iz videoigre nego na biće kakvo smo dotad gledali. Dojam je da je Cregger želio još jednom naglasiti povezanost s igrama, ali je pritom malo pretjerao. No, riječ je tek o manjoj slabosti jer sama završnica ipak nudi dovoljno akcije, groteske i spektakla. Nakon svega što je prije viđeno jednostavno ostaje dojam da je mogla biti nešto bolje zaokružena.
Autorski pečat na velikoj franšizi
Zach Cregger je ovim filmom uspio napraviti novi početak koji ne pokušava kopirati prethodne filmske verzije, ali istodobno dobro razumije zbog čega Resident Evil već godinama privlači publiku. Umjesto da se optereti poznatom mitologijom i likovima iz ranijih filmova, odlučio je izgraditi vlastitu priču i pritom zadržati prepoznatljivi duh videoigara. Upravo zbog toga film djeluje dovoljno poznato da ga ljubitelji franšize mogu prepoznati, ali istodobno dovoljno svježe da ne ostavlja dojam još jednog rutinskog nastavka.
Njegova najveća vrijednost je u tome što različite žanrovske elemente spaja bez straha da će film zbog toga postati neozbiljan ili pretjerano komičan. Horor, akcija, groteska i humor ovdje uglavnom funkcioniraju kao dijelovi iste cjeline, a upravo ta kombinacija filmu daje njegov prepoznatljivi ritam. Cregger pritom pokazuje da se i velika franšiza može napraviti s dovoljno osobnog autorskog pristupa, bez gubljenja njezine žanrovske prirode. Pružio je upravo onu dozu krvave i pomaknute zabave koju od ovakvog Resident Evila i očekujemo.
