Renée Zellweger o povratku Bridget Jones: ‘Nastavljamo tamo gdje stvari nisu išle po planu’

O tome kako je bilo ponovno postati Bridget, kako su izgledala okupljanja s omiljenim kolegama i što možemo očekivati od ovog nastavka, govori Renée Zellweger, koja otkriva i što ju je privuklo ovom filmu, kako je bilo ponovno uskočiti u ulogu koju toliko voli i zašto se ne želi konačno pozdraviti s Bridget Jones.

Bridget Jones se vratila! Gotovo deset godina nakon posljednjeg filma, popularna junakinja spremna je za novo poglavlje u svom životu i na velikom platnu. Bridget Jones: Luda za njim (Bridget Jones: Mad About the Boy, 20125.), četvrti nastavak ove kultne filmske franšize, u hrvatska kina stiže uoči Valentinova, 13. veljače, a glavna zvijezda filma Renée Zellweger reprizira svoju legendarnu ulogu.

Filmska adaptacija temelji se na istoimenom romanu Helen Fielding, koja je ovaj nastavak opisala kao najosobniji u serijalu. Radnja nas vodi u novo razdoblje Bridgetina života, u kojem se suočava s velikim promjenama.

“Bridget smo u posljednjem filmu ostavili na početku njezinog ‘i živjeli su sretno… No, nastavljamo tamo gdje stvari nisu išle po planu,” otkriva Zellweger.

Bridget je sada udovica i samohrana majka, pokušava pronaći način kako krenuti dalje, nositi se s gubitkom i pokušava odabrati pravi put za novo poglavlje svog života. Film donosi emotivnu, ali i duhovitu priču, u kojoj će se mnogi moći prepoznati, baš kao što je to bio slučaj i s prethodnim nastavcima.

O tome kako je bilo ponovno postati Bridget, kako su izgledala okupljanja s omiljenim kolegama i što možemo očekivati od ovog nastavka, govori Renée Zellweger, koja otkriva i što ju je privuklo ovom filmu, kako je bilo ponovno uskočiti u ulogu koju toliko voli i zašto se ne želi konačno pozdraviti s Bridget Jones.

Što vas je navelo da četvrti put reprizirate ulogu Bridget Jones? Je li bilo teško odlučiti se vratiti se u ovu priču?

Renée Zellweger: Pa, zapravo, nije bila teška odluka s obzirom na to da je riječ o liku koji toliko volim. Osjećam snažnu povezanost s njom i nekako sam zaštitnički nastrojena kad je ona u pitanju. Odlično je što u ovoj franšizi nitko ne želi snimati nastavak samo zato da ga snimi, nego se uvijek to dogodi kad postoji razlog da joj se vratimo. Njezina iskustva u određenom trenutku često odražavaju ono što se događa u društvu. Njezina priča, i ona koja se odnosi na ljude oko nje, sadrži izazove s kojima se ljudi suočavaju, posebno žene, ali zapravo svi, bez obzira na spol.

Zato, kada se pojavi prilika, uranjamo u njezin svijet, a tako je bilo s ovim filmom. Svijet se u proteklih 20-ak (gotovo 25!) godina, otkako smo započeli ovo filmsko putovanje, toliko promijenio. Ali ne i prijateljstva koja smo stvorili tijekom godina. Svi smo rasli i mijenjali se te smo dobili priliku ispričati priču iz nove, drugačije perspektive.

Publika je obožavala Bridget i prije snimanja filma

Vratimo se malo na prvi film, Dnevnik Bridget Jones (Bridget Jones’s Diary, 2001.). Kako je tekao razvoj lika? Koji je bio prvi korak i koju ste osobinu vidjeli kao okosnicu njezinog karaktera?

Renée Zellweger: Zanimljiva je činjenica da Bridget zapravo najsnažnije veze nema sa mnom, nego s ljudima koju je vole i koji se u njoj prepoznaju. Fascinantno je to što su knjige o Bridget Jones bile popularne diljem svijeta puno prije negoli smo počeli s produkcijom filma. Dakle, kad smo imali priliku donijeti Bridget na filmsko platno, publika ju je već obožavala. Naš je zadatak bio samo da nešto ne zabrljamo.

Imala sam odličnu podršku u tom procesu osmišljavanja lika. Sjećam se da smo o filmu počeli razgovarati još 1999., a ja sam već u siječnju 2000. došla u Veliku Britaniju kako bih, s Barbarom Berkery, radila na naglasku. Sastajale smo se tri puta dnevno – rano ujutro, zatim bih odlazila na posao u izdavačku kuću Picador kao Bridget Cavendish, djevojka koja se školovala u Americi i sad se vratila u Veliku Britaniju na praksu. Zbog školovanja u SAD-u, njezin britanski naglasak bio je pomalo amerikaniziran. Prezime Cavendish bilo je inspirirano Jonathanom Cavendishom, producentom prva dva filma, koji je bio prijatelj urednika u Picadoru, izdavačkoj kući koja je predstavljala legendarnu Helen Fielding, autoricu serije romana o Bridget Jones.

Kakvo je to bilo iskustvo? Iz današnje perspektive, malo nestvarno…

Renée Zellweger: Oh, apsolutno! Nezaboravno iskustvo! Obožavala sam tu rutinu. Radila bih s Barbarom tijekom pauze za ručak, zatim bih se vratila u izdavačku kuću, a poslije posla opet bih se našla s njom. Bila je odlučna u tome da me natjera da sve usavršim jer nije htjela da loše govorim i da to izgleda neuvjerljivo. Tako mi je drago što je bila tako stroga! Da nije, bila bih u problemu.

Je li naglasak bio ključan u tom procesu oblikovanja lika?

Renée Zellweger: Djelomično je, no bilo je tu još puno toga. Trebalo je, primjerice, osjetiti kako je to biti osoba koja nosi srce na dlanu, koja je iskrena, ranjiva, autentična i optimistična. To je također bio dio procesa. Bridget uvijek ima sjajne ideje, ali njihova realizacija možda i nije uvijek savršena. Unatoč tome, ona ne odustaje. To se svidi su svemu – kako hoda, kako vozi bicikl…, u njezinoj toplini. Vidite li koliko ju volim?! Helen, obožavam je!

U redu je biti nesavršen

Zbog njezine ranjivosti i optimizma svi ju volimo! Nema puno likova koji su tako ljudski…

Renée Zellweger: Da, to je zapravo podsjetnik na ono što je u životu važno: u redu je biti nesavršen. Možeš i dalje pronaći ljubav, možeš i dalje uspjeti, možeš i dalje biti sretan – samo ako si dobro sa sobom, odnosno prihvatiš sebe, baš takvog kakav jesi, sa svim svojim nesavršenostima.

Budući da su tri od četiri knjige već adaptirane, jeste li uvijek gajili nadu da će “Mad About The Boy” biti sljedeće poglavlje? Da ćete se svi ponovo okupiti?

Renée Zellweger: Uvijek se nadam da će biti još jedno okupljanje. Helen: uvijek se nadam da će biti još jedno okupljanje! To je iskustvo koje je pravi privilegij. Tko ima tu sreću da se iznova i iznova vraća liku kojeg toliko voli i vidi kako mu pristaje u svakom novom poglavlju vlastitog života?! Smiješno je kako mogu pratiti vlastite životne faze i desetljeća kroz snimanje ovih filmova, s proširenom “Bridgetinom obitelji” koja se kroz godine pretvorila u prave prijatelje. Uvijek je vrlo emotivno kada se ponovo okupimo, ali još više kad dođe trenutak rastanka.

Prvog dana snimanja svi na setu s nestrpljenjem iščekuju Bridget! Kakav je Vama bio taj prvi dan?

Renée Zellweger: Stresan! Uvijek je pomalo zastrašujuće jer se samo nadate da će ona se pojaviti. Složite sve dijelove, pripremite se, uložite sav trud, a onda se samo nadate da će se Bridget materijalizirati, da će biti tu. I svaki put se postavlja pitanje: Kako ona sada izgleda? Jer ne može biti ista osoba. Nitko od nas nije isti nakon svih iskustava kroz koja prođemo. Mi se mijenjamo, imamo drugačiju perspektivu, nadamo se da smo svi na neki način rasli i da unosimo nešto novo u likove. Pa da, kako sada izgleda Bridget? Ali, bilo je prekrasno tako započeti film. Stvarno sam zahvalna što nas je Michael (Morris) okupio na setu. I eto je opet, a kao i uvijek, svi imaju svoju viziju onoga što biste trebali raditi.

Redatelj poput same Bridget

Kad već spominjete redatelja Michaela Morrisa… Zašto je, prema Vašem mišljenju, on bio najbolji izbor za redatelja četvrtog nastavka filma o Bridget Jones?

Renée Zellweger: Bila je to Helenina intuicija. Oni su se upoznali, razgovarali i mislim da ju je njegova vizija zaista inspirirala. I mi smo se sastali i razgovarali o tome, i odmah je bilo jasno da je on divna osoba. Poznavala sam ga i od ranije, preko zajedničkih prijatelja, tako da sam znala kako radi i sviđa mi se njegov rad. Ima veliko iskustvo u kazalištu, a naravno, režirao je i prekrasan film, Za Leslie (To Leslie, 2022.). Dakle, nije bilo sumnje da je talentiran redatelj i da ćemo biti u dobrim rukama.

Ali, znate kako je, uvijek postoji ona nervoza, onaj strah: hoće li se ona pojaviti? Jer imam osjećaj da Bridget postoji negdje među svima nama koji dolazimo na set. Oživljava kada se zajedno smijemo onome što piše u scenariju, kada zamišljamo kako će scena izgledati, kako ćemo nešto odigrati – tada dolazi na snimanje. Zato sam držala fige, i odmah se osjetilo da je tu.

Prije svega, Michael je nevjerojatno ljubazan, a mislim da je upravo ljubaznost jedno od najizraženijih obilježja Bridget Jones, tako da je njegov pristup savršeno odgovarao priči. Radna atmosfera bila je odlična, svaki dan smo s veseljem radili, a on je imao duboko poštovanje prema svima uključenim u projekt. Najbolji redatelji su oni koji prepoznaju da se ovakav projekt najbolje razvija kada ljudima daš prostora da rade ono što najbolje znaju – i usput ih još i cijeniš. Bilo je to jedno uistinu lijepo iskustvo.

Ono što bih istaknula vezano uz njegov rad jest nevjerojatan instinkt u samom procesu snimanja. Omiljeni su mi suradnici – bilo da su u pitanju glazbenici, pisci ili filmski kolege – koji prepoznaju suptilnosti i sitne izbore koji oblikuju likove. Michael ima tu intuiciju, zna kako uhvatiti suptilni podtekst, kako razgovarati o motivaciji, a da ne zvuči pretenciozno. Njegova glavna vodilja bila je kako situacije iz scenarija prikazati autentično ljudima koji su ih doživjeli? Ponekad to znači da scena neće ispasti smiješna, jer možda je bolna i teža nego što smo očekivali, i to je u redu. Njegovo pitanje uvijek je bilo: kako da ovo ispričamo autentično te pritom ostanemo vjerni Bridget i onome što ona jest? Kako je sam rekao, nije lako raditi komediju o žalovanju! Uglavnom, raditi s nekim tko ima takav pristup bilo je nevjerojatno iskustvo!

Kao gledate na odnos Bridget Jones i Daniela Cleavera kojega tumači Hugh Grant? Što njihov odnos čini posebnim?

Renée Zellweger: Zanimljivo je kako se tijekom života razvija naša “proširena obitelj” u kojoj svoje mjesto imaju svi s kojima smo, iz bilo kojeg razloga, imali neki interakciju. A kad se promijeni dinamika unutar te “obitelji”, sve se prilagođava, zar ne?

To me jako dirnulo kada sam čitala scenarij: kako su Bridget i Daniel evoluirali do ove točke. Kako sam i sama kroz godine rasla uz Bridget, ta evolucija se čini neizbježnom. Kad dosegneš određene godine, pogledaš unatrag i shvatiš koliko se sve promijenilo, i to je tako istinito, tako lijepo! Kad razmislim o prvom filmu i o tome gdje smo tada upoznali Daniela Cleavera, nikada ne bih mogla zamisliti da će njih dvoje završiti ovdje. I mislim da je upravo to ono što priču čini još šarmantnijom: taj neočekivani razvoj odnosa. Baš je posebno, stvarno predivno!

Kolege poput rođaka koje ne viđaš često

Kako je bilo iznova biti na setu s Hughom Grantom?

Renée Zellweger: Kao da se vraćate obitelji! Nekome će to zvučati čudno, no kad smo se okupili na čitanju, imala sam osjećaj kao da sam se našla s rođakom kojeg vidim svakih nekoliko godina. Dakle, osjećaj je bio prirodan, baš obiteljski. Pravi je blagoslov dijeliti ovakva iskustva kroz godine, stvarati likove, pričati ovakve priče, i onda vidjeti koliko one znače ljudima. To je nešto stvarno posebno i jako, jako rijetko.

Colin Firth se vraća kao Mark Darcy, ali na neočekivan način. Recite nam nešto o tome…

Renée Zellweger: Ne mogu vam pričati o tome jer bih se rasplakala i ne bih mogla nastaviti! Baš kao i tog dana na setu. Volim likove iz ove priče. Obožavam Marka Darcyja i njegovu priču, i zato mi je ovo bilo tako teško. Život je takav, zar ne? Teško je bilo snimati te scene, znajući da ih Colin i ja više nećemo moći snimati zajedno…

Recite nam nešto o Chiwetelu Ejioforu i njegovom liku, gospodinu Wallikeru. Što on predstavlja Bridget u ovom dijelu njezinog života?

Renée Zellweger: Gospodin Walliker je učitelj njezinog sina Billyja i poprilično je strog. Mislim da Bridget u njemu vidi onaj poznati izazov – trenutke u kojima preispituje samu sebe, postaje nesigurna, sumnja u svoje odluke. Osjeća se kao da ne zna što radi, da sve što radi, ne radi na pravi način, odnosno da postoji bolji način, a najčešće ispadne da je sve napravila potpuno pogrešno i izazvala neugodne situacije. Ali, ovaj put, Bridget je malo drugačija. Malo je samouvjerenija, spremna se ravnopravno suočiti s njim. A Chiwetel je fantastičan! Njegov lik na početku djeluje hladno i strogo, ali kako ga upoznajemo, otkrivamo njegovu slojevitost. Sjajno je vidjeti kako njegova fasada polako puca i otkriti što se krije ispod tog ozbiljnog, autoritativnog ponašanja. Velika je sreća igrati uz glumca poput njega!

Lik Lea Woodalla, Rockster, čini se kao potpuna suprotnost gospodinu Wallikeru. Što Rockster donosi Bridget u ovom periodu njezina života?

Renée Zellweger: Oh, Rockster! Neodoljiv, topao, zabavan! Mislim da je u mnogočemu sličan Bridget: u ljubavi prema smijehu, u tom njegovom joie de vivre, njegovoj toplini i autentičnosti. Obožavam kako Rockster vidi ljepotu u Bridget, sve ono što smo i mi zavoljeli kod nje: njezinu ljudskost, nesavršenost, spontanost, njezinu povezanost s ljudima, njezinu dobrotu… Na neki način, on joj postavlja ogledalo i podsjeća je na njezinu vrijednost, upravo u trenutku kada je možda već dugo u to sumnjala.

Prvo prekid, pa sve ostalo

Prvi put ste surađivali s Leom Woodallom…

Renée Zellweger: Nije bilo teško, odmah se osjeti koliko je simpatična osoba. Toliko je zabavan, ljubazan i jako talentiran. Stvarno smo se brzo sprijateljili na setu. Lako smo se opustili jedno s drugim, što je bilo jako važno jer smo morali snimati neke prilično neugodne scene, pred stotinjak ljudi. Ali jednostavno smo se smijali kroz cijeli proces, i to je bilo predivno. Ne mogu zamisliti bolje iskustvo za Bridget u ovoj fazi njezina života nego uz ta dva tipa. Kakav dar!

Vaš odnos s Leom kao Rocksterom prolazi kroz cijeli krug emocija – od prvog spoja do prekida na pozornici BBC-ja. Kako je bilo snimati scenu prekida?

Renée Zellweger: Nju smo prvu snimili, prije negoli smo se uopće upoznali! Doslovno smo se rukovali kod Michaela doma, obavili kratko čitanje scenarija, razmijenili ideje i razgovarali o scenama, a onda – bum! Prekid. Ali Leo je tako fantastičan glumac da to nije bio problem. S glumačke strane, bilo je zanimljivo igrati scene ljubavne veze s nekim tko je osjetno mlađi, i razmišljati o tome kako to izgleda iz perspektive žene u Bridgetinoj situaciji. Prvi put sam se stvarno zapitala kako se osjećam po tom pitanju, jer do tada o tome nisam razmišljala niti sam bila u takvoj situaciji. Bilo je to zanimljivo iskustvo.

Bridget je sad i majka. Surađivali ste s Milom Janković i Casperom Knopfom, koji tumače Mabel i Billyja, i s kojima ste morali stvoriti uvjerljiv obiteljski odnos na ekranu. Je li to bilo teško?

Renée Zellweger: Iskreno, nije bilo teško. Mila je čista čarolija! Upoznale smo se na mom rođendanu koji je, kako se ispostavilo, isti dan kad i rođendan njezine mame. Bila je presretna zbog toga i odmah mi čestitku koju je sama izradila. Ona je prava energična, bučna, predivna mala eksplozija ljubavi! Nema nikakve svijesti o sebi na način na koji odrasli imaju, što je tako osvježavajuće. Toliko je autentična, toliko svoja, da je nemoguće ne voljeti je. Ako biste morali zamisliti dijete koje bi moglo biti kći Bridget Jones, to bi bila Mila. Ušla je na set razbarušene kose, puna života i odmah sam pomislila: “Da, ovo je sto posto Bridgetina kći.” Casper je pak mali Mark Darcy! Možda ne toliko u stvarnom životu u kojem je prava mala radost. Uvijek želi isprobati sve, ozbiljno shvaća svoj posao i briljantan je u njemu. Najljepše je bilo vidjeti odnos koji je razvio s Milom. Baš poput pravog starijeg brata koji pazi na svoju malu sestru. Stalno ju je grlio, pomagao joj, pripremao je za scene, a ona ga je gledala s divljenjem. Bilo bi zanimljivo provjeriti ih za 20-ak godina, sigurna sam da će njihovo prijateljstvo opstati. A usput, oboje su odlični u šahu.

Povratak na omiljena mjesta

Radnja novog filma Bridget, pa i Vas, vraća na neke lokacije znane nam iz prijašnjih filmova…

Renée Zellweger: Da, puno sam fotografija snimila kad smo se vratili u Borough Market. Pogledala sam unutra, sada je to kafić, a odmah mi je prošlo kroz glavu: “Cvijeće!” Sjećam se kada je ovdje bila mala cvjećarnica, kada nije bilo ničega drugog, niti vlaka koji prolazi, niti ovog trga. Tada ovdje nije bilo ničega – ni vlaka, ni tržnice, samo veliko skladište. Kamioni su dolazili, istovarivali robu za trgovce i to je bilo to. Nije bilo svjetlucavih lampica, nije bilo ulickanog ambijenta. Bio je to samo prljavi trgovački centar. I sada se sve razvilo u ovo predivno mjesto, puno ljudi, života… A ja samo pamtim kako smo Hugh i ja sjedili na tom pločniku, dok nije bilo ničega, na kiši, u tri ujutro, i čekali sljedeći kadar. I dalje točno znam kako je to izgledalo. Nevjerojatno!

Je li vam čudno kad pomisliti da je Bridget Jones na neki način bila ključna za promjene koje su se ovdje dogodile?

Renée Zellweger: Da, potpuno ludo, zar ne? Stvarno nevjerojatno! Zanimljivo je to što se ne mijenjaju samo mjesta, cijelo društvo se promijenilo na različite načine. Zato je pravi dar imati priliku ponovo posjetiti grad, vratiti se u zemlju nakon tolikog vremena…

Bridget sada živi u Hampsteadu, koji se čini kao savršeno mjesto za nju. Kakav je njezin život u londonskom predgrađu?

Renée Zellweger: Pa, tiše je, mirnije, ima taj neki starinski engleski šarm, djeluje jako klasično britanski. Na neki način, osjeća se kao da je pronašla istu toplinu i zajednicu kakvu je nekad imala u Borough Marketu, dok je to još bio mali, povezani kvart. Sada je pronašla nešto slično: mjesto gdje djeca mogu sigurno trčati i igrati se vani. Meni je tamo bilo predivno. Oduvijek sam voljela taj dio Londona, tko ga ne voli?! Čula sam da za to možemo zahvaliti Henriku VIII., jer je volio loviti, pa je doslovno rekao: “Nitko to ne smije dirati… nikad!”

U prethodnim filmovima, Bridget ponosno korača preko Tower Bridgea. Kakav je bio osjećaj ponoviti tu scenu?

Renée Zellweger: Znate, u životu svi imamo trenutke koji nas povezuju s prošlošću. Neke stvari se jednostavno ne mijenjaju. Nedavno sam bila u Austinu, gdje sam studirala i koji smatram svojim rodnim gradom, i sve se toliko promijenilo. Moj tata me nekad gledao kroz prozor našeg stana dok sam išla na fakultet. Danas to više ne bi mogao, jer je sada ispred prozora ogromna zgrada. A sigurna sam da će te stare zgrade uskoro srušiti i podići još jednu novu. Ali ulice su iste, i čim prošećete njima, sve vam se uspomene vrate. I ovo je bilo upravo takvo iskustvo. Igrati Bridget, hodati istim ulicama na kojima je ona već prije hodala, to vas odmah vraća u prošlost, u te iste trenutke. Sjećam se da je snimanje te scene u prvom filmu trajalo duže nego što smo očekivali jer smo koristili prvu generaciju dronova. Bilo je urnebesno. Tada je to bila velika inovacija, prvi put nismo morali unajmljivati helikopter jer je kamera bila pričvršćena na dron. Ali, taj nesretni dron se stvarno mučio. Sjećam se da sam umirala od smijeha, jer dok bih prelazila most, čula bih ga kako umire u zraku. Pokušali bismo ponovo, i svaki put bismo čuli isti zvuk. Ekipi svaka čast, stvarno su dali sve od sebe. A pogledajte sad što sve imamo! Nevjerojatno, zar ne?

Dakle, ovo je naše posljednje putovanje s Bridget Jones. Jeste li spremni pozdraviti se njom?

Renée Zellweger: Ne. Ovog puta mi je trebalo jako dugo da se riješim britanskog naglaska. Iskreno, nisam ni htjela. Kad sam se vratila kući, zvučala sam kao da imam podijeljenu ličnost, nisam se mogla odlučiti koji naglasak koristiti. Dakle, neću reći da nikad više neću igrati Bridget. To je Helenina priča, zar ne?

O autoru