Redatelj filma ‘Zapravo ljubav’ žali zbog šala na račun debljine i dominacije bijelaca među glumcima

Richard Curtis komentirao je primjedbe koje se odnose na činjenicu da likove u nekoliko njegovih filma glume isključivo bijelci. “Mislim da nisam bio pametan koliko sam trebao biti”, rekao je.

Bliži nam se kraj godine, vrijeme kad s veseljem gledamo filmove koje smo već nebrojeno puta pogledali. Među njima svakako je i britanski film Zapravo ljubav (Love Actually, 2003.), inteligentna romantična komedija koja uvijek iznova izaziva dobar osjećaj i podsjeća da je ljubav zapravo svuda oko nas.

Osim po odličnoj priči, ovaj blagdanski klasik poznat je i po odličnoj glumačkoj postavi koju čine Hugh Grant, Liam Neeson, Colin Firth, Laura Linney, Emma Thompson, Alan Rickman, Keira Knightley, Martine McCutcheon, Bill Nighy i Rowan Atkinson, a manje uloge, između ostalih, imaju i Billy Bob Thornton te Claudia Schiffer.

Film je režirao i scenarij napisao Richard Curtis. Bio je to njegov redateljski debi, dok je kao scenarist već bio dobro poznat i to zahvaljujući hitovima kao što su Četiri vjenčanja i sprovod (Four Weddings and a Funeral, 1994.), Ja u ljubav vjerujem (Notting Hill, 1999.), Dnevnik Bridget Jones (Bridget Jones’s Diary, 2001.) te seriji Mr. Bean i filmu Bean… film vrhunske katastrofe (Bean, 1997.) koje je osmislio i napisao zajedno s Rowanom Atkinsonom.

Ipak, unatoč uspjehu koji je postigao i kao scenarist i kao redatelj i usprkos velikoj popularnosti filma koja i nakon više od 20 godina ne jenjava, Curtis nije posve zadovoljan svojim radom.

Danas 66-godišnji scenarist i redatelj, nedavno je osvrćući se na filmove Zapravo ljubav i Dnevnik Bridget Jones, rekao da žali što je u njima ima negativnih komentara na tjelesnu težinu ženskih likova.

Naime, u sklopu jednog književnog festivala, Richarda Curtisa je nedavno intevjuirala njegova kći, spisateljica i aktivistica za ljudska prava Scarlett Curtis. Na njezin poticaj, scenarist i redatelj razmislio su likovi u njegovim pričama isključivo – bijelci.

“Mislim da je to posljedica toga što sam pohađao školu u kojoj nije bilo izražene kulturološke raznolikosti, a tako je bilo i tijekom mojih studentskih dana. Mislim da sam bio pomalo glup po tom pitanju i potpuno u krivu”, priznao je Curtis.

Njegova kći posebno je istaknula film Ja u ljubav vjerujem u kojem među glavnim glumcima, predvođenima Julijom Roberts i Hughom Grantom, nema niti jednog ne-bijele rase iako se radnja filma odvija u londonskoj četvrti Notting Hill, poznatoj kao mjestu na kojem su održani brojni skupovi usmjereni na promicanje građanskih prava, i poznatoj po epitetima “kozmopolitski” i “multikulturalan”.

“Čini se da nitko – moj casting direktor ni producenti, ni ja prije svih njih – nije o tome razmišljao. Jednostavno nismo zahvatili širu sliku”, rekao je Curtis.

Oni su se dotakli još jednog aspekta u njegovim filmovima koji se danas smatra neprimjerenim. Naime, scenarist i redatelj priznao je da ga je šokiralo kad mu je kći prije jedno pet godina rekla da više u svojim scenarijima više ne upotrebljava riječ “debela”.

I dok je debljina glavne junakinje u Dnevniku Bridget Jones okosnica cijele priče (uostalom puno se pričalo i o tome da se glumica Renée Zellweger trebala udebljati za tu ulogu), ona je donekle prisutna i u božićnom klasiku. Naime, lik koji tumači Martine McCutcheon, Natalie, u filmu je nazvana “debeljuškastom”, govorilo se o njezinim bedrima “ogromnim poput debla”, a u jednom trenutku, njezin ljubavni partner, britanski premijer kojeg tumači Hugh Grant, kad mu Natali skoči u naručje, kaže: “Bože, kako si teška!”.

“Takve šale više nisu smiješne. Nema tu nikakve zle namjere, nije mi bila namjera nekoga uvrijediti, mislim da je posrijedi tek nepažnja. Nisam bio pametan koliko sam trebao biti!”, zaključio je Curtis.

O autoru

Marija Kovač

Pogledaj ostale članke ovog autora