Ratni stroj je film koji se lako gleda, brzo zaboravlja, ali kao trenutačna razbibriga sasvim pristojno funkcionira. Ovo ostvarenje redatelja Patricka Hughesa otvoreno vuče inspiraciju iz akcijskih i SF naslova 80-ih i 90-ih godina te se oslanja na provjerene žanrovske obrasce. U glavnoj ulozi je Alan Ritchson koji uvjerljivo nosi akcijske sekvence i daje filmu potrebnu energiju.
Na streaming platformu Netflix stigao je akcijski SF Ratni stroj (War Machine, 2026.). Film je režirao Patrick Hughes, koji je karijeru izgradio na brzim, stiliziranim akcijskim projektima među kojima se ističu Čuvaj me s leđa (The Hitman’s Bodyguard, 2017.), Čuvaj me s leđa 2 (Hitman’s Wife’s Bodyguard, 2021.) te Plaćenici 3 (The Expendables 3, 2014.).
Inspiracija iz dobro znanih izvora
On je i potpisnik scenarija s James Beaufort, koji je dugogodišnji Hughesov suradnik, kojem je ovo prvi ozbiljniji scenaristički rad. Ovaj njihov film spaja vojnu tematiku s elementima znanstvene fantastike, stvarajući film koji se oslanja na prepoznatljivu kombinaciju napetosti i spektakla. Treba dodati da ga je Netflix pozicionirao kao jedan od svojih ključnih žanrovskih naslova godine.
Film otvoreno vuče inspiraciju iz akcijskih i SF naslova osamdesetih i devedesetih godina, što se vidi u načinu na koji kombinira vojnu estetiku i prijetnju iz svemira. Pričom ne nudi pretjeranu originalnost, već se oslanja na provjerene žanrovske obrasce koji su tada dominirali kino‑dvoranama. U njegovoj strukturi lako je prepoznati elemente filmova kao što su Predator (1987.), Dana nezavisnosti (Independence Day, 1996.), Full Metal Jacketa (1987.) a taj miks začinjen je dobro poznatom tematikom glasovitog romana Rat svjetova (The War of the Worlds, 1897.) engleskog pisca H. G. Wellsa.
Radnja filma usmjerena je na vojnog veterana, nazvanog 81 (Alan Ritchson), koji je vojnik u Afganistanu, gdje se susreo sa svojim bratom, vođom voda (Jai Courtney). Njihov susret završio je tragično jer su se našli pod neprijateljskom paljbom tijekom koje vođa voda pogiba. 81 i on imali su zajednički san da se pridruže Američkim vojnim Rendžerima. Dvije godine kasnije, iako duboko psihički ranjen, 81 je odlučan dovršiti svoju životnu misiju te prijavljuje se u program Rendžera.
Među kandidatima se ističe zbog svoje fizičke snage i izdržljivosti. No, u mislima ostaje nestabilan, boreći se s PTSP‑om. To primjećuju i njegovi nadređeni Sheridana (Dennis Quaid) i Torresa (Esai Morales) ali ga ipak odabiru za “Marš smrti”, završnu misiju obuke. Uz ovu priču, početno pratimo i vijesti o tome kako se nepoznati leteći objekt, za kojeg se pretpostavlja da je asteroid, približava planeti Zemlji.
Brz i neprekidan ritam
Dan “Marša smrti” je stigao a 81 je odabran da bude vođa svog voda. Uskoro nailaze na letjelicu za koju misle da je ona koju moraju uništiti tijekom zadatka. Pokušaju je uništiti i dovršiti zadatak ali ubrzo shvate da su u zabludi. Ono što su pokušali uništiti je ubojiti stroj izvanzemaljskog porijekla koji kreće u njihovo uništenje. 81 pokušava spasite živote svojih vojnika ali i pronaći način da zaustavi prijetnju koja nadilazi sve što su dosad poznavali.
Ovom filmu redatelja Hughesa već spomenuti miks poznatih naslova i motiva daje prepoznatljiv retro štih, ali i jasnu žanrovsku usmjerenost. Redateljski pristup naglašava dinamiku i jednostavnost, što dodatno pojačava dojam da film namjerno slijedi estetiku starijih akcijskih hitova. Odmah je jasno da su vizualni i tematski elementi složeni tako da gledatelju odmah bude jasno u kojem se žanrovskom teritoriju nalazi. Pri tom se svjesno oslanja na tradiciju, a manje na inovaciju, gradeći svoj identitet kroz poznate obrasce i ritam klasičnih SF‑akcija.
Vrlo pohvalno je to da film održava brz i neprekidan ritam, što mu omogućuje da zadrži pažnju gledatelja čak i kada se oslanja na predvidljive i već viđene žanrovske obrasce. Radnja se kreće bez zastoja a valja napomenuti da je prva polovica filma posvećena sasvim solidnom prikazu vojničke obuke, koji je dovoljno energičan da film ostane dinamičan.
Što se tiče efekata mora se reći da su funkcionalni i skromni te već viđeni. No, bez obzira na to služe svojoj svrsi i dobro se uklapaju u ton filma. Svemu treba dodati da to u neku ruku jasno pokazuje da se nije ciljalo na spektakl već na osnovnu žanrovsku učinkovitost. Upravo ta kombinacija jednostavnih vizuala i brzog tempa daje filmu određenu dozu šarma.
Fizički uvjerljivi Ritchson
Što se mana filma tiče, tu je poznata boljka da su likovi tek osnovno profilirani, s naglaskom na funkciju u radnji, a ne na dublju psihološku razradu. Njihove motivacije su naznačene, ali rijetko dobivaju dovoljno prostora da bi se razvile u nešto slojevitije. Dijalozi su pritom jednostavni i služe prvenstveno kao pogon za radnju, bez jačih ili pamtljivijih replika. Često djeluju kao da su napisani s namjerom da budu što učinkovitiji, a ne nužno zanimljivi ili karakteristični.
Prigovoriti se može i to da povremeno mijenja ton, prelazeći iz ozbiljne vojne drame u lakšu SF‑akciju ali tu nema uvijek glatkog prijelaza, što ponekad narušava dojam koherentnosti. Za emocionalne trenutke, koji bi trebali imati veću težinu, mora se reći da ostaju više naznačeni nego doista proživljeni. Zbog toga se stvara dojam da film više računa na ritam i akciju nego na emocionalnu rezonancu.
Dijalozi i karakterizacija tako ostaju u drugom planu, dok vizualni i žanrovski elementi preuzimaju primat. Zbog toga film funkcionira kao čista akcijska zabava, ali ne uspijeva izgraditi dublju emocionalnu ili tematsku povezanost s gledateljem. To je scenaristička boljka filma te je očigledno njegovom autorskom dvojcu emocionalna dubina bila tek usputna ambicija.
Što se tiče Alana Ritchsona (TV serija Reacher, 2022. – 2025., Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja/The Ministry of Ungentlemanly Warfare, 2024.) fizički idealan za ovakav tip uloge, zahvaljujući impresivnoj građi i snažnoj “ekran‑prisutnosti”. Njegova izvedba naglašava odlučnost i unutarnju napetost lika, što dobro funkcionira u kontekstu vojnog okruženja.
Iako ne donosi glumačku suptilnost ili emocionalnu širinu, on uvjerljivo nosi akcijske sekvence i daje filmu potrebnu energiju. Iako nije “novi Arnold Schwarzenegger“, posjeduje onu vrstu robusnog šarma koja podsjeća na akcijske junake starije škole. Ritchson tako ostaje uvjerljiv u fizičkom segmentu, no ne dobiva dovoljno prostora da lik pretvori u nešto slojevitije.
Brza i nepretenciozna akcijska zabava
Kao cjelina, Ratni stroj funkcionira kao čisto “Netflix iskustvo” – dinamično, glasno i bez većih ambicija. Njegova najveća snaga leži u jednostavnosti i energiji, što ga čini idealnim izborom za gledatelje koji žele brzu i nepretencioznu akcijsku zabavu. Iako ne nudi tematsku dubinu niti pokušava proširiti žanrovske okvire, film uspijeva održati tempo koji ga čini lako probavljivim. Upravo taj ritam, a ne vizualna raskoš, nosi najveći dio njegove zabavne vrijednosti.
Ovo ostvarenje Patricka Hughesa ne traži previše angažmana, ali zauzvrat pruža dovoljno adrenalina da ispuni večer. Gledatelj će u njemu pronaći poznate motive, prepoznatljive obrasce i očekivane preokrete, što može biti i mana i prednost, ovisno o očekivanjima. Oni koji traže inovaciju ili emocionalnu slojevitost vjerojatno će ostati kratkih rukava. No publika željna jednostavne akcije dobit će upravo ono što želi. Kratko rečeno – Ratni stroj je film koji se lako gleda, brzo zaboravlja, ali kao trenutačna razbibriga sasvim pristojno funkcionira.
O autoru
