Pun gas, autorskog dvojca Anghel Damian i Millo Simulov, najskuplji je rumunjski film u povijesti. Oslanja se na vizualnu atraktivnost i energiju ali nedostaje mu dubine u likovima i napetosti u zapletu. Svojom radnjom pomalo kopira poznatu američku oktansku blockbuster franšizu, ali ipak ostaje na pola puta između ambicije i realizacije.
Na kino rasporedu naših kina zna se naći pokoji rumunjski film, no riječ je o naslovima koje nećete zateći u multipleksima, već u manjim kinima. No, to nije slučaj s filmom Puni gas (Cursa, 2025.), koji je nedavno zaigrao u našim multipleksima. Film su režirali Anghel Damian i Millo Simulov, pri čemu je Damian ujedno i autor scenarija.
Najskuplji rumunjski film
Razlog zašto se ovaj naslov dobio priliku zaigrati u multipleksima (vjerojatno) leži u činjenici da je riječ o, kako navode rumunjski mediji, najskupljem rumunjskom filmu u povijesti, s budžetom od oko četiri milijuna eura. Dodatno, po radnji ga se može djelomice usporediti s franšizom Brzi i žestoki (Fast & Furious), što je dobar mamac koji može privući gledatelje. Film je najavljivan i s dva trailera, koji su zorno ukazivali koliko je blizak Brzim i žestokima. Iako je jedan trailer bio sinkroniziran na engleski, film se prikazuje u originalnoj verziji na rumunjskom jeziku.
Što se tiče autorskog dvojca filma, treba reći da se Damian etablirao kao glumac i scenarist, a kasnije i redatelj, poznat po radu na seriji Vlad (2021.). Simulov se pak profilirao kao redatelj i producent, a posebno je poznat po prvom interaktivnom filmu u Rumunjskoj, Kiddo (2012.), što mu je donijelo reputaciju inovatora.
Radnja filma Puni gas smještena je u svijet ilegalnih automobilskih utrka koje se odvijaju na ulicama Bukurešta i legendarnom Transfăgărășanu. Najtalentiranijih deset vozača iz Europe okuplja se kako bi sudjelovali u utrci High Stakes, koja donosi nevjerojatnu nagradu – pobjednik osvaja ne samo novčani iznos, već i sve automobile koji sudjeluju.
U središtu priče nalazi se mladi mehaničar Andrei (Denis Hanganu), koji se slučajno nađe uvučen u taj opasni svijet. Njegova uključenost vodi ga u sukob Mariom (Codin Maticiuc), pa se čitava stvar uzdiže i na osobnu razinu. Jedan dio te njihove priče vrti se i oko djevojke Cleo (Cristina Stefania Codreanu), koju je Mario promovirao u zvijezde ali ga je napustila i započela strastvenu vezu s Andreiom. Iza glamura i adrenalina krije se mreža manipulacija i osobnih interesa, koje se raspliću na samom kraju.
Podosta mana
Važan dio priče su i Andreiov brat Petru (Aris Negoita) te Dinu (Andi Vasluianu), prijatelj njihovog pokojnog oca, vozača utrka, na čiji nagovor (ali i novaca koji su mu potrebni za školovanje njegovog brata) Andrei i ulazi u svijet ilegalnih utrka. Nakon što se dokaže kao sposoban i atraktivan vozač, Andrei dobiva pozivnicu za High Stakes. Noćni Bukurešt pretvara se u arenu punu rizika i adrenalina, dok se utrke odvijaju na rubu zakona i sigurnosti. Za Andreia sama utrka postaje metafora za njegovu osobnu borbu do samog kraja.
Filmu Puni gas mora se priznati da je ambiciozno zamišljen od samog početka, što potvrđuje i njegov rekordni budžet. Radnja teče relativno brzo, bez pretjeranog praznog hoda, pa se gledatelju nudi ritam koji ne dopušta dosadu. Ipak, uz sve ambicije, film nosi i niz mana koje ga udaljavaju od ozbiljnog žanrovskog ostvarenja.
Usporedba s franšizom Brzi i žestoki stoji, ali tek na površinskoj razini: imamo tek nekoliko atraktivnih primjeraka jurilica (i to u završnici), nema hrpe slupanih automobila a sve između je blijeda kopija poznatog blockbuster spektakla. Jurcanje automobila i manji segmenti, poput sastavljanja vozila, snimljeni su u maniri glazbenog videospota, neke s ubrzanim sekvencama koje više naglašavaju formu nego sadržaj.
Završna utrka također nije pretjerano adrenalinska iako joj vizualni dojam pojačavaju dronova koji prate utrku. Kada se svemu doda predvidljiva radnja, lišena napetosti, dijalozi puni klišeja i gluma koja ne doseže višu razinu. Svemu dodajmo da scenarij nije dovoljno razradio likove, pa oni ostaju površni, a neki, poput Maria, djeluju gotovo karikaturalno.
Na pola puta između ambicije i realizacije
Puni gas pokazuje da rumunjska kinematografija ima ambiciju zakoračiti u prostor velikih žanrovskih produkcija. Film se oslanja na vizualnu atraktivnost i energiju, što mu daje određenu svježinu u lokalnom kontekstu. Iako mu nedostaje dubine u likovima i napetosti u zapletu, jasno je da je cilj bio ponuditi spektakl koji će privući širu publiku. U tom smislu, riječ je više o pokušaju približavanja globalnim trendovima nego o autorskom iskoraku.
Pohvaliti treba hrabrost autorskog dvojca Anghela Damiana i Milla Simulova da se okušaju u formatu koji je rijetkost u regionalnoj kinematografiji i da uhvate poneki dah američkih blockbustera s automobilskim jurcanjem. Nezahtjevna publika zasigurno će u njemu pronaći dovoljno zabave, dok će oni koji očekuju složeniju priču i snažniji dramaturški luk ostati razočarani. Kad se sve zbroji, mora se reći da je film ipak ostao na pola puta između ambicije i realizacije.
O autoru
