Adaptacija romana Andyja Weira, u režiji Phila Lorda i Christophera Millera, ostvarenje je koje će lako prigrliti i žanrovski fanovi i oni koji to nisu. Jedan od najupečatljivijih elemenata filma svakako je njegova vrhunska nelinearna struktura. Film je vizualno impresivan a u glavnoj ulozi je Ryan Gosling, koji bez ikakvog napora nosi čitav film.
U kina je stigao Projekt spasitelj (Project Hail Mary, 2026.), film temeljen na istoimenom romanu Andyja Weira. Njegov prvi roman Marsovac (The Martian) objavljen je 2014. godine i ubrzo je postao međunarodni hit. Već godinu dana kasnije ekranizirao ga je slavni Ridley Scott, jedan od najuglednijih redatelja suvremenog Hollywooda.
Weirov provjereni poznavatelj
U glavnoj ulozi našao se Matt Damon, čija je interpretacija astronoma Marka Watneyja postala jedna od njegovih najprepoznatljivijih uloga. Budžet filma iznosio je 108 milijuna dolara, a na kino blagajnama ostvario je više od 630,6 milijuna dolara. Također, film je bio nominiran za sedam Oscara, uključujući kategorije najboljeg filma, glavne muške uloge i adaptiranog scenarija.
Projekt Spasitelj objavljen je 2021. godine i treći je Weirov roman. Zanimljivo je da su prava za njegovu ekranizaciju otkupljena prije nego što ga je objavio. Naime, U ožujku 2020. godine mediji su objavili da je kompanija MGM otkupila filmska prava na roman za sedmeroznamenkasti iznos. Tada je objavljeno da će glavnu ulogu tumačiti Ryan Gosling (Barbie, 2023., Kaskader/The Fall Guy, 2024.).
Nešto kasnije objavljeno je i da će adaptaciju režirati Phil Lord i Christopher Miller, redateljski dvojac poznat po dugogodišnjoj kreativnoj suradnji a iza njih su uspješnice poput LEGO Film (The Lego Movie, 2014.), 21 Jump Street (2012.), 22 Jump Street (2014.), te Oblačno s ćuftama (Cloudy with a Chance of Meatballs, 2009.). Scenaristički se romana prihvatio Drew Goddard koji je radio na adaptaciji Weirovog Marsovca. Bez ikakve sumnje, upravo je zbog tog iskustva bio i jedini pravi izbor za još jednu ekranizaciju autora čiji romani zahtijevaju preciznu ravnotežu između znanstvenih detalja i pristupačne, duhovite naracije.
Za razliku od Marsovca, koji je pratio borbu jednog čovjeka na površini Crvenog planeta, Projekt Spasitelj radnju podiže na znatno veću, gotovo apokaliptičnu razinu: Sunce počinje gubiti snagu, a čovječanstvo pokreće tajnu misiju kako bi spriječilo globalnu katastrofu. Upravo tu započinje priča o dr. Rylandu Graceu (Ryan Gosling), nadarenom molekularnom biologu i učitelju, koji se neočekivano nađe u središtu najvažnije svemirske misije u povijesti.
Na početku filma vidimo ga kako se budi iz inducirane kome, ne znajući gdje se nalazi ni tko je. No, ubrzo spozna da se nalazi u nekakvom svemirskom brodu, koji je svjetlosnim godinama udaljen od Zemlje, te da je dvoje njegovih suputnika mrtvo. S vremenom mu s pamćenje postupno vraća te se prisjeća da je dio misije, na čijem čelu je Eva (Sandra Hüller), koja bi trebala spasiti Zemlju.
Vrhunska nelinearna struktura
On je, naime, uspio proniknuti prirodu ponašanja “Astrofaga”, jednostaničnih organizama koji se hrane elektromagnetskim zračenjem i putuju svemirom i čija pojava zatamnjuje Sunce. U bespućima Svemira uskoro dobiva društvo u vidu izvanzemaljca, koji izgleda poput kakvog kamenog pauka. Uspijeva uspostaviti komunikaciju s njim, daje mu nadimak Kamenko (glas mu posuđuje James Ortiz) i otkriva da obojica imaju isti zadatak, jer i njegovoj planeti prijeti ista sudbina kao i Zemlji.

Jedan od najupečatljivijih elemenata filma Projekta Spasitelj svakako je njegova vrhunska nelinearna struktura, koja priču ne vodi ravnom crtom, nego je gradi slojevito, kroz pažljivo raspoređene retrospekcije. Svaki povratak u prošlost otkriva ključne informacije u pravom trenutku, pa gledatelj ne dobiva samo objašnjenje, nego i dodatnu emocionalnu težinu sadašnjeg trenutka. Takav pristup daje filmu dinamiku i napetost, ali i omogućuje da se lik Rylanda Gracea razvija postupno, gotovo detektivski.
Jedna od najvećih kvaliteta film leži u tome što uspijeva spojiti znanstvenu preciznost s toplinom i humorom, a da pritom ne naruši ozbiljnost priče. Scenarij Drew Goddarda još jednom pokazuje koliko dobro razumije Weirov ton, jer humor nikad ne služi kao jeftin trik, nego kao prirodan dio karaktera i situacija. Dijalozi su pritom živi i ritmični, često duhoviti, ali uvijek ukorijenjeni u emocionalnu stvarnost likova.
Posebno je dojmljivo kako se kroz razgovore postupno gradi odnos između Rylanda Gracea i njegovog neočekivanog saveznika, koji postaje jedan od najhumanijih elemenata filma, unatoč tome što je riječ o izvanzemaljcu. Upravo taj odnos daje priči toplinu i emotivnu dubinu, a humor koji iz njega proizlazi nikad ne djeluje forsirano. Emocionalni vrhunci zato djeluju snažnije, jer dolaze iz odnosa koji se gradi postupno, kroz povjerenje, nesporazume i zajedničke izazove.
Vizualno, film je jednako impresivan: svemirski prizori, dizajn broda i prikaz udaljenih sustava djeluju uvjerljivo i estetski dotjerano. Produkcija je raskošna, ali nikad ne preuzima fokus od priče. Sve zajedno ostavlja dojam spektakularnog i intimnog ostvarenja, koje je dovoljno pristupačno širokoj publici, ali i dovoljno slojevito za one koji traže više od pukog SF spektakla.
Uvjerljivi Gosling
Režija Phila Lorda i Christophera Millera filma djeluje iznimno sigurno, s jasnim osjećajem za ton i atmosferu, što se vidi u načinu na koji kombinira intimne trenutke s velikim svemirskim prizorima. Akcijske sekvence su pregledne, dobro tempirane a tijekom filma održavaju pristojnu dozu napetosti da održavaju pažnju.

Ipak, unatoč svim tim kvalitetama, film povremeno pati od oscilacija u ritmu koje se najviše osjete u srednjem dijelu. Neke scene djeluju produženo, kao da se zadržavaju duže nego što je potrebno da bi prenijele svoju poantu. Zbog toga cjelina ostavlja dojam da je film predug (trajanje filma je, inače, dva i pol sata), iako je većina materijala snažna i dobro izvedena. No, zahvaljujući sigurnoj režiji i emocionalnoj jezgri, priča ipak teče dovoljno glatko pa se gleda bez problema.
Ryan Gosling ovdje bez ikakvog napora nosi čitav film, potvrđujući još jednom koliko je vješt u spajanju humora, ranjivosti i čiste karizme. Njegova izvedba drži emocionalnu okosnicu priče i zaslužuje sve pohvale. U svakom trenutku djeluje uvjerljivo, bilo da se bori s vlastitim strahovima ili gradi odnos s neočekivanim saveznikom. Gosling uspijeva iznijeti i najzahtjevnije scene s lakoćom, što filmu daje dodatnu toplinu i ljudskost. Jednostavno rečeno, bez njegove interpretacije ova priča ne bi imala isti emocionalni domet.
Spomenimo i Sandru Hüller (Gledati u sunce/Sound of Falling, 2025., Zona interesa/The Zone of Interes, 2023.) u manjoj, ali izrazito važnoj ulozi. Ona vrlo uvjerljivo donosi lik koji na prvi pogled djeluje hladno i distancirano, no ta suzdržanost zapravo proizlazi iz ogromnog emocionalnog tereta i odgovornosti koju nosi zbog same misije. Hüller precizno balansira između racionalnosti i potisnutih emocija, stvarajući lik koji je istodobno čvrst, ranjiv i potpuno svjestan težine svojih odluka.
Pažljivo oblikovano i iskreno ispričano
Projekt Spasitelj je film koji postiže rijetku ravnotežu: znanstveni koncepti ostaju jasni i razumljivi, a emocionalna nit priče nikad se ne gubi u tehničkim detaljima. Ton ostaje iznenađujuće lagan, čak i kad se bavi ozbiljnim temama. Zahvaljujući tome, film nikad ne djeluje pretenciozno, nego prirodno i iskreno. Takva kontrola tonaliteta pokazuje sigurnu ruku autora i jasnu viziju onoga što žele postići.
Iako nije bez mana, film jasno stavlja do znanja da je riječ o pažljivo oblikovanom i iskreno ispričanom djelu. Vizualna raskoš i snažna glumačka izvedba Ryana Goslinga daju mu dodatnu težinu. Rezultat je film koji se gleda s lakoćom, ostavlja trag i potvrđuje da je Weirov svemir itekako vrijedan ponovnih posjeta. Jednostavno, Projekt Spasitelj je ostvarenje koje lako osvaja i žanrovske fanove i one koji to nisu.
















