Sam Raimi u Poziv u pomoć pokazuje svoj prepoznatljivi stil, kombinirajući brzu kameru, naglašene vizualne gegove i onu specifičnu energiju koja ga je proslavila. Film možda nije savršen, ali je pun života, ideja i autorskog šarma. Glavne uloge tumače Rachel McAdams, koja je pokretačka snaga filma a partner joj je Dylan O’Brien.
Redatelj Sam Raimi vraća se hororu s filmom Poziv u pomoć (Send Help, 2026.), projektom koji od prvog kadra jasno pokazuje da redatelj još uvijek ima onu prepoznatljivu kombinaciju groteske, humora i napetosti kojom je obilježio žanr. Raimi je u svijet horora ušao kultnim Zla smrt (The Evil Dead, 1981.), filmom koji je postavio nove standarde za niskobudžetni splatter i otvorio mu vrata međunarodne scene.
Povratak horor žanru
Nastavci Zla smrt II (Evil Dead II, 1987.) i Vojska tame (Army of Darkness, 1992.) učvrstili su njegov status autora koji spaja nadnaravno, slapstick i vizualnu inventivnost na način koji nitko drugi nije uspio replicirati. Da je itekako svestrani redatelj pokazao je režijom originalne Spider-Man trilogije, koja je zajedno zaradila više od 2,5 milijardi dolara i postala najkomercijalniji projekt njegove karijere. Upravo su ti filmovi redefinirali superherojski žanr ranih 2000-tih i učinili Raimija jednim od najprepoznatljivijih redatelja mainstream Hollywooda.
Unatoč tome, povremeno se vraćao svojim horor korijenima, a posljednji put to je učinio 2009. godine s filmom Odvuci me u pakao (Drag Me to Hell), danas smatranim modernim žanrovskim klasikom. Raimi je kroz desetljeća ostao vjeran specifičnom vizualnom i ritmičkom potpisu, kombinirajući dinamičnu kameru, grotesku i crni humor u jedinstvenu autorsku cjelinu. Njegov opus pokazuje kako se redatelj može uspješno kretati između kultnog horora i visokobudžetnih blockbustera, a da pritom ne izgubi vlastiti identitet.
U tom smislu, svaki njegov povratak žanru koji ga je proslavio uvijek nosi određenu dozu očekivanja i znatiželje. Zbog toga Poziv u pomoć predstavlja njegov prvi povratak u okvire horor žanra nakon gotovo petnaest godina, što mu daje dodatnu težinu u kontekstu njegove karijere. Scenarij za film napisao je autorski dvojac Mark Swift i Damian Shannon, koji iz sebe imaju scenarije za prosječne naslove Freddy protiv Jasona (Freddy vs. Jason, 2003.) i Petak 13 (Friday the 13th, 2009.) ali i za film Spasilačka služba (Baywatch, 2017.), filmsku ekranizaciju čuvene istoimene TV serije.
Glavna junakinja filma je sramežljiva Linda Liddle (Rachel McAdams), menadžerica u odjelu za planiranje i strategiju svoje kompanije. Iako je iznimno inteligentna i predana poslu, njezino pomalo neobično ponašanje često izaziva čuđenje kolega. Kada direktor kompanije umre, vodstvo preuzima njegov sin Bradley Preston (Dylan O’Brien), čovjek sklon vulgarnim demonstracijama moći i favoriziranju svojih prijatelja.
Linda mu je prilično odbojna, pa ju i preskače za promaknuće koje joj je bilo obećano od njegovog oca. Pri tom joj i otvoreno kaže da unatoč talentu za brojke koji nesumnjivo posjeduje, nema potrebne vještine da bude na visokoj poziciji kompanije a samim time i za rad na najvišim razinama korporativnog svijeta. Ipak, pozvana je na poslovni put koji je važan za kompaniju. Avion kojim lete ulijeće u oluju te se sruši u blizini džunglovitog otoka u blizini Tajlanda. Jedini preživjeli su Linda i Bradley koji završavaju na istom.
Britak i mračan humor
Bradley je ozlijeđen pa se Linda brine za njega. Ona je i strastvena obožavateljica TV showa Survivor pa njezino znanje o sakupljanju hrane, izradi alata i lovu brzo preokreće odnos snaga koji je postojao u “u uredu”. Linda postaje “šefica” i pri tom se odlično zabavlja dok Bradleyu daje do znanja tko vodi igru. Situacija se dodatno komplicira kada otok pronalazi Bradleyeva zaručnica Zuri (Edyll Ismail), a Lindi se baš i ne žuri da budu spašeni…
Sam Raimi u Poziv u pomoć odmah pokazuje svoj prepoznatljivi stil, kombinirajući brzu kameru, naglašene vizualne gegove i onu specifičnu energiju koja ga je proslavila još od filma Zla smrt. Film u početku teče bez zastoja, s jasno postavljenim tonom i stalnim osjećajem pokreta a Raimijev potpis vidi se u načinu na koji kombinira apsurd i napetost, stvarajući atmosferu koja je istodobno napeta i zabavna.
Humor je iznenađujuće britak, često mračan, ali uvijek promišljen, pa se smijeh javlja iz situacija koje istovremeno izazivaju nelagodu i zadovoljstvo. Dakako, crni humor prevladava i on najbolje funkcionira u trenucima kada se dinamika moći između likova mijenja, a film tada dobiva onu specifičnu raimijevsku oštrinu. Posebno treba naglasiti da humor nikada nije ubačen radi jeftinog efekta, nego proizlazi iz karaktera i situacija, što mu filmu daje dodatnu kvalitetu.
Ako tematski malo proanaliziramo film jasno je da on preokreće klasični survival motiv tako što prikazuje situaciju u kojoj izolacija ne vodi samo borbi za opstanak, nego i neočekivanom procvatu jedne osobe. Tema borbe za moć tu je u prvom planu jer se odnos između likova stalno preokreću i otkriva se kako se hijerarhija mijenja kada nestanu pravila civilizacije.
Rachel McAdams – pokretačka snaga film
Također, film se čita i kao satira korporativne kulture, s jasnim komentarima na nepotizam, muški ego i apsurdnost poslovnih hijerarhija. Dodatno je tu i priča koja se bavi psihološkom transformacijom likova, pokazujući kako izolacija i promjena okolnosti izvlače skrivene osobine i potisnute ambicije. Zajedno, ove teme stvaraju slojevitu priču koja kombinira humor, napetost i društveni komentar na način prepoznatljiv za Raimija.
No, prigovor filmu ide na njegov ritam koji često zapinje jer se tonalno prebacuje između satire, horora i pustolovne drame bez dovoljno glatkih prijelaza. Nakon snažne i energične prve polovice, tempo se usporava i malo gubi fokus, što narušava dojam koherentnosti. Tako pojedine scene djeluju kao da pripadaju različitim filmovima, pa se stvara osjećaj fragmentiranosti. Također, Raimi povremeno predugo ostaje u komičnim digresijama, dok druge sekvence završava naglo, bez potrebnog razvoja. Zbog tih oscilacija film ne uspijeva održati početnu dinamiku, pa druga polovica djeluje slabije i manje zaokruženo.
Dinamika između Linde i Bradleyja jedan je od najjačih elemenata filma, jer se odnos moći među njima stalno mijenja i stvara prirodnu napetost. Njihovi sukobi, preokreti i trenuci prisilne suradnje daju filmu ritam i živost koju scenarij sam po sebi ne bi mogao iznijeti. Rachel McAdams, koja je s Raimijev surađivala na filmu Doktor Strange u multiverzumu ludila (Doctor Strange in the Multiverse of Madness, 2022.), u toj dinamici naprosto briljira, jer njezina izvedba spaja komičnu preciznost, emocionalnu nijansu i fizičku ekspresivnost.
Nju slobodno možemo nazvati i pravom “pokretačkom silom” filma jer gotovo da svaku scenu pretvara u nešto zanimljivo i nepredvidivo. Nasuprot tome, Dylan O’Brien (Godišnjica/Anniversary, 2025.) ostaje vidljivo slabiji, djelomično zato što je njegova uloga manje razrađena, a djelomično zato što McAdams jednostavno dominira ekranom. U zajedničkim scenama razlika u glumačkoj snazi postaje još očitija, što dodatno naglašava njezinu kontrolu nad tonom filma.
Film pun ideja i autorskog šarma
Za Poziv u pomoć možemo reći da funkcionira kao iznimno zabavan povratak redatelja koji i dalje zna kako publiku držati budnom i nasmijanom. Sam Raimi ovdje demonstrira sve ono što ga je učinilo jednim od najprepoznatljivijih autora horora: energiju, maštovitost i hrabrost da spoji nespojivo. Unatoč neujednačenom ritmu, film nikada ne gubi svoju živost ni autorsku osobnost.
Njegova sposobnost da kombinira grotesku, humor i napetost podsjeća zašto je toliko važan za žanr. Raimi se ovdje očito zabavlja, a ta se razigranost prelijeva i na gledatelja. Film možda nije savršen, ali je pun života, ideja i autorskog šarma. Ipak, veliki prigovor mora se uputiti scenarističkom dvojcu Swift – Shannon zbog kraja koji baš i nije originalan – gotovo istovjetan vidjeli smo, ne tako davno, u filmovima Trepni dvaput (Blink Twice, 2024.) te Trokut tuge (Triangle of Sadness, 2022.), što će vjerojatno zasmetati onima koji češće prate filmove. No, unatoč tomu, Poziv u pomoć ipak ostaje vrlo zabavno iskustvo i dokaz da Sam Raimi i dalje ima sve svoje redateljske sposobnosti potpuno pod kontrolom.
O autoru
