Glumačko-redateljski film Olivije Wilde zabavan je i duhovit, ali istodobno emocionalno relevantan. Uz nju, u ovom spoju komedije i drame, odlične uloge pružili su Seth Rogen, Penélope Cruz i Edward Norton. Riječ je o energičnom i živom filmu koji bez patetike otvara teme braka i dugotrajnih partnerstava.
Olivia Wilde postala je glumačka zvijezda zahvaljujući seriji Dr. House (House, 2007. – 2012.), iako je prije toga već imala nekoliko zapaženih filmskih uloga u naslovima poput Alpha Dog (2006.), Sljedeća tri dana (The Next Three Days, 2010.), Tron: Nasljedstvo (Tron: Legacy, 2010.) te Kauboji i izvanzemaljci (Cowboys & Aliens, 2011.). Nakon toga imala je stabilan, ali ne eksplozivan glumački put, iako je bila percipirana kao glumačka zvijezda u usponu – vizualno upečatljiva i s reputacijom glumice koja može iznijeti i dramske i žanrovske uloge.
Peta adaptacija
Kao redateljica je ugodno iznenadila svojim debitantskim filmom Booksmart (2019.), koji je kritika pohvalila zbog njegove energije, prirodnog humora i vrlo dobro vođene glumačke dinamike. Njezin drugi film Ne brini, draga (Don’t Worry Darling, 2022.) nije ponovio taj uspjeh te je dočekan suzdržanije, uz kritike na račun scenarija i tonalne neujednačenosti. Unatoč tome, Wilde je zadržala reputaciju autorice koja zna raditi s glumcima i koja ima jasnu vizualnu ideju.
Njezin treći redateljski film Poziv (The Invite, 2026.) nedavno je stigao u naša kina. On je američki remake španjolskog filma Sentimental (2020.), koji je nastao prema kazališnoj predstavi Cesc Gaya. Zanimljivo je da je riječ o već petoj adaptaciji ove priče u samo četiri godine, što jasno govori o njezinoj međunarodnoj privlačnosti.
Scenarij potpisuju Will McCormack i Rashida Jones, jedni od autora originalne priče za Priču o igračkama 4 (Toy Story 4, 2019.), inače oboje glumci i producenti. Što se tiče produkcije, dodajmo da se procjenjuje kako je film snimljen s budžetom od oko 20 milijuna dolara, dok je A24 za njegova distribucijska prava platio 12 milijuna.
Priča filma prati bračni par Joea (Seth Rogen) i Angelu (Olivia Wilde), koji žive u San Franciscu sa svojom dvanaestogodišnjom kćeri Maggie i nalaze se u razdoblju duboke emocionalne udaljenosti.Njihov odnos već je godinama opterećen rutinom i neizgovorenim nezadovoljstvima, što stvara osjećaj da je veza na rubu pucanja.Unatoč Joeovu protivljenju, Angela poziva njihove nove susjede s gornjeg kata, Pinu (Penélope Cruz) i Hawka (Edward Norton), na večeru.Joe se s idejom pomiri tek kada shvati da bi druženje moglo biti prilika da im spomene glasni seks koji ih ometa tijekom noći.
Energičan i živ
No prije nego što uspije izreći prigovor, Pina i Hawk sami pokreću temu glasnog seksa, čime neočekivano otvaraju razgovor koji vodi u dublje i osjetljivije područje.Kako večer odmiče, njihova otvorenost postupno razotkriva napetosti koje Joe i Angela već dugo potiskuju, pretvarajući druženje u emocionalno zahtjevnu konfrontaciju. Cijela radnja odvija se tijekom jedne večeri a naizgled jednostavno susjedsko druženje pretvara se u intimnu studiju dvaju odnosa na prekretnici.
Film Poziv spaja komediju i dramu, gradeći ton koji je istodobno lagan i emocionalno sugestivan. Dramatski sloj postupno se otvara kroz dinamiku među likovima, dok humor proizlazi iz situacija i karaktera, a ne iz forsiranih gegova što je veliki plus za film. Važno je naglasiti da komični impulsi ne narušavaju emocionalnu liniju, nego ju pojačavaju.
Dijalozi u filmu nose posebnu živost, oblikovani tako da zvuče prirodno i spontano, ali istodobno dovoljno britko da otkrivaju karaktere. Humor se javlja u trenucima kada likovi pokušavaju prikriti nelagodu, pa smijeh često djeluje kao obrambeni mehanizam (nelagoda), a ne samo kao izvor zabave. Pametno napisane replike omogućuju da se napetosti među likovima otkrivaju postupno.
Režiju Olivije Wilde treba pohvaliti jer djeluje sigurno, zrelo i nenametljivo, s jasnim osjećajem za ton i ritam prizora. Večera oko koje se sve odvija ima jasnu dramaturšku progresiju, a ona uspijeva održati dinamiku bez padova u statičnost. Bitno je istaći da je film energičan i živ, s ritmom koji se oslanja dobro odmjerene dijaloge i reakcije likova. Humor i napetost izmjenjuju se u prirodnom ritmu, pa film ni u jednom trenutku ne zastaje.
Film otvara teme braka i dugotrajnih partnerstava, pokazujući kako se neizgovorene sitnice s vremenom pretvaraju u ozbiljne pukotine. Intimnost je prikazana kao prostor u kojem se istina često izbjegava, a emocionalna ranjivost postaje nešto što se čuva samo za najnužnije trenutke. Film precizno hvata kako se komunikacija među partnerima može pretvoriti u niz obrambenih mehanizama, čak i kada postoji želja za otvorenošću.
Od svakog najbolje
Napetosti koje izranjaju nisu rezultat jedne večeri, nego godinama nakupljenih prešućenih misli koje konačno pronalaze put van. Emocionalna iskrenost ne dolazi kroz velike ispade, nego kroz sitne trenutke u kojima likovi napokon kažu ono što su dugo izbjegavali. Zbog svega toga film se itekako čini bliskim i razumljivim, jer se oslanja na iskustva koja su mnogim gledateljima vrlo poznata.
Kao jednu od rijetkih mana filma moglo bi se izdvojiti to što se u pojedinim dijelovima ipak osjeti njegov kazališni temelj. Budući da radnja počiva na dijalozima i odnosima među likovima, njegova dinamika povremeno se usporava. Iako Wilde režijom uspijeva razbiti taj dojam promišljenim kadriranjem i ritmom scena, ne uspijeva ga u potpunosti izbjeći. No to sve ipak ne umanjuje njegove glavne kvalitete.
Kao redateljica, Olivia Wilde glumce vodi s iznimnom sigurnošću, jasno prepoznajući njihove snage i koristeći svakoga na način koji najbolje služi priči. Tako Seth Rogen (Dobra karma/Good Fortune, 2025.) kombinira humor i ranjivost tako da njegov lik djeluje prirodno i uvjerljivo, a komiku uvijek drži pod kontrolom, bez pretjerivanja. Edward Norton (Bob Dylan: Potpuni neznanac/A Complete Unknown, 2024.) djeluje smireno i samouvjereno, ali ispod te vanjske sigurnosti neprestano se osjeća doza napetosti i nepredvidivosti. Njegov lik često preuzima ulogu svojevrsnog glasa razuma, premda je jasno da ni sam nije lišen vlastitih proturječja.
Penélope Cruz (Nevjesta!/The Bride!, 2026.) posebno se ističe, izvanredno se poigravajući s vlastitim seksepilom, gotovo samoironično, čime unosi magnetičnu i duhovitu energiju. U glumačkom dijelu Olivia Wilde pruža odmjerenu i uvjerljivu izvedbu, uvjerljivo prenoseći emocionalnu iscrpljenost i napetost dugogodišnjeg odnosa.
Potvrda redateljskog talenta
Poziv je film koji uspijeva ostati zabavan i duhovit, ali istodobno emocionalno relevantan. Njegova snaga leži u tome što jednostavne situacije pretvara u prizore koji otkrivaju mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Kao redateljica Olivia Wilde održava ritam koji je živ, prirodan i bez suvišnih stilskih ukrasa. Komedija i drama ovdje ne stoje jedna protiv druge, nego se nadopunjuju, stvarajući ton koji je istodobno lagan i iskren.
Kao takav uspijeva ostati blizak gledatelju jer se oslanja na situacije koje su prepoznatljive, a ne na velike dramaturški kreirane geste. Njegova vrijednost leži u načinu na koji otvara teme intimnosti, komunikacije i emocionalne iscrpljenosti bez patetike. Zbog svega toga, Poziv je film koji se isplati pogledati, ali i potvrda da se u Oliviji Wilde krije itekako jasan redateljski talent.
O autoru
