Najnoviji film nekad perspektivnog redatelja Rennyja Harlina prosječan je naslov koji se oslanja više na rutinu nego na kreativnost. Riječ je o B‑naslovu, hibridu katastrofe, survivala, horora i drame koji ima podosta scenarističkih mana. Cilja na publiku koja ne traži ništa više od osnovne zabave te je daleko od toga da ostavi neki trajniji dojam.
Početkom godine vidjeli smo posljednji dio trilogije Stranci, koji redateljski potpisuje Renny Harlin. Ovaj finski redatelj krajem osamdesetih i početkom devedesetih bio je iznimno perspektivan, a najpoznatiji je po naslovima Cliffhanger i Umri muški 2. No s A‑liste redatelja izletio je nakon filma Otok boje krvi, pustolovnog spektakla u kojem je glavnu ulogu imala njegova tadašnja supruga Geena Davis.
Žanrovski miks
Film je postao jedan od najvećih financijskih promašaja u povijesti kinematografije. Budžet filma bio je veći od 100 milijuna dolara, a zarada je bila tek oko 10 milijuna. Takav rezultat izravno je doveo do bankrota producentske kuće Carolco Pictures. Nakon tog pada Harlin je snimio nekoliko solidnih naslova, poput Lovci na ubojice (Mindhunters, 2004.), Egzorcist-početak (Exorcist: The Beginning, 2004.) te Zavjet (The Covenant, 2006.). poput Dugi oproštaj, Duboko modro more (Deep Blue Sea, 1999.).
Od 2011. manje-više se prebacio na televiziju, gdje je režirao pojedine epizode nekoliko serija. Posljednjih pet godina ponovno se vratio filmovima, no većina ih je kod publike i kritike prošla vrlo loše. Među njima je i već spomenuta trilogija Stranci.
To sve Harlina očigledno ne pogađa, jer je u naša kina nedavno stigao njegov najnoviji film Ponor smrti (Deep Water, 2026.). I ovaj put riječ je o B‑naslovu, žanrovskom miksu filma katastrofe, survivala, horora i drame. Harlin već godinama radi u takvim hibridnim okvirima, oslanjajući se na prepoznatljive žanrovske obrasce. Scenarij potpisuju Pete Bridges, Shayne Armstrong, S. P. Krause i Damien Power, autori koji nisu osobito poznati široj publici.
Njihova priča prati pilota, prvog časnika Bena (Aaron Eckhart), koji se pokušava nositi s obiteljskim i osobnim problemima dok se priprema za let prema Šangaju. Glavni pilot na tom letu je iskusni Richard (Ben Kingsley). Let započinje rutinski, a Ben inzistira na strogoj primjeni svih procedura.
Među putnicima su i bučni Dan (Angus Sampson) te Cora (Molly Wright), koja se brine o svom mlađem polubratu Finnu (Elijah Tamati). Tijekom leta, oštećeni kabel u Danovoj torbi izaziva požar u teretnom prostoru, što ubrzo prerasta u katastrofu koja prisiljava pilote na hitno slijetanje na ocean. Dok preživjeli pokušavaju pronaći sigurnost, iz dubina se pojavljuje dodatna prijetnja – morski psi koji kruže oko olupine i napadaju preživjele.
Scenaristički propusti
Harlin se ni ovoga puta nije previše iskazao, iako je dobio na raspolaganje budžet od oko 40 milijuna dolara. Ton filma je prilično neujednačen, jer stalno prelazi između katastrofe, survivala i horora, ali nijedan od tih žanrova ne razvija do kraja. Priča se raspada na niz odvojenih epizoda koje funkcioniraju više kao samostalne situacije nego kao dio neke zajedničke cjeline. Tako se napetost gradi u kratkim, izoliranim blokovima, a mora se reći da čak i ključni trenuci djeluju kao zasebni dijelovi.
Scenarij funkcionira kao niz unaprijed zadanih situacija, bez stvarnog razvoja likova ili motivacijskih slojeva. Jednostavno, likovi su tu popune film i da radnja ide dalje bez nekih većih promišljanja. Tome u prilog ide i emocionalni naboj filma koji je prilično slab i daleko je od toga da se njime pokuša dati ikakva ozbiljnija karakterizacija likova.
Jasno je da je ne pretjerano maštovita scenarističke ekipe odgovorna za navedeno. No isto tako mora se reći da se ni Harlin ne trudi previše te poseže provjerenim obrascima bez ikakvog osvježavanja. Sve to zajedno doprinijelo je da film pati i od poveće doze predvidljivosti, pa vas neće ni najmanje iznenaditi u razvoju priče i određenih situacija.
Ono što ide u bolje strane filma je da su akcijski prizori sasvim solidni, što pokazuje da Harlin i dalje dobro kontrolira vizualni kaos. To se posebice odnosi na scene pada aviona. Ipak, vizualni efekti su neujednačene kvalitete, što se najviše vidi u scenama s morskim psima. Digitalni predatori djeluju dovoljno uvjerljivo za potrebe žanra, ali često imaju preizraženu digitalnu teksturu. Također, u pojedinim trenucima razlika u kvaliteti efekata postaje vidljiva, pa prizori gube na uvjerljivosti.
Bez trajnog dojma
Ritam filma je dosta oscilirajući zbog epizodičnosti, pa se napetost ne zadržava jednako u svim dijelovima. Unatoč tome, Ponor smrti gleda se bez većeg napora i ima dovoljno dinamike da zadrži osnovnu pažnju. Glumačka postava odrađuje posao korektno, iako se osjeti da likovi nisu dobili materijal koji bi im omogućio išta više. Sve to zajedno čini film prosječnim žanrovskim naslovom koji se oslanja više na rutinu nego na kreativnost.
Renny Harlin pokazuje da još uvijek zna režirati preglednu akciju, ali ostatak filma ne prati tu razinu zanatske sigurnosti. Ako ga gledamo kao survival s morskim psima, po kvaliteti je daleko od njegovog filma Duboko modro more. Ipak, kao lagani ljetni naslov, cilja na publiku koja ne traži ništa više od osnovne žanrovske zabave. U tom smislu, za Ponor smrti možemo reći da je gledljiv, ali daleko je od toga da ostavi neki trajniji dojam.
O autoru
