Najnoviji nastavak franšize Podmuklo nije potpuno promašen, ali je teško ne primijetiti koliko je franšiza izgubila na svježini. Film ima svojih trenutaka, ali teško je nakon gledanja reći da smo dobili nešto posebno novo. Na kraju ostaje više ravnodušnosti nego straha, što je za horor ovog tipa prilično nezgodan problem. Glumački treba izdvojiti Ameliju Eve i Sama Spruella.
Franšiza Podmuklo (Insidious) započela je 2010. godine istoimenim filmom koji su osmislili redatelj James Wan i scenarist Leigh Whannell. Film je brzo dobio status jednog od zapaženijih modernih horora. Snimljen je za samo 1,5 milijuna dolara, a u svjetskim je kinima zaradio više od 100 milijuna dolara, čime je postao veliki komercijalni uspjeh.
Uspješna franšiza uz skromne budžete
Kritika i publika prihvatili su ga relativno dobro, a na Rotten Tomatoesu dobio je 66, odnosno, 62 posto pozitivnih ocjena. U glavnim ulogama pojavili su se Patrick Wilson, Rose Byrne i Lin Shaye, a Wilson i Shaye s vremenom su postali zaštitna lica franšize. Uslijedio je Podmuklo: Poglavlje 2 (Insidious: Chapter 2, 2013.), ponovno u režiji Jamesa Wana, koji je bio još uspješniji na kino blagajnama – s budžetom od 5 milijuna dolara donio je zaradu od 162 milijuna. No unatoč tom komercijalnom uspjehu, kritika ga je dočekala osjetno hladnije.
Nakon toga Leigh Whannell preuzeo je redateljsku palicu za Podmuklo: 3. poglavlje (Insidious: Chapter 3, 2015.), dok je Podmuklo: Posljednji ključ (Insidious: The Last Key, 2018.) režirao Adam Robitel, a Lin Shaye pritom je iz sporedne uloge prerasla u jednu od glavnih zvijezda franšize. Četvrti film nije oduševio kritiku, ali je serijal nastavio donositi zaradu – 167,9 milijuna s budžetom od 10).

Peti nastavak, Podmuklo: Crvena vrata (Insidious: The Red Door, 2023.), dodatno je pokazao koliko je publika još uvijek zainteresirana za ovaj serijal. Zanimljivo je da je Patrick Wilson, nakon što je godinama bio jedno od zaštitnih lica franšize, tim filmom debitirao kao redatelj. Što se tiče svih filmova serijala Podmuklo, svakako treba istaći da su do 2023. zaradili više od 740 milijuna dolara, što je prilično impresivan rezultat s obzirom na njihove relativno skromne budžete.
Odnedavno u našim kinima možemo vidjeti najnoviji, šesti film franšize Podmuklo: Oni su među nama (Insidious: Out of the Further, 2026.). Režiju filma preuzeo je Jacob Chase, poznat po hororu Igra strave (Come Play, 2020.), koji je napisao i scenarij na temelju priče koju je osmislio David Leslie Johnson-McGoldrick (filmski serijal Aquaman, tri nastavka franšize Prizivanja/The Conjuring).
Nova mitologija bez svježine
Radnja filma započinje 1999. godine, kada mlada Gemma (Charli Penton) živi s majkom Ingrid (Laura Gordon), čije se psihičko stanje postupno pogoršava. Dvadeset godina kasnije Gemma (Amelia Eve) i dalje živi u istoj kući, radi kao dentalna higijeničarka i brine se o svojoj kćeri Mayi (Island Austin) te je u vezi s lokalnim policajcem Nickom (Brandon Perea).
No sve češće oživljava neobična iskustava koja je uvlače u mračne i nadrealne svjetove. Gemma ubrzo saznaje da njezine sposobnosti nisu slučajne te da može prelaziti granicu između stvarnog svijeta i Onosvijeta. U tome joj pokušava pomoći Elise (Lin Shaye), koja se nakon smrti nalazi upravo u Onosvijetu, uz pomoć medija Clare (Maisie Richardson-Sellers).

Istodobno, demon Cyrus (Sam Spruell) pokušava pronaći način da se vrati u svijet živih, a za ostvarenje tog cilja treba upravo Gemmu. Kako bi je oslabio i slomio, oko nje se počinju okupljati njegovi sljedbenici, pa Gemma mora pronaći način da zaštiti sebe i kćer prije nego što bude prekasno.
I ovaj nastavak ponovno se oslanja na poznate elemente franšize, pa se pred nama izmjenjuju duhovi, demoni, mračni hodnici i očekivani jump scareovi. Problem je što se većina tih elemenata više ne čini posebno svježom, nego prije poznatom formulom koju smo već nekoliko puta gledali. Iako film pokušava proširiti mitologiju i uvesti nove likove i pravila vezana uz Onosvijet, to ne donosi dovoljno zanimljivosti.
Nova mitologija tako više djeluje kao pokušaj da se poznati svijet dodatno proširi nego kao nešto što mu stvarno daje novu energiju. Pojedine scene uspijevaju stvoriti nelagodu i napetost, ali takvih trenutaka nema dovoljno da bi film ostavio snažniji dojam. Nakon šest filmova sve je očitije da franšizi nedostaje novih ideja kojima bi svoju dobro poznatu formulu ponovno učinila zanimljivom.
Bez većih iznenađenja
Također, priča djeluje prilično predvidljivo i šablonski, pa se lako može naslutiti u kojem će se smjeru pojedine situacije razvijati. Malo je toga što ovdje stvarno iznenađuje ili nudi nešto što već nismo vidjeli u prethodnim nastavcima. Zbog toga nekoliko dobrih scena ostaje više kao kratki bljesak nego kao dio filma koji bi ostavio snažniji dojam.

No, nije baš sve tako crno, jer ovo ostvarenje redatelja Chasea ima nekoliko efektnih i jezivih scena koje stvaraju nelagodu. Povremeno uspije izgraditi i sasvim solidnu atmosferu, osobito u trenucima kada se napetost postupno povećava. Problem je što to ipak nije dovoljno često da bi film zadržao isti intenzitet tijekom cijelog trajanja.
Glumački treba izdvojiti Ameliju Eve (The Blind, 2023., TV serija Leopard Skin, 2022.) koja je vrlo dobra u ulozi Gemme. Uspijeva uvjerljivo prenijeti strah i nesigurnost svoje junakinje. Treba joj uputiti pohvale jer ostaje dovoljno suzdržana da njezina Gemma ne postane još jedan stereotipni lik iz horora. Šteta je što joj scenarij ne daje više prostora da razvije odnos s kćeri i ostalim likovima, jer bi film time zasigurno dobio dodatnu emocionalnu težinu.
Spomenimo i Sama Spruella (TV serije Fargo, 2023.- 2024., Dina: Proročanstvo/Dune: Prophecy, 2024.) za kojeg možemo reći da je jedan od zanimljivijih elemenata filma. Njegov demon nije samo još jedno bezlično čudovište iz Onosvijeta, već lik s vlastitom prošlošću i motivacijom, a Spruell mu daje dovoljno jezivu i pomalo teatralnu prisutnost. Ipak, ostaje dojam da njegov potencijal nije iskorišten do kraja, ali ta stavka ne ide njemu na dušu.
Kreativno iscrpljena franšiza
Podmuklo: Oni su među nama nije potpuno promašen, ali je teško ne primijetiti koliko je franšiza izgubila na svježini. Nakon šest nastavaka sve je manje osjećaja da gledamo nešto što ima vlastitu ideju, a sve više da se vraćamo poznatom svijetu zato što on još uvijek može donijeti zaradu. Film ima svojih trenutaka i nekoliko scena koje će ljubitelji serijala vjerojatno cijeniti, ali teško je nakon gledanja reći da smo dobili nešto posebno novo. Na kraju ostaje više ravnodušnosti nego straha, što je za horor ovog tipa prilično nezgodan problem.
Bilo kako bilo, trebamo spomenuti da je redatelj Jacob Chase već rekao da ima ideje za novi nastavak, a završna scena nakon odjavne špice ostavlja dovoljno prostora za to. Dakako, službene potvrde za tako nešto još nema. No, sudeći po ovom filmu, teško da će napraviti veći kvalitativni iskorak. Ako se sedmi film ipak dogodi, možda će najveći izazov biti smisliti razlog zbog kojeg bi publika trebala još jednom poželjeti zaviriti u Onosvijet. Za sada se čini da su i gledatelji i ova franšiza pomalo umorni od tog putovanja.
















