Argentinski film Počivao u miru, redatelja Sebastiána Borenszteina, nudi priličnu dozu napetosti i nekoliko zapleta. Dodatnu kvalitetu filmu daje scenarij koji nosi u sebi veliku dozu realnosti te odlične glumačke izvedbe Joaquina Furriela i Gabriela Goityja.
Već je odavno poznato da argentinska kinematografija može pružiti odlična filmska ostvarenja. Sjetimo se samo naslova poput ,primjerice, Tajna u njihovim očima (El secreto de sus ojos, 2009.; dobitnik Oscara za najbolji strani film), Devet kraljica (Nueve Reinas, 2000.) ili pak filma Argentina, 1985. (2022.) koji je bio nominiran za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma.
Film Počivao u miru (Rest in Peace/originalni naslov: Descansar en paz, 2024.), iako nije kvalitativno na razini gore spomenutih naslova, definitivno ima priličnu i neupitnu dozu kvalitete i zanimljivosti da se svrsta u red naslova po nazivnikom ‘ne propustiti’.
Radnja filma započinje u Buenos Airesu, 1994. godine. Sergio Dayan (Joaquin Furriel) je umorni poslovni čovjek (židovskog porijekla) čija tvornica, koju je naslijedio od roditelja, propada. Nema sredstava da plati svoje račune ili svoje radnike. Kako bi se izvukao iz nevolja pomoć je potražio i od opasnog kamatara Huga Brennera (Gabriel Goity). Kako je došao dan za otplatu duga, Sergio posjećuje Huga. Nagodba s njim propada i dobiva upozorenje i rok da otplati dug u roku od tjedan dana.
Sergio krije loše vijesti od svoje žene dentalne higijeničarke Estelle (Griselda Siciliani) te male kćeri i njezinog mlađeg brata. U međuvremenu je Sergio prodao vikendicu svom prijatelju i dobio dio novaca potrebnog za dug. Na dan otplate duga, Sergio podiže popravljenu ogrlicu svoje kćeri iz zlatarne. Na ulici ugleda sestru kamatara te kreće za njom. Međutim, desi se eksplozija, teroristički napad na udrugu AMIA (Asociación Mutual Israelita Argentina/Argentinsko-izraelska uzajamna udruga). Sergio je lakše ranjen i odvezen u bolnicu iz koje odlazi da ne ostavlja svoje podatke.
Scenaristička realnost i uvjerljivost
Čitava situacija ga potakne da lažira svoju smrt. Ilegalno otputuje u Paragvaj, gdje uzima lažni identitet i zapošljava se u uvoznoj i trgovačkoj tvrtki. Napustio je obitelj, ali im je ostavio svoju policu životnog osiguranja. Njegova žena Estelle otplati dugove i posjeti kamatara kako bi i njemu vratila dug. Hugo joj oprašta dug jer ‘nije njezin’ a oboje shvate da su se vidjeli prilikom identifikacije poginulih.
Nakon mnogo godina daleko od svoje obitelji, sada bradati Sergio slučajno susreće sluškinju svoje nekadašnje obitelji koja ga prepoznaje. Moli ju da ga ne otkrije, objasnivši joj zašto je to učinio. No, taj susret u njemu pobudi želju da potraži svoju obitelj. Pakira se i odlazi natrag u Argentinu gdje otkriva da se njegova žena udala za lihvara, a njegova djeca (kći i sin) zovu Huga tatom. To u njemu pobudi želju da se osveti kamataru zbog svega što je propatio…
Film Počivao u miru adaptacija je istoimenog romana argentinskog pisca Martína Hernána Baintruba, koji je objavljen 2018. godine. Redatelj filma je Sebastián Borensztein (Heroic Losers/originalni naslov: La odisea de los giles, 2019., Kóblic, 2016., TV serija Collateral Man/originalni naslov: El garante, 1997.) koji je s Marcosom Osoriom Vidalom (TV serije The Bronze Garden/originalni naslov: El Jardín de Bronce, 2017.-2023., Tell Me a Story, 2018.-2020.) potpisuje i scenarij.
Jedna od glavnih odlika njihovog scenarija je da je on na visokoj razini realnosti. Okolnosti u kojima se našao glavni lik (veliki dugovi i pritisak kamatara) te situacija kroz koju je našao rješenje odišu realnošću i uvjerljivošću. Gledajući kroz što sve prolazi do samog kraja može vam se nametnuti pitanje ‘kako bi ja postupio u tom trenutku?’. Dio te realnosti svakako treba zahvaliti i Joaquinu Furrielu, koji je maestralno odigrao glavnu ulogu.
On je vrlo autentičan u svom portretiranju osobe koja želi zadržati svoj nekoć stabilan život i u cilju toga lovi se za svaku ‘slamku spasa’. A svaka od tih ‘slamki spasa’ nosi svoju težinu i gura ga u odluke koje mu iz temelja mijenjaju svijet i guraju ga u totalnu neizvjesnost. Njegov lik nije ‘bez mana’ ali svaki njegov postupak proizlazi iz ljubavi prema svojoj obitelji te se žrtvuje za njih u svakom pogledu.
Mala rastrganost u priči
Što se tiče glume Furrielu se mora pridodati i Gabriel Goity (TV serije The One in Charge/El Encargado, 2022.- 2024., Psiconautas, 2016.-2018., filmovi La Chancha, 2020., Topos, 2012.) koji je izvrstan u portretiranju kamatara ali i kasnije kao suprug i ‘otac’ nekadašnje obitelji. Posebno treba istaći da su i Furiel i Goity za svoj nastup nagrađeni kao najbolji glumci na festivalu Malaga Film Festivalu.
Tempo filma je polagan ali ne spori, to je tempo radnje u kojoj se ‘stalno nešto dešava’ te je ‘prazan hod’ minimalan. Radnja se gradi polako, većinom je karakterno fokusirana na Furrielov lik. U cjelini gledajući, prvi dio filma je kompaktniji dok je u drugom dijelu prisutna mala količina rastrganosti u priči i režiji. No, kako se film bliži svojoj završnici tako se i taj dio jednostavno anulira.
Bitno je za dodati da film sadrži dovoljno napetosti te obrata u priči koji vas tjeraju na daljnje gledanje. Njegova priča je intrigantna a treba posebno naglasiti da vizualno film izgleda jako dobro (posebno u samom ‘finalu’ filma). Zanimljivost filma je da se teroristički napad koji je prikazan doista i desio.
Počivao u miru vrlo je kvalitetna triler drama kojom će biti zadovoljni i oni zahtjevniji filmski gledatelji a možete ga pogledati na platformi Netflix.
O autoru
