Po čemu se razlikuju dva grofa, Drakula i Orlok

Nosferatu, odnosno, grof Orlok sam po sebi je interpretacija vampira grofa Drakule. Redatelj Roberta Eggersa u svom filmuNosferatu dodatno je promijenio svog vampirskog stvora dajući mu potpuno novi izgled, karakteristike i moći koje ni originalni Orlok ni Drakula nisu imali. To je potaknulo usporedbe koliko su ta dva grofa slična (i različita).

Film Nosferatu (2024.), remake nijemog ekspresionistički vampirski film Nosferatu (Nosferatu, eine Symphonie des Grauens; engleski naslov: Nosferatu: A Symphony of Horror) F. W. Murnaua iz 1922. godine, ostvarenje je sna redatelja Roberta Eggersa. Ovaj film njegov je i najosobniji film, to je priča koju nije on stvorio, već ona s kojom živi i koju sanja još od svog djetinjstva.

Nosferatu, odnosno, grof  Orlok sam po sebi je interpretacija vampira grofa Drakule. Izvorni nijemi film iz 1922. temelji se na romanu Drakula (Dracula) Brama Stokera iz 1897. godine. Sam po sebi nameće se zaključak da su ova dva grofa u biti isti likovi. No, tu se krije već poznata priča o tome kako je F. W. Murnau nije dobio dozvolu da snimi film pa je scenarist Henrik Galeen napravio izmjene (promijenio imena likova, ubacio okultne elemente i još pokoju zlokobnu stvar). Tako su stvorena dva različita lika.

Redatelj Eggers svog Orloka dodatno je promijenio, dao mu je potpuno novi izgled, karakteristike i moći koje ni originalni Orlok ni Drakula nisu imali. Gotovo istočasno  krenula su pitanja i usporedbe koliko su ova dva vampirska stvora slična (i različita).

Ovom prilikom donosimo vam deset bitnih razlika između dva legendarna grofa horor žanra.

1. Šiljati očnjaci, usta puna zuba poput bodeža

Originalni film Drakula, studija Universal iz 1931. godine, kreirao je svojevrsni zaštitni znak za grofa Drakulu (a i većinu filmskih vampira) – prošireni, šiljati očnjaci. Tome treba dodati i blijedo lice i šiljate uši. Naslovnog vampira u tom filmu odglumio je slavni Bela Lugosi a zanimljivo je da nije uključivao nikakve očnjake, ali pojam “vampirskog ugriza” prisilio je kasnije autore da ga uključe u filmski prikaz.

Za razliku od svog kolege Drakule, grof Orlok ima usta puna zuba poput bodeža. Zajednička im je bijela put i šiljate uši.

2. Orlok je oživljeni leš, dok je Drakula nemrtvo stvorenje

Dio izvorne priče o Drakuli je i to da se vampiri nazivaju “nemrtvi”. Grof Drakula je stoljećima star transilvanijski plemić koji je u biti zaražen vampirskom bolešću, zbog čega to stanje može prenijeti na druge. Lik Orloka slijedi tradicionalniju istočnoeuropsku folklornu definiciju vampira, a to je da su nalik na leševe, bliži zombijima.

Orlok je bio bio zli čarobnjak čiju je dušu sam Vrag poslao natrag u tijelo, čineći ga doslovnim lešom koji hoda. Upravo to objašnjava i njegov izgled (tijelo mi je kostur i trulež, stražnji dio glave je gola lubanja). U svakom slučaju, ovo je jedinstven prikaz vampirskog stvorenja.

3. Drakula može proći kao čovjek, dok je Orlok izrazito neljudsko biće

Jedna od najbitnijih i najočitijih razlika između dva vampirska grofa je da Drakula vrlo lako prolazi kao ljudsko biće. To mu omogućuje da se približi žrtvama, da zadobije njihovo povjerenje svojim šarmom i manirima. Neke od njegovih fizičkih osobina, poput šiljatih ušiju ili blijede boje kože, mogu biti malo neobične ali ne i dovoljno jake da izazovu sumnju u njegovu pravu prirodu.

S druge pak strane, Orlok je toliko fizički izrazito neljudski i po karakteru zao da je nemoguće da prođe kao takav. Svoju  pogrbljenu, kosturnu figuru krije ispod ogrtača, teške odjeće i velikog šešira.

4. Orlok grize prsa da bi se nahranio, a Drakula vrat

Drakula se, kao i većina filmskih vampira, hrani krvlju svojih žrtava tako da ih ugrize za vrat. To mjesto je idealno i za njega i za žrtvu – tu se nalaze velike krvne žile a tragovi ugriza mogu se lako sakriti nekim dodatnim odjevnim predmetom (šal, marama…) ili pak nekim nakitom (ogrlica i sl.).

Eggersov grof Orlok hrani se žrtvama grizući im prsa i pijući iz rane. To je još jedna promjena koju je Eggers napravio kako bi sačuvao vampirsko podrijetlo u folkloru stvarnog svijeta. Naime, vjerovanje u vampire proizašlo je iz stanja kao što je paraliza sna koja uključuje pritisak na prsa, pa se smatralo da se vampiri žele hraniti srcem.

Drakula, kao i većina kinematografskih vampira, poznato je da se hrane žrtvama grizući im vrat. Tamo su velike krvne žile, a tragove je lako sakriti ogrlicom ili nečim sličnim, pa je to sasvim logično.

5. Ugriz Drakule stvara nove vampire, a Orlokov ne

U svim filmovima o vampirima (a i u romanima i dr.) Drakula svojim ugrizom stvara druge vampire. Grizući žrtve on im prenosi vampirsku bolest koja normalne osobe pretvara u vampire (koji padaju pod njegov utjecaj), slično kao što je to i u slučaju vukodlaka.

Za razliku od njega, grof Orlok grize da bi se nahranio, a često i ubija svoje žrtve. Nema sposobnost stvaranja novih vampira ali svojim se ugrizom koristi kao sredstvom uspostavljanja kontrole nad ljudima. U Eggersovom filmu žrtva toga je Thomas Hunter (Nicholas Hoult). Tu sposobnost, po nekim tumačenjima, djelomično dijeli s Drakulom.  

6. Drakulu odbijaju češnjak i vjerski predmeti, dok za Orloka to nije dokazano

Poznato je da se Drakulu može otjerati ili mu nauditi s češnjakom ili vjerskim predmetima, kao što he to križ. Kao potpuno zlo i nesveto stvorenje, njega će odbiti sve što nosi blagoslov (pa tu treba pridodati i svetu vodu), a vjerovalo se da češnjak ometa njegov njuh. Iako nijedan od tih predmeta nije dovoljan da ga ubije, pokazalo se da ga mogu opeći ako mu dodirnu kožu.

Kod Orloka nema dokaza da mu to šteti. No, u Eggersovom filmu mještani koriste češnjak da otjeraju zlo a most koji se prelazi kako bi došlo do dvorca grofa Orloka, ima kolibu u podnožju koja je krcata križevima (što ukazuje da su ih tamo postavili mještani kako bi Orloka držali podalje).

7. Sunčeva svjetlost ubija Orloka, a Drakuli samo oduzima snagu

Sunce je opasno za vampire. u nekim vampirskim filmovima Sunce ih i ubija. Ideja da Sunce ubija vampire zapravo je rođena iz Nosferatua. U najranijim verzijama Drakule Sunčeva svjetlost ga ne može ubiti ali ga može oslabiti. U romanu Bram Stokera se navodi da on gubi većinu svojih moći tijekom dana, a lik Mine Harker posebno napominje da on gubi svoju moć mijenjanja oblika tijekom dana.

Za Orloka su Sunčeve zrake smrtonosne (ovo je ujedno i jedna od najznačajnijih promjena u odnosu na Stokerov roman). Jedna od vizualno najupečatljivijih i najsnažnijih scena u Eggersovom filmu je posljednji susret između Ellen Hunter (Lily-Rose Depp) i Orloka (Bill Skarsgård), u kojem on doživljava svoj kraj izložen Sunčevoj svjetlosti.

8. Drakula može poprimiti mnoge oblike, dok je Orlok ograničen na svoje tijelo

Grof Drakula zapravo ima nevjerojatnu količinu zastrašujuću moći i sposobnosti. Najimpresivnija je njegova sposobnost mijenjanja oblika a najpoznatija je njegova sposobnost da se može pretvoriti u šišmiša. Osim toga, često može postati vuk ili veliki pas a često postaje i fina izmaglica ili prašina obasjana zrakama punog Mjeseca.

Za razliku od njega, grof Orlok nema baš nikakve takve sposobnosti. Kao hodajući leš, on je ograničen na tijelo u kojem je njegova duša još uvijek zarobljena. Doduše, ima jake psihičke moći ali ništa tako ekstravagantno kao mijenjanje oblika.

9. Drakula je nepopravljivi romantik, Orlok odbojan i zao

Karakterno se grof  Drakula i grof Orlok bitno razlikuju i po jednoj zanimljivoj stavci. Za Drakulu se može reći da je nepopravljivi romantik koji se s lakoćom udvara ženama i zavodi ih. Njegova tajanstvena priroda vrlo je primamljiva i to je jedan od temeljnih aspekata prikaza njegovog lika.

Orlok je pak druga priča: on je životinjsko utjelovljenje krvožednosti i opakog zla, vampir koji znači samo smrt. U njegovoj priči nema nikakve romantike, unatoč poljupcu koji dijeli s Ellen Hutter (Lily-Rose Depp) i njihovom lažnom vjenčanju. Njegov odnos s njom je fizička i duhovna opsesija, požuda i kontrola. Za njega postoji samo zlo i u tom segmentu je “jači” od Drakule.

10. Drakula je šarmantan i osoban, Orlok je zastrašujući i jeziv

Osim što fizički može proći kao čovjek, Drakula je i vrlo šarmantan. U romanu Bram Stokera lik Jonathan Harker posebno naglašava koliko je njegov domaćin ljubazan i gostoljubiv kada prvi put stigne u Drakulin dvorac. Upravo to je jedna od njegovih glavnih karakteristika filmskih portreta koje su dali Bela Lugosi, Christopher Lee i Gary Oldman.

Orlok je njegova potpuna suprotnost. On doslovno opsjeda svaku prostoriju u kojoj se nalazi i utjeruje u Thomasa Huttera neizreciv strah  tijekom njihova razgovora. On je zastrašujuć i krajnje uznemirujući domaćin, koji je izrazito grub dok vodi razgovor.

O autoru