Pet najgorih filmova temeljenih na video igrama

Film Super Mario Bros. prvi je igrani film temeljen na video igri. Nije prošao sjajno, kao ni veliki broj filmova koji je nakon njega posegnuo za takvim adaptacijama. Do danas, tek rijetki naslovi izbjegli su loše kritike i lošu zaradu na kino blagajnama.

Video igre poseban su medij i očigledno nisu baš prikladni za filmske adaptacije. Do danas je to dokazano nebrojeno puta. Godine 1993. osvanuo je film Super Mario Bros.i ostao je zapisan u povijesti kao prva filmska adaptacija jedne video igre. Sve drugo bilo je za zaborav.

Većina filmova temeljenih na video igrama dobiva izrazito loše kritike a svojom zaradom često ostaju i ispod budžeta koji je u njih uložen. Dobar primjer za to je i film Borderlands (2024.), koji odnedavno igra u našim kinima. U film je uloženo 115 milijuna dolara a u nepunih mjesec dana jedva je stigao do brojke od oko 31 milijun. Loše kritike ne treba ni spominjati.

Ovom prilikom donosimo vam naš izbor liste od pet najgorih filmova koji se temelje na video igrama.

5. Super Mario Bros. (1993.)

Super Mario Bros. je zasigurno je najpopularnija i najpoznatija serija igrica svih vremena a iza nje stoji čuvena kompanija Nintendo. Nije teško pretpostaviti da se holivudskim glavešinama 90-ih njezina filmska adaptacija vjerojatno činila kao pun pogodak. Tako su u film ulupali 48 milijuna dolara a prihod na kino blagajnama bio je i više nego razočaravajući – ni punih 21 milijun dolara!  

Po mnogima prvi promašaj filma je što se režija prepustila (tada) bračnom paru Rockyju Mortonu i Annabeli Jankel. Navodno je tijekom snimanja filma bilo dosta nesuglasica među njima a nisu izostali ni problemi zbog njihovog jasnog iskazivanja nepovjerenja članovima filmske ekipe. Bilo kako bilo, njihov uradak razočarao je obožavatelje ove popularne igrice.

Njihov film je u stilu prva dva filma Ghostbusters a mnogi kritičari su isticali da je “preblesav za odraslu publiku i previše zreo za djecu”. Popularni Entertainment Weekly  napisao je da je radnja filma “Blade Runner kako ga je zamislio dvogodišnjak“. Kao pozitivna strana filma ističe se glumačka izvedba Boba Hoskinsa i vizualni efekti.

4. Silent Hill: Otkrivenje (Silent Hill: Revelation, 2012.)

Film Silent Hill: Otkrivenje nastavak je filma Silent Hill (2006.). Oba filma temelje se na survival-horor serijalu video igara, koji je osmislila japanska kompanija Konami i objavila 1999. godine. Dok je prvi film bio sasvim solidna i prilično vjerna adaptacija prve igre iz serijala (bez obzira na neke nedostatke) za drugi se to ne može reći.

Ovaj uradak redateljice i koscenaristice M.J. Bassett neosporno zaslužuje visoko mjesto na listi najgorih adaptacija video igrica ikada snimljenih. Ova adaptacija naprosto je izbacila sve dobro iz originala a njezin zaplet okarakteriziran je da “nema nikakvog smisla”. Neki kritičari su pisali da je gledanje ovog filma “naporan zadatak” u kojem “bi mogli uživati samo najzagriženiji ljubitelji žanra.“

Redateljica M.J. Bassett očigledno je inspiraciju pronašla u naslovima Hostel (2005.) i Hostel 2 (Hostel II, 2007.) te serijalu Slagalica strave (Saw) Jedino što je pohvalno u filmu Silent Hill: Otkrivenje je Sean Bean, koji je za svoju izvedbu uz opasku da “ni on sa svojim talentom ne može spasiti ovaj film”.

3. Smrtonosna bitka: Istrebljenje (Mortal Kombat: Annihilation, 1997.)

Video igru osmislio je kreativni tim američke kompanije Midway Games i plasirao ga na tržište 1992. godine. Kao i gore spomenuti Silent Hill prvi film temeljen na Mortal Kombatu nije toliko loš u usporedbi s drugim filmovima temeljenim na video igrama. Moglo bi se reći da je riječ o relativno zabavnom i po zaradi uspješnom filmu (budžet18 milijuna dolara a zarada od preko 122 milijuna dolara).

No, njegov nastavak Smrtonosna bitka: Istrebljenje već u fazi produkcije nije imao sreće. Novi redatelj, John R. Leonetti, uskočio je umjesto odlazećeg Paula W.S. Andersona, a većina glumačke postave prvog filma bila je izbrisana. Ovaj nastavak možemo okarakterizirati kao “promašaj na svakoj razini”.

Scenarij filma je još lošije napisana nego u prvom filmu, a lošoj glumi pridonosi činjenica da su gotovo svi likovi koji se vraćaju neobjašnjivo preinačeni. Po kritičaru Entertainment Weeklyja najbolji dio filma je “nemilosrdni techno soundtrack”.

2. Doom (2005.)

Doom je jedna od najutjecajnijih igara svih vremena. Stigao je ranih 90-ih i često se, zajedno s Wolfenstein 3D, naziva “glavnom” igrom u popularizaciji FPS (eng.: First person shooter) žanra, odnosno, “pucačine iz prvog lica”. Izdavač igre je američka kompanija id Software. U igri Doom uskačete u borbene čizme vojnika koji se mora boriti protiv demonskih stvorenja u svemiru (ali i u paklu!) koristeći mnogobrojni i raznovrsni ubojiti arsenal oružja.

Režija filma povjerena je Andrzeju Bartkowiaku, koji je iza sebe tada imao nekoliko solidnih i manje-više po zaradi uspješnih akcijskih filmova. Ipak, unatoč reputaciji blockbuster igre, ovaj njegov film bio je totalni neuspjeh po svim stavkama. Snimljen je za budžet od 60 milijuna dolara a zaradio je 58 milijuna, njegov scenarije je dosadan i klišeiziran (i prilično odstupa od izvornog materijala video igre) a glumačke izvedbe su beživotne.

Najzanimljiviji dio filma je onaj u kojem se slika filma mijenja u “prikaz iz prvog lica” kako bi se oponašala video igra. Atraktivno ali ne i dovoljno da se kvalitativno spasi film.

1. Svi filmovi redatelja Uwea Bolla

Svjetski prvak u kreiranju loših filmskih adaptacija video igara nesumnjivo je redatelj Uwe Boll. Njegovi filmovi toliko su loši da nema smisla da ih se posebno razdvaja nego je pametnije da ih stavi pod jednu stavku na ovoj listi. Glavne karakteristike tih filmova su užasna gluma, loša režija, smiješni scenarij te općenito katastrofalno loša produkcija.

Koliko su loši govori i činjenica da se 2008. godine pokrenula i peticija putem koje se od njega tražilo da prestane snimati filmove. Na tu peticiju odgovorio je, kada je bilo sakupljeno 18000 potpisa, da to nije dovoljno da ga se uvjeri. Na pitanje koliko je potpisa potrebno da se uvjeri, odgovorio je:”Milijun.” No, čini se da je peticija ipak (za sada) polučila uspjeh jer od 2014. godine Boll nije više adaptirao niti jednu video igru.

Sve u svemu, nikako nemojte posegnuti za sljedećim naslovima: Kuća mrtvih (House of the Dead, 2003.), Alone in the Dark (2005.), Alone in the Dark II (2008.), BloodRayne (2005.), BloodRayne 2: Deliverance (2007.), BloodRayne: The Third Reich (2011.), U ime kralja (In the Name of the King: A Dungeon Siege, 2007.), U ime kralja 2 (In the Name of the King 2: Two Worlds, 2011.), U ime kralja 3 (In the Name of the King 3: The Last Mission, 2014.), Postal (2008.) i Krik smrti (Far Cry, 2008.).

O autoru