Film redateljice Annemarie Jacir bavi se velikim palestinskim ustankom protiv britanskog kolonijalizma iz 1936. godine. Nosi jasnu crtu klasičnih povijesnih epova i izvanredno rekonstruira vrijeme kojim se bavi. Poveznica prošlosti i sadašnjosti daje mu dodatnu težinu, čineći ga ponajprije snažnim filmskim ostvarajem.
Annemarie Jacir palestinska je redateljica, scenaristica i producentica rođena u Betlehemu 1975. godine. Jedna je od ključnih autorica suvremenog palestinskog filma. Od kraja devedesetih aktivna je u nezavisnom filmu, a njezina prva tri dugometražna filma – Milh Hadha al-Bahr (2008.; engleski naslov: Salt of This Sea), Kad te vidjeh (Lamma shoftak, 2012.; engleski naslov: When I Saw You) i Wajib (2017.) – bila su službeni palestinski kandidati za Oscara. Njezini radovi prikazivani su u Cannesu, Berlinu, Veneciji, Locarnu, Rotterdamu, Torontu i Tellurideu.
Povijesna drama temeljena na stvarnim događajima
U naša kina stigao je njezin najnoviji film Palestina ’36 (Palestine 36, 2025.), koji je svoju svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u Torontu, gdje je nakon projekcije pozdravljena ovacijama publike. Europsku premijeru imao je na festivalu u Londonu u službenoj konkurenciji, a par je tjedana kasnije na festivalu u Tokiju odnio glavnu nagradu – za najbolji film. Kao i prethodna tri naslova redateljice Jacir, i ovaj je bio službeni palestinski kandidat za Oscara.
Ova njezina povijesna drama bavi se ustankom protiv britanskog kolonijalizma 1936. godine, koji je bio najveći ustanak protiv Britanaca koji su do tog trenutka trideset godina vladali Palestinom. Ustanak je trajao tri godine i ostao zabilježen kao najduži i najopsežniji antikolonijalistički pokret u povijesti britanskog carstva.
Palestinci iz svih društvenih slojeva bili su mobilizirani, a nacionalistički je zanos rastao kroz arapske medije, škole te kulturne i društvene krugove. Britanske vlasti, zatečene razmjerima i intenzitetom pobune, odgovorile su proglašavanjem ratnog stanja i slanjem dvadeset tisuća vojnika kako bi ugušile ustanak. Unatoč toj demonstraciji sile, nisu uspjeli slomiti otpor koji se nastavio širiti zemljom.
Ove događaje redateljica i scenaristica Jacir prati kroz perspektive više likova, palestinskih i britanskih. Dvanaestogodišnja Afra (Wardi Eilabouni) živi s majkom Rabab (Yafa Bakri), dok njihov susjed Yusuf (Karim Daoud Anaya) radi kao pomoćnik bogatom Amiru (Dhafer L’Abidine), koji vjeruje da se s Britancima može dobro poslovati. Njegova supruga Khuloud (Yasmine Al Massri), novinarka koja piše protiv okupacije, svoje tekstove može objavljivati jedino pod muškim pseudonimom.
Jasna crta klasičnih povijesnih epova
Yusuf, naviknut na pokroviteljsko ponašanje britanskih vojnika, slomi se nakon što mu oca ubiju židovski doseljenici, a brata Britanci uhite bez ikakvog razloga. U isto vrijeme Khalid (Saleh Bakri), koji se isprva protivi općem štrajku, nakon brutalnog premlaćivanja pretvara se u jednog od vođa otpora. Na britanskoj strani stoje privatni tajnik visokog povjerenika Thomas Hopkins (Billy Howle) i kapetan Orde Wingate (Robert Aramayo), čija se okrutnost prema Palestincima pretvara u otvoreni teror.
Ono što treba odmah pohvaliti kod ovog filma je da izvanredno rekonstruira vrijeme kojim se bavi, s precizno uhvaćenim političkim i društvenim napetostima tridesetih godina. Atmosfera je među njegovim najuspjelijim elementima – stabilna, kontrolirana i jasno definirana. Redateljica Jacir uspijeva stvoriti osjećaj povijesne neizbježnosti, ali i intimne blizine likovima koji nose teret tog razdoblja. Emocionalna snaga filma proizlazi iz tih detalja, iz načina na koji se osobne sudbine prelamaju preko velikih povijesnih događaja.
Film nosi jasnu crtu klasičnih povijesnih epova, prije svega u načinu na koji spaja široki povijesni zahvat s intimnim ljudskim pričama. Struktura s mnoštvom likova i paralelnih linija daje mu razgranatost kakva se rijetko viđa u suvremenim povijesnim dramama. Redateljica pritom svjesno izbjegava spektakularne akcijske prizore. Oružani sukob jest prisutan, ali ga prikazuje kroz male, precizne detalje (npr. prikaz diverzija). Ono što treba posebno naglasiti je da film uključuje arhivske snimke iz tog razdoblja, prikazanih u uskom 4:3 formatu, čime prizorima daje dodatnu povijesnu i emocionalnu težinu.
Dakako, ovo nije film bez mana a onaj najočitiji nalazi se u njegovu ritmu, koji povremeno popušta pod težinom brojnih likova i paralelnih linija. U srednjem dijelu tempo se razvuče i stvara dojam da film nakratko gubi fokus. Strukturna raspršenost dodatno pridonosi tom osjećaju, jer prijelazi između perspektiva nisu uvijek dovoljno čvrsti. Stoga pojedini dijelovi filma djeluju kao samostalni ulomci, a ne uvijek kao dio potpuno zaokružene cjeline.
Glumački film funkcionira iznimno dobro, s jasnom ravnotežom između iskusnih imena i manje poznatih glumaca koji donose svježinu. Svaki lik dobiva dovoljno prostora da se profilira, a emocionalna uvjerljivost izvedbi jedan je od elemenata koji film drže čvrstim i u trenucima kada se ritam razvuče. Stoga se bez imalo pretjerivanja može reći da je gluma jedan od najstabilnijih stupova filma. Dodajmo da u filmu glume i poznata glumačka imena među kojima su oskarovac Jeremy Irons i Liam Cunningham.
Težina poveznice prošlog i sadašnjeg trenutka
Palestina ’36 je djelo koje je zanimljivo, filmski vrlo korektno i dosljedno u svojoj ambiciji. Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes film je do danas prikupio impresivnih 98 % pozitivnih ocjena kritičara, temeljenih na više od pedeset zaprimljenih kritika. Ocjena publike još je viša: čak 99 % korisnika dalo je filmu pozitivnu ocjenu. Takav konsenzus rijedak je i govori o tome koliko film uspijeva doprijeti do različitih gledatelja.
Istodobno, riječ je o priči koja jasno komunicira s današnjim vremenom, iako je smještena gotovo stoljeće unatrag. Film podsjeća da se određene povijesne lekcije ponavljaju, bez obzira na promjenu okolnosti. Upravo ta poveznica između prošlog i sadašnjeg trenutka daje mu dodatnu težinu. Palestina ’36 tako ostaje i povijesna drama i upozorenje, ali prije svega snažan filmski rad koji ostavlja trag.
Ta poveznica između prošlog i sadašnjeg trenutka pokazala se, nažalost, i izvan filmskog okvira. Naime, početkom ove godine bilo dogovoreno prikazivanje filma i u istočnom Jeruzalemu, području koje se prema međunarodnom pravu vodi kao okupirani palestinski teritorij. Neposredno prije projekcije izraelske su vlasti upale u dvoranu i zabranile prikazivanje. Kino operater pritom je odveden na ispitivanje uz optužbu da prikazivanjem filma navodno promovira rad terorističke organizacije. Redateljica Annemarie Jacir snažno je odbacila takve tvrdnje, istaknuvši da su optužbe i činjenično netočne i potpuno apsurdne. Unatoč njezinu protivljenju, projekcija je otkazana. Film se do danas još uvijek nije prikazao u Jeruzalemu.
O autoru
