Najnoviji film kultnog Jima Jarmuscha na iznenađenje mnogih pobijedio je u Veneciji. Riječ je o duhovitom obiteljskom mozaiku sastavljenom od tri odvojene priče. Ovo je istodobno delikatno, precizno i neočekivano dirljivo ostvarenje, koje krase vrhunske glumačke izvedbe. Među njima posebno se izdvajaju Tom Waits i Vicky Krieps.
Jim Jarmusch jedan je od najistaknutijih predstavnika američkog nezavisnog filma danas. Svestrani umjetnik, Jarmusch je redatelj, pisac, glazbenik i producent, poznat kao kroničar društvenih marginalaca i pop-kulture. Prvi veći uspjeh stekao je već svojim drugim filmom Čudnije od raja (Stranger Than Paradise, 1984.), kojeg su američki kritičari proglasili najboljim filmom godine. Svemu dodajmo i međunarodni uspjeh i nagradu za najbolji prvi film na festivalu u Cannesu (Caméra d’Or).
Veni, vidi, vici
Jarmusch je izgradio prepoznatljiv autorski rukopis temeljen na minimalističkom ritmu, suptilnom humoru i promatranju svakodnevice s ruba. Njegovi filmovi često funkcioniraju kao mozaici usamljenosti, slučajnih susreta i tihe melankolije, uvijek ispričani iz perspektive onih koji ne pripadaju glavnoj struji. Kultni status donijeli su mu originalni niskobudžetni projekti kao što su Pod udarom zakona (Down by Law, 1986.), Tajanstveni vlak (Mystery Train, 1989.), Noć na zemlji (1991.), Mrtav čovjek (Dead Man, 1995.), Put samuraja (Ghost Dog: The Way of the Samurai, 1999.) i Kava i cigarete (Coffee and Cigarettes, 2003.).
Njegov najnoviji film Otac majka sestra brat (2025.) premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Veneciji, gdje je osvojio Zlatnog lava za najbolji film. Zanimljivo je da je to prvo Jarmuschevo ostvarenje u karijeri s kojim se pojavio u službenoj konkurenciji festivala u Veneciji. To što je pobijedio bilo je veliko iznenađenje za mnoge (najviše pohvala i gledateljsku naklonost tijekom festivala dobio je film Glas Hind Rajab/The Voice of Hind Rajab, 2025.). Bilo kako bilo, Jarmuschov izlet u Veneciju možemo opisati poznatom frazom “Veni, vidi, vici”.
Ovaj njegov film duhovit je obiteljski mozaik sastavljen od tri odvojene priče smještene u trima različitim zemljama. Svaka od njih otvara mali, precizno izrezani prozor u odnose odrasle djece i njihovih roditelja. U prvoj priči Jeff (Adam Driver) i Emily (Mayim Bialik) nakon dugo vremena dolaze u posjet svom samotnjačkom ocu (Tom Waits). Dok putuju, razgovaraju u autu i pripremaju se za susret. Doznajemo da ih pri svakoj prilici moli za novac za razne popravke na kući. Po dolasku vide da je pomalo zbunjen, da se vozi u starom automobilu i ostavlja dojam čovjeka koji jedva spaja kraj s krajem. No na ruci nosi Rolex za koji tvrdi da je lažan, a od sina na odlasku ipak prima svotu novca kao pomoć.
Druga priča ima sličnu premisu – majka (Charlotte Rampling) čeka svoje dvije kćeri, Lilith (Vicky Krieps) i Timotheu (Cate Blanchett), da se pojave na objedu. One su karakterno potpuno suprotstavljene: Lilith, s obojenom kosom i vrlo ležernim stavom; Timothea, ozbiljnija i prizemnija, čvrsto ukorijenjena u manire stare škole. Motiv Rolexa i ovdje se ponavlja. Završetak nosi sličan ton kao i u prvoj priči – majka plaća Lilithin Uber.
Delikatno, precizno i neočekivano dirljivo
U završnoj priči pratimo sestru i brata blizance, Skye (Indya Moore) i Billyja (Luka Sabbat), koji posljednji put dolaze u stan u Parizu nakon smrti svojih roditelja. Prisjećaju se prošlosti, pokušavajući složiti fragmente vlastitog djetinjstva. Neki dokumenti koje Billy pronalazi djeluju krivotvoreno, dok su drugi originali. Ova treća priča ujedno je i najemotivnija.
Jarmuschev film Otac Majka Sestra Brat je film koji se ne nameće, nego koji tiho ulazi pod kožu. Njegov triptih funkcionira poput skice obiteljskih odnosa u kojima se malo toga izgovara, ali mnogo toga titra ispod površine. Minimalizam je ovdje svjestan izbor: Jarmusch promatra svakodnevne geste, sitne rituale i nespretnu bliskost koja se javlja kada odrasla djeca pokušavaju razumjeti roditelje koje su odavno prestala doista poznavati.
Humor je suh, gotovo neprimjetan, ali uvijek prisutan kao blagi otklon od težine tema. Jarmusch gradi priču bez naglih rezova i dramatičnih vrhunaca, oslanjajući se na sitne geste koje otkrivaju više od izgovorenih riječi. U središtu svega nalazi se pitanje koliko zapravo poznajemo svoje roditelje, čak i kada mislimo da smo s njima proživjeli cijeli život. Upravo u tim pukotinama komunikacije film pronalazi svoju najdublju istinu. Sve zajedno ostavlja dojam djela koje je istodobno delikatno, precizno i neočekivano dirljivo.
Film je građen u sporom, odmjerenom ritmu koji se ne žuri nikamo. Neki će gledatelji imati dojam da se u njemu zapravo ništa ne događa. Ta tišina i suzdržanost neće se dopasti onima koji očekuju jasne dramaturške vrhunce. No, takvi će vjerojatno i zalutati na ovakav film. Jarmusch ovdje snima za publiku koja zna uživati u onome što se odvija između riječi, a ne u onome što ih nadglasava.
Ovo je film u kojem je gluma toliko kvalitetna da se čini kao da je sve snimljeno u jednom dahu, a zapravo je riječ o vrhunski kontroliranoj suptilnosti. Glazbenik Tom Waits, vrlo bliski Jarmuschev prijatelj, pružio je svoju vjerojatno najbolju filmsku ulogu do danas. Vicky Krieps (Ostarjeli/Old, 2021.) ponovno potvrđuje koliko je nenametljivo snažna, gotovo neprimjetno preuzima fokus i ostavlja najdublji trag. Nema potrebe dalje svakoga pojedinačno hvaliti, jer svi zajedno čine ansambl koji funkcionira kao precizno ugođen instrument, bez ijedne krive note.
Pogledajte i uživajte
Film Otac Majka Sestra Brat ostavlja dojam zaokružene cjeline koja jasno komunicira svoje namjere. Redatelj i scenarist Jim Jarmusch dosljedno provodi svoj minimalistički pristup bez potrebe za naglašenim efektima. Njegova režija je precizna i nenametljiva, usmjerena na glumce i njihove odnose. Treba istaći da je emocionalni ton stabilan te da je lišen dramatičnih oscilacija.
Tri priče funkcioniraju kao logična kompozicija različitih obiteljskih dinamika. Jarmusch ne pokušava impresionirati, nego jasno iznijeti ono što ga zanima. Publika koja cijeni suzdržanost i promatranje ovdje će pronaći mnogo toga vrijednog. Ovo je film koji je jednostavan u formi, ali dosljedan u izvedbi. To što je film za mnoge bio iznenađenje kao najbolji u Veneciji, uopće nije važno – važno je samo da ga pogledate i uživate. Svaka daljnja riječ naprosto je suvišna.
O autoru
