U nedjelju su Oscari… možda ste zaboravili, možda niste… ali 98. dodjela Akademijinih nagrada održat će se 14. ožujka (kod nas je to u noći s 14. na 15. ožujka) u Dolbyjevom teatru u Hollywoodu, a u našem tekstu, sada već drugu godinu za redom, donosimo vam detaljan pregled godine i svega što možete očekivati.
Conan O’Brien vraća se kao voditelj 98. dodjele Oscara nakon prilično zabavne prošlogodišnje ceremonije tijekom koje je bio awkward kao i uvijek, ali to je ono što ga čini toliko zabavnim. Uz to, ove se godine čak i pojavljuje u jednom od nominiranih filmova (If I Had Legs I’d Kick You), tako da treba očekivati i pokoju šalu na tu temu.
Prošle smo godine, ako se sjećate, bili dosta kritični oko ponude filmova – uz izuzetak stranih filmova i animacije – međutim, osim promjene lica u kojem je pisan tekst, ove godine nudimo i nešto više pozitivnih komentara na ponudi, iako se čini da bi ovo mogla biti jedna od dosadnijih godina po pitanju mogućih/vjerojatnih dobitnika.
Kao i prethodne godine, proći ćemo kroz sve kategorije, neke skupno, neke individualno, a sada… hoće li tekst biti duži od prošlogodišnjeg? Pa… saznat ćemo na kraju!
Tehničke kategorije
Pregled ćemo započeti s tzv. tehničkim kategorijama, odnosno onima koje se odnose na tehničke aspekte realizacije filma, odnosno posao iza kamere, u odnosu na one koje se odnose na priču i glumačku postavu. Pa da vidimo…
U kategoriji najboljih vizualnih efekata trebao bi pobijediti Avatar: Vatra i pepeo, s obzirom da konkurencija nije pretjerano jaka (možda je najbliži konkurent Jurski svijet: Preporod, ali taj film nije ni približno toliko impresivan kao Avatar). O filmu smo već pričali da je narativno podbacio, a iako su i efekti nešto što smo već vidjeli (Cameron nam doista donosi malo toga novoga), čovjek to napravi tako briljantno da ponovo nema konkurencije.
Montaža bi nominalno trebala ići u ruke F1, koji unatoč svim nedostacima u pravilu ima sve ono što je potrebno za ovu kategoriju, međutim ne treba odbaciti ni Martyja Veličanstvenog, pa čak ni Jednu bitku za drugom, iako se ova potonja čini najmanje izglednom. Sentimentalna vrijednost je, smatramo, zalutala u ovu kategoriju, a Grešnici imaju adute u drugim kategorijama.
Del Torov Frankenstein, po svemu vrlo razočaravajući uradak, priličan je favorit i u kategoriji kostimografije (mahom zbog Elordija) i u kategoriji šminke i frizure, s tim da je ovaj prethodni nešto izvjesniji od potonjeg, jer bi se u potonjem moglo dogoditi neko iznenađenje pa da nagradu skupe japanski ep Kokuho ili body horor uradak Ružna polusestra, međutim Frankenstein je i dalje glavni favorit.
Fotografija i scenografija prilično su zanimljive kategorije ove godine. Nema sumnje da je Adolpho Veloso u svojim snenim i melankolično obojenim kadrovima prirode u Snovima na tračnicama odradio sjajan posao i ako se pogleda konkurencija, Veloso je koplje iznad ostalih snimatelja, a status favorita tim je veći što su izgledi Snova u tračnicama u ostalim kategorijama slabiji pa bi film ovdje mogao trijumfirati.
Istovremeno, Dan Laustsen (Frankenstein) te Michael Bauman (Jedna bitka za drugom) ne smiju se zanemariti. Po pitanju scenografije, iako Frankenstein nije ni blizu najboljega što Del Toro može ponuditi i dalje spada među favorite, zajedno s Grešnicima, koji nisu pretjerano očaravajući, ali su dosta kreativni. Hamnet ima neku kvalitetu zbog rekreacije povijesnih lokacija, ali kao i ostala dva filma iz ove kategorije, previše se oslanja na ono već poznato i opipljivo.
Što se tiče kategorija vezanih uz glazbu i zvuk, situacija ne bi trebala biti pretjerano neizvjesna. Grešnici su očiti favorit za najbolju originalnu glazbu, tako da se Ludwigu Göranssonu smiješi novi Oscar, pri čemu je status favorita sasvim opravdan jer Grešnici imaju doista sjajnu glazbu; i Jerskin Fendrix (Bugonia) i Johnny Greenwood iz Radioheada (Jedna bitka za drugom) ponudili su sjajne OST-ove, ali Grešnici se ipak ističu u ovoj konkurenciji.
Istovremeno, globalni hit „Golden“ iz animiranog filma KPop Demon Hunters prilično je očit favorit za najbolju originalnu pjesmu; radi se o dosta zaraznom K-Pop pjesmuljku, ali koji nije ništa više od toga i koji, da K-Pop nije toliko popularan diljem svijeta, ne bi ni bio nominiran. Ovo je najviše naštetilo Nicku Caveu za pjesmu „Train Dreams“, koja je doista prelijepa i vjerojatno bi u nekoj drugoj konkurenciji bila glavni favorit, a ovako je samo potencijalni dark horse. Što se tiče zvuka, kao i ranije, F1 se ponovo nameće kao favorit jer je američki uradak, ali činjenica da je španjolski film Sirat nominiran možda je znakovita sama po sebi pa bi bilo sjajno iznenađenje da Španjolci odnesu Oscara u ovoj kategoriji.
U konačnici, tu je i kategorija za najbolji casting, nova kategorija koja se od ove godine dodjeljuje prvi put. Nominirani su Hamnet, Jedna bitka za drugom, Marty Veličanstveni, Tajni agent i Grešnici, ali kako su svi ti filmovi pogodili svaku svoju ulogu, nemoguće je nešto konkretno prognozirati jer ne znamo još kako će uopće ova kategorija funkcionirati.
Četiri nepoznanice
Kao i prošle godine, tri kratkometražne kategorije i kategorija za dokumentarni film i ove su godine enigma, što zbog ograničene dostupnosti ovih filmova za nas, što zbog nedovoljnog poznavanja kriterija po kojima članovi Akademije glasuju u ovim kategorijama. Iako smo ove godine čak i pogledali neke od nominiranih kratkometražnih uradaka, ne možemo prognozirati pobjednike u ovim kategorijama. (Pogotovo ne nakon što je naš Čovjek koji nije mogao šutjeti prošle godine iznenađujuće izgubio.)
U kategoriji dugometražnog dokumentarnog filma nekako se najviše šuška o filmu Gospodin Nitko protiv Putina, koji je i kvalitetan i društveno aktualan, međutim u ovoj je kategoriji bilo iznenađenja i ranije pa ne bismo mogli reći da je ovo siguran dobitnik, ali je možda malo veći favorit u odnosu na konkurenciju.
Scenarističke nagrade
Ove godine imamo dosta jaku i neizvjesnu utrku u obama kategorijama, što je dosta zanimljivo. Po pitanju originalnog scenarija, Sentimentalna vrijednost i Grešnici nekako se ističu kao prvi favoriti, prethodni jer je sjajno napisana i osmišljena priča, a drugi jer je možda najveća šansa za Grešnike da skupe neku „veću“ nagradu za vikend, kao i one godine kad je Peele skupio Oscara za Get Out. Međutim, bilo bi nepravedno izignorirati Blue Moon, film koji je prekrasno teatarski napisan i režiran te je zapravo bio možda i najugodnije iznenađenje ove godine, u kontekstu toga da je bio film od kojeg ste očekivali vrlo malo, a ponudio je više od većine. Teško da će se Kaplow izboriti u ovoj konkurenciji, ali radi se o sasvim zasluženoj nominaciji jer je scenarij doista genijalan. Marty Veličanstveni i Jedan neobičan incident dobre su priče, ali previše kaotične u usporedbi s ostalima.
Adaptirani scenarij također je neizvjesna kategorija. Frankenstein je po našem mišljenju ovdje zalutao jer ne samo da se radi o ispodprosječnom filmu već je Del Toro, u maniri koja je atipična za njega, izmesario originalni roman gotovo do neprepoznatljivosti i nevješto je išao kopirati Oblik vode, pri čemu je konačni produkt ispao vrlo suhonjav. Ostala četiri filma svi zaslužuju nagradu jer su svi redom sjajne adaptacije, ali čini nam se da će borba biti između Hamneta i Jedne bitke za drugom (iako je, s obzirom na izmjene koje je Anderson napravio u odnosu na Pynchonov roman upitno koliko je ovo „adaptacija“, a koliko originalni scenarij), pri čemu potonji ima blagu prednost jer posljednjih godina bilježimo trend da filmovi koji dobiju glave nagrade obično kupe i one scenarističke.
Dečki…
Sada ćemo priječi na glumačke kategorije, a prvo ćemo se pozabaviti muškim ulogama. U kategoriji sporedne uloge imamo prilično zanimljivu konkurenciju, pri čemu se čini da su Stellan Skarsgård i Sean Penn glavni favoriti. Delta Slim Delroyja Linda sjajan je lik, ali nedovoljno snažan da bi se izdigao iznad konkurencije, a isto vrijedi i za Benicija Del Tora, čiji je sensei St. Carlos genijalno osmišljen karakter, ali više je comic relief nego kompleksan lik.
Što se tiče Jacoba Elordija… sjajno je da je mladi glumac nominiran, ali ovo bi bilo tako nepošteno, prvoloptaško rješenje da ne želimo o tome ni raspravljati (otprilike kao da je onaj horor of Emilije Pérez dobio prošle godine jer se izgradio hype).
Između Skarsgårda i Penna teško se odlučiti jer su obojica i sjajni glumci i imaju sjajne uloge, neovisno o tome što su dijametralno suprotne jedna od druge. Pennu na ruku ide to što je Amerikanac, to što je uloga satirična i društveno relevantna i to što je Jedna bitka za drugom glavni favorit ove godine, dok je „kvaka“ u tome što glumi odvratnog negativca i utjelovljenje svega onoga što je loše u (američkom) društvu.
Skarsgård nema Oscara, dobio je već niz nagrada i holivudska je legenda, a Gustav Borg toliko je slojevit i kompleksan lik, pri čemu je Skarsgård sjajno odradio svaki taj sloj. Osobno smatramo da bi Skarsgård trebao dobiti ovu nagradu i da bi to bilo najpoštenije, tim više što je zbog svog zdravstvenog stanja morao svladavati prepreke koje ostali konkurenti nisu, a što ovu interpretaciju čini još više impresivnom.
Htjeli bismo samo napomenuti da je velika nepravda što Paul Mescal nije nominiran u ovoj kategoriji za interpretaciju Williama Shakespearea, koja je bila istinski sjajna i zasigurno je zaslužila barem nominaciju ove godine. Međutim, Akademija je poznata po ovakvim „omaškama“ tako da – ništa nova!
Po pitanju glavne muške uloge, rekli bismo jedino da Leonardo DiCaprio nema tu što puno tražiti – uloga je sjajna, on je sjajan, ali nije zahtjevna i čini nam se nepravednim što je Joel Edgerton (Snovi na tračnicama) izostao, a DiCaprio je tu; ovdje su renome i snaga filma očito odigrali presudnu ulogu. Ostala četvorica? Možda je Wagner Moura na papiru najslabiji kandidat, ali s osvojenim Zlatnim globusom ne smijemo ga otpisivati. Ethan Hawke po našem je mišljenju daleko najbolji izbor i njegova je interpretacija Lorenza Harta, ikone američke glazbe, doista razvalila, ali nekako nam se čini da nije dovoljno „popularan“ da bi mu Akademija dala nagradu (iako, fingers crossed!).
Sukladno tome, čini se da će se za glavnu nagradu boriti Jordan i Chalamet, pri čemu je Chalamet zbog složenosti uloge glavni favorit večeri i čini nam se da Akademija ide u tom smjeru ove godine. Daleko od toga da bi takav ishod bio nezaslužen, ali i dalje će nam biti žao ako Hawke bude zanemaren jer onakva uloga ne događa se dva puta, dok je Marty onaj sjajni kaotični lik koje tako volimo, ali kakvih ima puno više nego Lorenza Harta.
… i cure
Možda i najneizvjesnija kategorija ove godine, odnosno ona bez izrazitog favorita, jest kategorija najbolje ženske sporedne uloge. Svih pet interpretacija podjednako je dobra, a svaka se istaknula po nečemu svome, odnosno nema identičnih uloga. Je li to naivnost koja skriva nesigurnost u liku Rachel Kemp (Elle Fanning), tiha snaga jedne sestre u liku Agnes Borg (Inga Ibsdotter Lilleaas), jeziva pojavnost koja transcendira priču u liku Gladys (Amy Madigan), mistična dubina u liku Annie (Wunmi Mosaku) ili sirova snaga u liku Perfidije Beverly Hills (Teyana Taylor), svaka od ovih uloga zaslužila je nominaciju i bila je toliko sjajna da je pobjednicu nemoguće prognozirati.
Ibsdotter Lilleaas nekako nam je najviše sjela upravo zato što je najsuptilnija, međutim lako je moguće da kipić odnese Amy Madigan, veteranka koja u ovoj ulozi možda nije ponudila mnogo slojeva, ali nas je prestravila do srži. Bilo kako bilo, ovo je kategorija za pratiti ove godine i kojagod dama uzme kipić za vikend, bit će to prilično zasluženo.
Glavna ženska uloga manje ne neizvjesna. Barem se tako čini jer je glavna favoritkinja – i to potpuno zasluženo – Jessie Buckley za ulogu slomljene majke koja se bori s gubitkom djeteta u filmu Hamnet. Shakespeareova supruga Agnes neupitno je najjači među svim ovim likovima i sve osim pobjede Jessie Buckley bilo bi enormno iznenađenje.
Druga favoritkinja, smatramo, bila bi Renate Reinsve za ulogu Nore Borg, ulogu koja je također pružila emocionalnu kompleksnost i slojevitost, a zanimljiva je bila i Rose Byrne kao Linda u If I Had Legs I’d Kick You. Lijepo je vidjeti i Kate Hudson među nominiranima u ulozi koja je također prilično zanimljiva, iako malo stereotipna, dok je Emma Stone iznijela definitivno najneobičniju ulogu ove godine i također je lijepo vidjeti je među nominiranima.
Najbolji strani film
Gledajući u cjelini, ovo je možda i najjača kategorija ove godine jer su gotovo svi filmovi iznimno kvalitetni. Možda najlošiji uradak je Tajni agent, ali nije to loš film, samo je nepotrebno kompliciran i prespor za priču koju iznosi, odnosno atmosferu koju želi izgraditi. Čini nam se da je naprosto previše toga ubačeno u ovaj film, a ako vam nije jasno čemu ova kritika, podsjetili bismo vas na prošlogodišnji Ainda Estou Aqui, koji se bavio sličnom temom samo na puno bolji način.
Jedan običan incident također je dobar film, ali je previše kaotičan i čini se da se na trenutke gubi u samoironiziranju pa sve skupa djeluje dosta divlje (isto za usporedbu, Sjeme svete smokve kao primjer koherentnijeg filma koji se bavi sličnom temom). Međutim, iznimno aktualan i moćan film koji na jedan atipičan način, gotovo rašomonski, obrađuje traumu.
Sentimentalna vrijednost moćna je drama o kojoj smo već pisali, dok je Sirat, o kom smo također pisali, jedno istinski nadrealno, gotovo religiozno iskustvo koje ostaje s vama i ne odlazi, čak i mjesecima nakon gledanja.
O Glasu Hind Rajab pisao je kolega, a radi se o filmu koji je… pa… zapravo je taj film više od samoga filma, to je jedno iskustvo boli gotovo iz prve ruke, s obzirom na to da se temelji na stvarnim snimkama. Glas Hind Rajab film je koji je zaslužio puno više pozornosti i jedna civilizacijska opomena – neovisno o tome tko su konkretni krivci u ovom filmu – da ništa za što se borimo ne može opravdati zvjersku smrt jedne prestravljene djevojčice.
Glas Hind Rajab neupitno je film koji zaslužuje ovu nagradu, što zbog relevantnosti teme, što zbog inovativnog pristupa, međutim nismo sigurni da će Hollywood biti toliko hrabar. Ako bude, bit će to jedan veliki korak prema naprijed za Oscare kao nagradu i velika pohvala u moru brojnih kritika koje su upućivane Akademiji. Međutim, ako Akademija – što se čini vjerojatnijim – ne bude imala hrabrosti, onda će nagradu vjerojatno pokupiti Sentimentalna vrijednost, film koji je izgradio priličan renome i koji je dovoljno kvalitetan da nitko neće previše prigovarati. Da je malo hrabrija, ali ne dovoljno hrabra, Akademija bi Oscara mogla dati i Siratu, ali ovakvi metafizički filmovi obično ne prolaze pretjerano dobro.
Najbolji animirani film
Za razliku od prošle godine, kada je animacijska kategorija bila sjajna, ove je godine konkurencija nešto slabija. Arco nam se čini kao najbolji i najbolje razrađen film, film koji ima i dobru priču i snažnu poruku, ali sve upućuje na to da će nagradu odnijeti KPop Demon Hunters, film koji je zapravo samo popukulturni simulakrum bez ikakve dubine. Dobro je to animirano, ali je sve to skupa toliko plitko i nezanimljivo da osim ako ste fan K-Popa ili dijete od 10-11 godina, u tom filmu nećete naći apsolutno ništa. Međutim, film je ostvario enorman uspjeh i čini se da bi Akademija to mogla nagraditi.
U nešto poštenijem, ali manje izglednom scenariju (za koji rootamo), pobjedu bi mogla odnijeti i Zootropola 2, koja je dobra, iako je problematično to što zapravo nije korak unaprijed u odnosu na prvi film, ali okej. Mala Amelie isto je jako lijep i animacijski inventivan film, dok je Elio, iako jako simpatičan, možda najmanje izgledan kandidat za pobjedu.
Očekivani pobjednici
Kategoriju najbolje režije i filma odlučili smo spojiti u jednu jer bi sve osim pobjede Paula Thomasa Andersona, odnosno Jedne bitke za drugom bio šok nad šokovima, otprilike kao onda kad su dobili Crash, Zaljubljeni Shakespeare ili How Green Was My Valley. Doduše, ove bi godine za potpuni šok onda trebao dobiti F1, ali… možda se bolje ne zezatis s tim, ha?
Svakako, film koji definitivno nije najbolji film godine, ali je film koji je za Amerikance najaktualniji i koji je pogodio društveni trenutak na najbolji mogući način. Uz to ima i neupitnu kvalitetu, dok je Anderson redatelj čijem Oscaru ne možete prigovoriti sve i da ga mrzite. Doduše, u konkurenciji u kojoj su ispali Joachim Trier, Jorgos Lantimos i Clint Bentley, Chloé Zhao ostaje jedina ozbiljna konkurencija, međutim čak i da su svi oni tu bili, Andersonu bi Oscar bio siguran ove godine.
Što se tiče filmova, kategorija za najbolji film ove je godine ponudila puno bolje naslove u cjelini u odnosu na prošlu godinu, međutim malo je onih koji se doista ističu. Okej, F1 i Frankenstein zalutali su u ovu kategoriju i tu su trebali biti Sirat i Glad Hind Rajab, ali što je tu je. Od ostalih osam, svi su ponudili nešto posebno i bili su prilično zanimljivi, s tim da je po našem skromnom sudu Hamnet taj koji se ove godine izdigao kao najbolji film godine. Taj je film imao apsolutno sve što je trebao imati i emocionalno nas je razorio u potpunosti tako da je u kategoriji ovih deset filmova to naš favorit. Može li dobiti Andersona? Teško, ali bilo bi lijepo kada bi se to dogodilo.
Snovi na tračnicama također se uspio isprofilirati kao jedan od najboljih filmova godine, dok su Grešnici i Marty Veličanstveni filmovi koji su više zabavni nego dramski kompleksni, ali koji su tako dobro osmišljeni i napravljeni da se ne možemo požaliti na činjenicu da su se našli na popisu. Isto se može reći i za Bugoniju, ali Lantimos je generalno redatelj koji uspijeva oduševiti Hollywood, ali nikada dovoljno da pokupi glavnu nagradu. Što se tiče Tajnog agenta, sve što smo rekli ranije vrijedi i na ovom mjestu, a smatramo da je umjesto njega ovdje trebao biti Blue Moon.
***
Ovogodišnja ponuda s Oscara bolja je u odnosu na prilično mlaku prošlu godinu i to je uvijek pozitivno, pogotovo jer se nije činilo da će ova godina ponuditi previše teškaša. Međutim, nekoliko sjajnih filmova iz drugog plana (Snovi na tračnicama, Blue Moon, strani filmovi) uskočilo je i učinilo ovu godinu prilično posebnom. Izuzev nenominacije Paula Mescala i nekoliko čudnih odluka u kategoriji najboljeg filma (F1… khm…), ne bismo rekli da je bilo previše propusta ove godine, iako je zanimljivo da Rental Family nije dobio nijednu nominaciju. Isto tako je neobično da Demon Slayer anime film nije nominiran (rekli su da će ga predložiti), tim više što KPop Demon Hunters jest, ali to su sada već detalji.
I dok je ponuda bila bolje, nažalost, čini se da će ovo biti jedna od dosadnijih ceremonija jer je prilično jasno tko će uzeti većinu nagrada; borba je istinski neizvjesna u možda samo tri velike kategorije, a to su ženska sporedna uloga i scenariji. Međutim, ni te tri kategorije neće učiniti veliku razliku.
Bilo bi nam drago da bude više iznenađenja ove godine i da se ova naša predviđanja ili ne ostvare ili da se ostvare ova iznenađenja koja smo spominjali, ali mislimo da ćemo u tekstu sljedeće godine ovu godinu spominjati kao jednu od manje zanimljivih.
O autoru
