Nova adaptacija poznatog romana Emily Brontë fascinira izgledom, ali ne uspijeva dosegnuti emocionalnu dubinu koju ova priča zahtijeva. Emerald Fennell donosi autorsko viđenje koje nudi zanimljive pomake, ali film istovremeno udaljava od njegove izvorne srži. Margot Robbie i Jacob Elordi pružaju solidne pojedinačne izvedbe, no zajednička kemija ostaje iznenađujuće slabašna.
Film Orkanski visovi (Wuthering Heights, 2026.) temeljen je na istoimenom romanu Emily Brontë, jedinom romanu koji je autorica objavila. Roman je prvi put objavljen 1847. godine pod pseudonimom Ellis Bell i po izlasku je izazvao snažne reakcije zbog svoje mračne atmosfere i nekonvencionalnog prikaza ljubavi i destrukcije. S vremenom je stekao status jednog od najvažnijih djela engleske književnosti 19. stoljeća.
Autorsko viđenje književnog klasika
Tijekom desetljeća doživio je više filmskih i televizijskih adaptacija. Prva poznata filmska verzija snimljena je 1920. godine u Velikoj Britaniji. Najpoznatijom i najcjenjenijom smatra se adaptacija iz 1939. godine u režiji legendarnog Williama Wylera. Glavne uloge tumačili su Merle Oberon i Laurence Olivier, koji je bio nominiran za Oscara za svoj nastup. Tu spomenimo da je film imao sveukupno osam nominacija a osvojio je jedan zlatni kipić – Gregg Toland za najbolju kameru.
Za ovu najnoviju adaptaciju romana Emily Brontë pobrinula se Emerald Fennell (Saltburn, 2023.), koja je napisala scenarij, režirala film te sudjelovala i kao jedna od producenata. Budžet filma iznosio je 80 milijuna dolara a odmah treba reći da ovo nije vjerna ekranizacija romana, već – kako je Fennell to istaknula – njezino “autorsko viđenje istog”.
Radnja filma smještena je na izoliranim i vjetrovitim vrištinama Yorkshirea krajem 18. stoljeća. Na svoje imanje, koje je u propadanju, gospodin Earnshaw (Martin Clunes) dovodi dječaka (Owen Cooper). Njegova kći Catherine (Charlotte Mellington) daje mu ime Heathcliff i njih dvoje postaju nerazdvojni. Njihovu vezu možemo opisati i kao gotovo opsesivnom. Godinama kasnije na susjedno imanje useljava se bogati Edgar Linton (Shazad Latif).
Uskoro se Catherine (Margot Robbie) nađe pred izborom te se nevoljko odluči udati za Lintona, iako joj srce žudi za Heathcliffom (Jacob Elordi). Saznavši za to, Heathcliff odlazi s imanja ostavljajući Catherine. Nekoliko godina kasnije, on se vraća bogat i dotjeran. Strasti između njega i Catherine se ponovno rasplamsaju. No, čitava situacija njihovog odnosa pretvara se u bolesno i bizarno nadmudrivanje (i još štošta) koje ne nudi romantiku već tragediju.
Bez stvarne erotske napetosti
Vizualno, Orkanski visovi redateljice Fennell djeluju raskošno i promišljeno, s kadrovima koji precizno hvataju surovost krajolika i unutarnje oluje likova. Hladni, vjetroviti pejzaži Yorkshirea stvaraju snažan kontrast s emocionalnom vatrom koja bi trebala gorjeti između Cathy i Heathcliffa. Iako se film stalno poigrava idejom seksualne ovisnosti između njih dvoje (pogotovo u svom drugom dijelu), ta je dinamika prikazana fragmentirano i bez stvarne erotske napetosti.
Scene koje bi trebale biti nabijene strašću ostaju kratke, stilizirane i gotovo aseksualne, kao da film izbjegava vlastitu temu. Kako radnja odmiče, ton postaje sve bizarniji, prelazeći iz melodrame u gotovo grotesknu igru moći i emocionalnog nadmudrivanja. Likovi se postupno pretvaraju u karikature vlastitih rana, pa se doista teško može razlučiti tko još djeluje iz ljubavi, a tko iz čiste destrukcije.
Film se u završnici pretvara u mračnu spiralu opsesije, gdje se granice normalnog ponašanja potpuno brišu. Unatoč snažnoj vizualnoj komponenti, emocionalna srž priče ostaje nedovoljno razvijena i često potisnuta stilom. Socijalni i klasni kontekst, ključan za razumijevanje izvornog romana, gotovo je potpuno izostavljen, što osiromašuje motivacije likova.
Glumačka postava u filmu donosi solidne pojedinačne izvedbe, ali dinamika među likovima nije uvijek uvjerljiva. Margot Robbie (Veliko hrabro predivno putovanje/A Big Bold Beautiful Journey, 2025., Barbie, 2024.) pokazuje širok raspon emocija i vrlo precizno prikazuje njezina unutarnja previranja. Jacob Elordi (Frankenstein, 2025.) djeluje fizički impresivno i prisutno, no njegov odnos s Robbie ostaje iznenađujuće prigušen. Kemija između njih dvoje, koja bi trebala biti pokretačka sila priče, gotovo da ne postoji i često djeluje kao da se likovi mimoilaze umjesto da se sudaraju.
Udaljavanje od srži Brontëina romana
U konačnici, Orkanski visovi redateljice Emerald Fennell ostavljaju dojam filma koji se više oslanja na vizualnu sugestivnost nego na emocionalnu jasnoću. Iako je riječ o tehnički impresivnom ostvarenju, tematska razrada ostaje nedorečena i često potisnuta stilom. Priča koja bi trebala pulsirati sirovom strašću i razornom ljubavlju ostaje iznenađujuće hladna i distancirana. Emocionalna cjelina, ključna za ovako strastvenu i destruktivnu priču, nikada se u potpunosti ne izgradi. Fennellino autorsko viđenje donosi zanimljive pomake, ali istovremeno udaljava film od srži Brontëina romana.
Naglasak na estetici i atmosferi ne uspijeva nadomjestiti manjak uvjerljive dinamike među likovima. Kako se radnja približava završnici, film sve više tone u grotesku koja zamagljuje motivacije i emocionalne tokove. Umjesto tragične ljubavne priče, dobivamo niz stiliziranih prizora koji ostavljaju snažan vizualni, ali slab emocionalni trag. Socijalni i klasni aspekti, važni za razumijevanje originala, ostaju tek naznačeni i bez stvarnog utjecaja na narativ. Sve zajedno rezultira filmom koji fascinira izgledom, ali ne uspijeva dotaknuti dubinu koju ova priča zahtijeva.
O autoru
