Šesti nastavak u franšizi Mrak film ostavlja dojam ne pretjerano uspjelog povratka, unatoč ambiciji da se ponovno uhvati duh prvih nastavaka. Najbolje trenutke film ima kada se potpuno prepusti sprdanju s drugim naslovima. Ipak, publika je, čini se, željna povratka poznatih formula bez obzira na to koliko su istrošene.
U naša kina stigao je najnoviji nastavak franšize Mrak film (Scary Movie), Mrak film 6 (Scary Movie, 2026.), koja je nastala je 2000. godine pod kreativnim vodstvom braće Wayans – Marlonom, Shawnom, i Keenenom Ivoryjem. Oni su osmislili koncept parodije modernih horora kroz kombinaciju skečeva, pop‑kulturnih referenci i pomalo vulgarnog humora koji obično nazivamo “zahodskim”. Prvi film, bio je iznenađujući hit, zaradivši više od 278 milijuna dolara na budžetu od 19 milijuna, čime je postao jedna od najprofitabilnijih komedija godine.
Povratak nakon 13 godina
Publika ga je prihvatila zbog svježine, drskosti i jasnog ismijavanja tadašnjih horor trendova, dok su kritike bile podijeljene, ali uglavnom naklonjene njegovoj energiji. Nastavak Mrak mrak film (Scary Movie 2, 2001.) ponovno su vodila braća Wayans, no unatoč dobroj zaradi od 141 milijun dolara, kritički je dočekan znatno lošije. Treći film, Mrak film 3 (Scary Movie 3, 2003.), preuzeo je David Zucker, što je označilo promjenu stila prema čišćoj, klasičnoj parodiji, a film je zaradio više od 220 milijuna dolara.
Mrak film 4 (Scary Movie 4 (2006.) nastavio je Zuckerov pristup, kombinirajući parodije SF‑a, horora i katastrofičnih filmova, uz solidan komercijalni rezultat od 178 milijuna dolara. Franšiza je tada već bila globalno prepoznatljiv brend, iako su kritike sve više isticale zamor materijala i pad kreativnosti. Peti nastavak snimljen je 2013. godine i režirao ga je Malcolm D. Lee. Ovaj nastavak stekao je status najlošijeg u čitavom serijalu, a kritike su ga proglasile bezličnim i bez stvarne parodijske oštrine. Unatoč tome, publika je i dalje pokazivala interes, pa je film zaradio oko 78 milijuna dolara, što je bilo dovoljno da se potvrdi dugovječnost brenda.
Ovaj najnoviji nastavak najavljen u travnju 2024. kao povratak franšize nakon 13 godina stanke od prethodnog nastavka iz 2013. godine. Predstavljen je kao reboot, odnosno, kao svojevrsni svježi početak unutar serijala. Film režira Michael Tiddes, koji iza sebe ima podosta (ne pretjerano uspješnih) komedija i parodija, a s Marlonom Wayansom surađivao je na filmovima Pedeset nijansi crne (Fifty Shades of Black, 2016.) i dva nastavka Paranenormalna aktivnost (A Haunted House). Scenarij filma potpisuju već spomenuta braća Waynes, s Marlonovim dugogodišnjim suradnikom Rickom Alvarezom i Craigom Wayansom, članom šire Wayans obitelji.
Radnja filma prati skupinu likova koji se 26 godina kasnije ponovno nađu usred niza apsurdnih situacija što parodiraju suvremene horor trendove. Umjesto klasične priče, film se kreće kroz kratke skečeve povezane labavom niti povratka Ghostfacea, dok se humor temelji na meta‑šalama, žanrovskim pravilima i prepoznatljivim horor tropima. Likovi se suočavaju s nizom situacija koje kombiniraju slapstick, pop‑kulturne reference i ismijavanje aktualnih horor hitova.
Žanrovske i društvene sprdnje
Ovaj nastavak nije donio osvježenje koje su Wayansovi najavljivali, niti se uspio vratiti na razinu prvih filmova unatoč nostalgiji. Dojam je da film ne pronalazi pravi ritam vlastite parodije i da većina pokušaja ostane negdje između namjere i izvedbe. Što se tiče humora, gotovo čitav film je napuhan (da ne kažemo u stilu filma – “napušen”) i prenaglašen ali iznutra prilično prazan. Tek nekolicina fora nešto nose u sebi. Zbog svega čitav film na trenutke postaje više zamoran nego zabavan.
Najbolje trenutke film ima onda kada se potpuno prepusti sprdanju s drugim naslovima, među kojima su najbolji oni koji se tiču filmova Put bez povratka: Nasljeđa (Final Destination: Bloodlines, 2025.), serijal John Wick, Michael (2026.), Grešnici (Sinners, 2025.), Trenutka nestajanja (Weapons, 2025.), TV serija Wednesday, Supstanca (The Substance, 2024.) te Sakupljač duša (Longlegs, 2024.), koji dobiva svoje mjesto i u post‑creditu.
U tim trenucima parodija djeluje najživlje, kao da film napokon pronađe ritam koji mu inače izmiče. Ti kratki bljeskovi pokazuju što bi ovaj nastavak mogao biti da se više osloni na žanrovsku igru, a manje na bučan humor koji se brzo potroši. Uz filmske reference, film se jednako energično obrušava i na (američke) aktualne društveno‑političke teme – od rodnih identiteta i cancel kulture do američkih političkih podjela. Upravo u toj kombinaciji žanrovskih i društvenih sprdnji vidi se njegov najprepoznatljiviji potpis, iako ga cjelina ne uspijeva uvijek održati.
I dalje vjerna publika
Sagledavajući sve zajedno, ovaj šesti nastavak u franšizi Mrak film ostavlja dojam ne pretjerano uspjelog povratka, unatoč ambiciji da se ponovno uhvati duh prvih nastavaka. Horor voli nesretne brojeve, ali ovdje je broj 13 doista proradio: 2013. donijela je najlošiji nastavak, a 13 godina kasnije povratak nije, filmski gledano, ispao ništa sretniji. Umor materijala, koji se provlači kroz posljednja dva desetljeća, ovdje je možda najvidljiviji.
Ipak, publika je, čini se, željna povratka poznatih formula, bez obzira na to koliko su istrošene. To potvrđuje i impresivan rezultat prvog vikenda, u kojem je film s budžetom od oko 30 milijuna dolara zaradio više od 113,3 milijuna. Takav odaziv pokazuje da brend još uvijek ima neku snagu, čak i kada kreativni domet posustane. Publika i dalje ostaje vjerna, spremna oprostiti slabosti samo zato što se franšiza vraća, bez obzira koliko je taj povratak daleko od idealnog.
O autoru
