Prvoklasna socijalna drama poznate belgijske braće Dardenne nagrađena je s dvije nagrade na festivalu u Cannesu. Ovo je ostvarenje koje istinski ljubitelji filma ne bi smjeli propustiti, ali topla preporuka vrijedi i za sve ostale. Ovim filmom autori potvrđuju da i dalje imaju iznimnu sposobnost da iz svakodnevice izvuku ono najbitnije i najistinitije.
Socijalna drama Mlade majke (Jeunes mères, 2025.; engleski naslov: Young Mothers) svoju je svjetsku premijeru imao na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu gdje se natjecala u službenoj konkurenciji. Nakon toga film je obišao nekoliko uglednih svjetskih filmskih festivala a belgijski filmski institut (Koninklijk Belgisch Filmarchief/ Cinematek) izabrao ga je za službenog kandidata svoje zemlje u kategoriji najboljeg međunarodnog filma za ovogodišnju nagradu Oscar (ali nije ušao u uži izbor).
Miljenici Cannesa
Iza nje stoje belgijska braća Jean-Pierre i Luc Dardenne, koju je svijet sedme umjetnosti zanimao još otkad su bili djeca. Njihova produkcijsku kompaniju Dérives, koju su osnovali 1975. godine, do sada producirala više od osamdeset dokumentarnih filmova, uglavnom njihovih. Godine 1994. zajedno osnivaju Les Films du Fleuve, još jednu uspješnu producentsku kompaniju.
Braća Dardenne već desetljećima stvaraju prepoznatljive, gotovo dokumentarističke filmove o radničkoj klasi u Belgiji, fokusirajući se na mlade ljude koji žive na marginama – imigrante, nezaposlene i one koji se snalaze u privremenim utočištima. Njihov opus obilježavaju ljevičarske teme i pogled na Europu iz prizemne, humane perspektive. Ne čudi stoga što su postali miljenici međunarodnih festivala, osobito Cannesa, gdje su se upisali među najnagrađivanije autore svih vremena.
Tako se nalaze u vrlo probranom društvu onih redatelja čiji su filmovi osvojili prestižnu nagradu Zlatna plama dva puta – za sjajna ostvarenja Rosetta“ (1999.) godine te Dijete (L’enfant, 2005.; engleski naslov: The Child). Također, u Cannesu dva puta osvojila i nagradu za najbolji scenarij – prvi put za film Lornina šutnja (Le silence de Lorna, 2008.; engleski naslov: Lorna’s Silence) a drugi upravo za Mlade majke. Dodajmo da je ovaj njihov film u Cannesu nagrađen i nagradom ekumenskog žirija, što dodatno potvrđuje kvalitetu filma.
Njegova radnja je smještena u belgijski grad Liège, a pratimo pet naslovnih djevojaka – većinom mlađe od 18 godine – koje su stanovnice državnom domu za mlade majke. U domu im se pomaže i savjetuje kako roditi, kako kupati i hraniti novorođenčadi, kako stupiti u kontakt s potencijalnim posvojiteljima (ako je to ono što one žele), kako se nositi s postojećim problemima ovisnosti i depresije te kako pronaći smještaj.
Tako pratimo Jessicu (Babette Verbeek), koja jedina još nije rodila i koja se želi upoznati sa svojom biološkom majkom — koja ju je dala na posvajanje — prije nego što odluči što će učiniti s djetetom kada rodi. Tu je i Perla (Lucie Laruelle), koja ima dečka Robina (Günter Duret) koji je tek izašao iz maloljetničkog zatvora. No, on nije baš spreman preuzeti odgovornost za nju i (svoje) dijete. Uz to, Perla se bori s vlastitim demonima, među kojima je i alkoholizam.
Najodlučnija da svoje dijete da na posvajanje je Ariane (Janaina Halloy Fokan), i to ponajprije kako bi ga zaštitila od svoje majke Nathalie (Christelle Cornil) i nasilnog očuha, ali i kako bi mu pružila mogućnost u bolji život i prilike koje ona nikada nije imala. Djevojka Julie (Elsa Houben) je u vezi s Dylanom (Jef Jacobs) te u planu imaju vjenčanje te zajedno traže stan. No njezina prijašnja ovisnost o drogama prijeti da sve to sruši.
Bez patetike
Peta djevojka priče je Naïma (Sami Hilmi) i nju upoznajemo u trenutku kada odlazi iz doma, iskreno sretna jer joj je život napokon krenuo u pozitivnom smjeru. Upisala je tečaj za kontrolorku karata na željeznici, posao o kojem je oduvijek sanjala. Dolazi iz konzervativne muslimanske obitelji koja je, iako je ne može primiti natrag, ipak nije odbacila.
Film Mlade majke još jednom potvrđuje dokumentaristički pristup braće Dardenne: njihova kamera promatra, ne komentira, a realizam je toliko snažan da se granica između fikcije i zbilje gotovo briše. Njihov pristup ostaje radikalno nenametljiv, ali upravo u toj suzdržanosti leži emocionalna snaga filma. Epizodična struktura, koja prati pet djevojaka kroz odvojene, ali tematski povezane fragmente, stvara mozaik iskustava koji se na kraju spaja u koherentnu cjelinu.
Iako se perspektive izmjenjuju, zajednička nit – ranjivost mladih majki i njihova borba za dostojanstvo – drži film čvrsto na okupu. Dardenneovi ponovno otvaraju pitanja koja nemaju jednostavne odgovore: što znači odgovornost, gdje počinje hrabrost, a gdje završava strah. Film bez patetike prikazuje težinu trauma koje ove djevojke nose, ali i trenutke nježnosti koji im omogućuju da uopće izdrže.
Važno je naglasiti da su njihove odluke – zadržati dijete, dati ga na posvajanje, pokušati izgraditi život iznova – prikazane su s dubokim poštovanjem i bez moraliziranja. Zbog svega toga ovaj film je tiha, ali snažna studija o tome koliko je majčinstvo u tim godinama istodobno čin ljubavi, žrtve i očajničkog traženja vlastitog mjesta u svijetu.
Ovo je jedan od rijetkih filmova braće Dardenne koji prati više likova. Ovakav pristup omogućuje prikaz širine iskustava tinejdžerskog majčinstva, od straha i srama do rijetkih trenutaka nade. A tome je uvelike pridonio i mladi glumački ansambl koji nosi film iznimnom prirodnošću. Njihove izvedbe su toliko nenametljive i uvjerljive da se čini kao da gledamo stvarne živote, a ne fikciju. Svaka od djevojaka donosi drugačiji ritam i emocionalnu nijansu, što filmu daje slojevitost bez potrebe za dramatskim naglašavanjem.
Kombinacija kolektivne perspektive i precizno odigranih uloga čini da film ostavlja dojam intimnog portreta zajednice, a ne samo niza individualnih priča. Svaka od djevojaka nosi svoj teret, ali film ih nikada ne svodi na probleme, nego ih prikazuje kao mlade žene koje se, unatoč svemu, bore za vlastitu budućnost. Film ne romantizira njihove živote, ali im daje dostojanstvo koje im društvo često uskraćuje. U tome leži njegova humanistička vrijednost: u sposobnosti da vidi ljude tamo gdje drugi vide samo statistiku ili problem.
Prvoklasna socijalna drama
Mlade majke potvrđuju da braća Dardenne i dalje imaju iznimnu sposobnost da iz svakodnevice izvuku ono najbitnije i najistinitije. Njihov film ne oslanja se na dramatske vrhunce, nego na tihe, gotovo neprimjetne trenutke koji se zarežu dublje od bilo kakve forsirane dramatičnosti. Upravo u toj jednostavnosti leži njegova snaga – priče djevojaka djeluju kao da su iznikle iz stvarnog života, a ne iz scenarističke konstrukcije.
Ovo je prvoklasna socijalna drama u kojoj Dardenneovi ne nude jednostavne odgovore, ali postavljaju pitanja koja tjeraju na razmišljanje: Koliko hrabrosti treba da se prihvati majčinstvo u godinama kada se još uvijek tražiš? Koliko ljubavi stane u odluku da dijete daš drugima, vjerujući da će mu tako biti bolje? To će možda nekima djelovati kao suzdržanost koja ostavlja dojam nedorečenosti, ali upravo ta otvorenost potiče dublje promišljanje.
Ovo je ostvarenje koje istinski ljubitelji filma ne bi smjeli propustiti, ali topla preporuka vrijedi i za sve ostale. U sebi nosi i dozu inspirativnosti, jer pokazuje da se i u najtežim okolnostima može pronaći snaga za novi početak. Film ostavlja dojam tihe, ali postojane nade – one koja ne obećava čuda, ali vjeruje u mogućnost promjene.
O autoru
