Redateljski prvijenac Josha Safdiea odlikuje genijalno napisan scenarij koji je brz, dinamičan i kaotičan. Rijetko koji film uspije spojiti toliku količinu kaosa, humora i emocije u tako koherentnu cjelinu – Marty Veličanstveni to čini s nevjerojatnom lakoćom. U glavnoj ulozi je Timothée Chalamet, koji je pružio “Oscara vrijednu” izvedbu.
Film Marty Veličanstveni (Marty Supreme, 2025.) redateljski je prvijenac Josha Safdiea. Iako debitira samostalno, on je itekako poznato ime filmskoj publici jer je godinama stvarao u tandemu s bratom Bennyjem, a njihova je suradnja rezultirala hvaljenim naslovima poput Paklena noć (Good Time, 2017.) i Uncut Gems (2019.), filmovima prepoznatljivima po intenzivnoj atmosferi i dokumentarističkom realizmu.
Hommage a ne stroga biografija
Mnogi su očekivali da će braća Safdie nastaviti zajedno graditi karijeru, možda čak postati nova verzija braće Coen, no putovi su im se razišli. Zanimljivo je da smo u kratkom razdoblju dobili oba njihova samostalna redateljska prvijenca: Bennyjev The Smashing Machine: Život u ringu (The Smashing Machine, 2025.), kojeg smo vidjeli u listopadu prošle godine te sada Joshov Marty Veličanstveni. Još je zanimljivije što su oba filma sportske drame – Bennyjev je biografski portret MMA borca Marka Kerra, dok je Joshov inspiriran stvarnim likom Martyja Reismana, jednog od najpoznatijih američkih stolnoteniskih igrača.
Na vrhuncu karijere tijekom četrdesetih i pedesetih godina, Reisman je bio jednako poznat po sportskim uspjesima i po osebujnoj karizmi. Vitka figura i britki humor donijeli su mu nadimak “The Needle” (u prijevodu: Igla). Njegov stil igre bio je samouvjeren, gotovo drzak, s dozom teatralnosti koja je svaki meč pretvarala u predstavu. Bio je showman, ali i igrač koji je stolni tenis pretvarao u igru za publiku i za ulog, izvodeći trik‑udarce i gradeći reputaciju ekscentrika koji je sport pretvorio u kulturni fenomen njujorške scene.
Možemo reći da ga je ta sklonost samopromociji i mitologiziranju vlastitog života učinila gotovo filmskim likom još za života. Upravo je ta priča inspirirala Josha Safdieja, koji ju je u suradnji s Ronaldom Bronsteinom pretvorio u scenarij. Ta suradnja nije slučajna, jer je Bronstein već radio s oba brata Safdie na njihovim zajedničkim igranim filmovima. Svoj film zamislili su kao svojevrsni hommage a ne kao strogu Reismanovu biografiju.
Priča filma smještena je u rane pedesete godine prošlog stoljeća i prati Martyja Mausera (Timothée Chalamet), mladog njujorškog židovskog prodavača cipela. Paralelno s tim, on je i maestralan igrač stolnog tenisa, sportu kojeg u to doba nitko nije shvaćao pretjerano ozbiljno. Kako bi otišao na turnir u London potreban mu je novac pa ga (spletom okolnosti) krade i blagajne dućana. Tamo u finalu gubi od japanskog igrača Enda (Koto Kawaguchi). No, spetlja se s nekadašnjom filmskom zvijezdom Kay Stone (Gwyneth Paltrow) s kojom započinje tajnu vezu te upoznaje i njezinog supruga, okrutnog biznismena Miltona Rockwella (Kevin O’Leary).
Genijalno napisani scenarij
Na povratku u New York čeka ga sve i svašta, tu je odmah bijega od uhićenja zbog novca koji je ukrao za put te Rachel (Odessa A’zion) njegova prijateljica i ljubavnica koja je ostala trudna i nosi njegovo dijete. Nadalje, upušta se u namještene igre prijateljem taksistom Wallyjem (reper Tyler the Creator), tu je i jedan pas i gotovo mafijaški obračun. Svemu treba dodati bezobrazluk pa ulizivanje Rockwellu, nastavak afere s Kay i sve to samo s jednim ciljem – da ode na prvenstvo u Japan kako bi pobijedio Enda.
Za ovaj Safdiejev film odmah se mora reći da ga odlikuje genijalno napisani scenarijem koji je brz, dinamičan i kaotičan, pa gledatelja ne pušta da predahne unatoč podužem trajanju od oko 150 minuta. Film pomalo po tome podsjeća na već spomenuta ostvarenja koja je kreirao sa svojim bratom, Paklena noć i Uncut Gems. No, ovdje sve dobiva još osobniji i kaotičniji potpis.
Posebno treba pohvaliti kako je Safdie iskombinirao sportske mečeve s intimnim dramama, stvarajući osjećaj stalne napetosti. Možemo reći da se radi o pravom emocionalnom vrtuljku koji vas neprestano baca između smijeha i zgražanja. U svemu se ne smije izostaviti ni to da su stolnoteniski mečevi snimljeni vrlo atraktivno, pa djeluju kao pravi mali spektakl na ekranu (pogotovo završni meč).
Timothée Chalametu moraju se uputiti hvalospjevi jer je doista izvanredan. Svom liku donosi energiju i drskost, ali i onu krhku ljudsku dimenziju koja ga čini uvjerljivim. Njegova izvedba nosi film, jer u svakom trenutku balansira između samouvjerenog antiheroja i ranjivog mladića koji se bori za svoj san. Chalamet uspijeva prenijeti kaotičnu energiju Martyja Mausera tako da gledatelj istodobno osjeća fascinaciju i nelagodu, što je – to se mora priznati – rijetka glumačka vještina. Upravo ta kombinacija magnetizma i nesavršenosti čini njegovu interpretaciju jednom od najdojmljivijih u dosadašnjoj karijeri.
Za ovu svoju izvedbu već je osvojio Critics’ Choice Award za najboljeg glumca, što mu je dalo snažan zamah u sezoni nagrada. Ona je definitivno i “Oscara vrijedna” i može se reći da se njome svrstao u jednog od vodećih favorita. U kombinaciji s euforičnim recenzijama filma, Chalamet se tako pozicionirao uz bok najvećim imenima ove sezone, poput Leonarda DiCaprija i Ethana Hawkea. Nominacija za Oscara bila bi izniman osobni uspjeh, s obzirom na to da je već prethodne godine bio nominiran za ulogu Boba Dylana u filmu Bob Dylan: Potpuni neznanac (A Complete Unknown, 2024.). Ovo bi mu, dakle, bila druga nominacija u samo dvije godine te ukupno treća u karijeri, i to u istoj kategoriji (prva je bila 2018. za film Skrivena ljubav / Call Me by Your Name).
Jedan od najboljih filmova godine
Marty Veličanstveni je film koji se nikako ne bi smio propustiti, jer donosi iskustvo kakvo rijetko viđamo u suvremenoj kinematografiji. Safdie pokazuje da zna spojiti kaos i preciznost, pa film funkcionira kao studija karaktera i adrenalinski spektakl. Iako je trajanje od 150 minuta možda predugo, energija i intenzitet gotovo da brišu osjećaj zamora.
Film je istodobno komedija i tragedija, vrtuljak osjećaja koji vas baca iz smijeha u nelagodu. Njegov glavni junak Marty Mauser istodobno će vam biti jednako simpatičan, ali i odbojan, što ga čini fascinantnim antiherojem. I tu leži velika snaga filma jer on od vas ne traži da volite Mausera, već da ga pratite u njegovoj maničnoj potrazi da uhvati svoj san.
Ovo je definitivno jedan od najboljih filmova godine (uvrštavamo ga u 2025.; premijerno je prikazan početkom listopada, a za Božićje krenuo u kino distribuciju), koji će se pamtiti po svojoj drskosti, šarmu i sposobnosti da sport pretvori u pozornicu života. Rijetko koji film uspije spojiti toliku količinu kaosa, humora i emocije u tako koherentnu cjelinu – Marty Veličanstveni to čini s nevjerojatnom lakoćom. A što se tiče Safdiea, on je njime dokazao da je spreman igrati u prvoj ligi – i to bez ikakvog straha.
O autoru
