“Ovogodišnja konkurencija spada među najjače u posljednjih nekoliko godina”, govori Mario Kozina, izbornik programa Pulskog filmskog festivala, uoči otvaranja 73. izdanja našeg najvećeg filmskog festivala.
Čak 11 domaćih filmova danas kreće u utkru za Zlatnu arenu na 73. Pulskom filmskom festivalu. No, to je samo dio ponude koju će festival od 9. do 16. srpnja ponuditi gledateljima.
Brojni popratni programi ponudit će ljubiteljima filma brojne intrigantne naslove, od filmskih klasika do recentnih filmskih favorita, a iza njihovih odabira stoji – Mario Kozina, izbornik festivalskog programa.
Kako biste opisali ovogodišnju konkurenciju filmova za Zlatnu arenu?
Mario Kozina: Ovogodišnja konkurencija spada među najjače u posljednjih nekoliko godina. Redom je riječ o filmovima s jakim temama i zanimljivim autorskim glasovima, koji se upečatljivo hvataju u koštac s društvenim aktualnostima. Pritom je zanimljivo da su filmovi stilski vrlo različiti – uključuju naslove za djecu i odrasle, povijesne drame i one smještene u suvremenost, filmove za širu i zahtjevniju publiku. Ukratko, svatko tko se zaputi na festival moći će pronaći nešto da ga/je zabavi, emocionalno angažira ili izazove.
Vidite li neke posebno interesantne trendove?
Mario Kozina: Uz stalno prisutne teme odrastanja i mentalnog zdravlja, posljednjih nekoliko godina – a pogotovo ove – sve se više filmova bavi temom nekretnina i kulture stanovanja. Posebice je to vidljivo u filmovima s priobalja, gdje posjedovanje nekretnine predstavlja važan izvor prihoda, zbog čega često izaziva i razdore unutar obitelji. S time je usko povezana i motiv turizma te načina na koji oblikuje ekonomske i društvene odnose – što je također česta tema filmova iz programa.
Što se tiče estetike, u dijelu filmova – posebice onima koji dolaze s jakim festivalskim pedigreom – primjetno je oživljavanje estetike slow cinema. Riječ je o estetici koja svojim meditativnim tempom udara kontru ubrzanim životima koje danas vodimo, pa se i to može shvatiti kao svojevrsni društveni komentar te kao poziv na uranjanje u iskustvo kakvo samo kino može pružiti.
Kakav je osjećaj znati da će „Svadba“, film otvaranja, s pulskom projekcijom dosegnuti 800 tisuće gledatelja u Hrvatskoj?
Mario Kozina: Svi smo izrazito ponosni na uspjeh Svadbe Igora Šeregija! Riječ je o filmu koji je u kina privukao ljude koji su davno izgubili naviku gledanja filmova na velikome platnu, što dugo nije pošlo za rukom ni znatno razvikanijim blockbusterima. Šeregiju je zapravo uspjelo nešto što Hollywoodu već godinama, možda ni desetljećima nije – snimiti film sa zapletom visokoga koncepta na temu koja je društveno relevantna, a zahvaljujući pozitivnim reakcijama organski doseći impresivne rezultate gledanosti. Iz toga razloga drago nam je da ćemo kao festival pomoći da napravi još jedan iskorak te da to proslavi s pulskim auditorijem.
Ove godine snažno je prisustvo i dječjih filmova. Koliko je značajan taj dio hrvatske kinematografije?
Mario Kozina: Dječji filmovi važni su jer od malih nogu uče da se filmovi gledaju na velikome platnu. Time stvaraju buduću publiku te kulturu kina i festivala održavaju živom. Dodatni značaj predstavlja premrežavanje dječjeg filma s lektirnim naslovima, što popularizira i film i čitanje, te što važne teme kao što je prihvaćanje različitosti djeci objašnjava na razumljiv način.
Od nacionalnog programa, puno veća ponuda je filmova za program Popularna Pula, u kojem se prikazuju filmovi iz cijelog svijeta. Kako ih odabirete?
Mario Kozina: Za PoPularnu pulu biramo filmove koji mire autorski i komercijalni senzibilitet, a koji se mogu „obračunati“ s veličinom platna i auditorija Arene. Ove godine gledamo Gorki Božić Pedra Almodóvara i Očevinu Pawela Pawlikovskog, nedavno prikazane na Festivalu u Cannesu, a festival zaključujemo Odisejom Christophera Nolana, novi film majstora filmskih spektakala i jednim od najiščekivanijih filmova godine.
Među atraktivne naslove spada i Kako je počeo rat na mom otoku, hit-komedija Vinka Brešana i donedavno najgledaniji hrvatski film, čiji ćemo trideseti rođendan proslaviti na zatvaranju festivala.
Što biste preporučili iz ostatka programa?
Mario Kozina: Skrenuo bih pozornost na Drugu scenu, nenatjecateljski program posvećen nezavisnim glasovima na domaćoj filmskoj sceni. Naime, svake godine među prijavama imamo sve više filmova nastalih izvan redovnih sustava financiranja, a ove smo godine odlučili prikazati tri koja su nas osvojila svježim autorskim glasovima. Riječ je o filmovima koji istražuju živote mladih, teškoće osamostaljivanja, izazove migracija ili autentično prikazuju alternativne rodne identitete. Riječ je o autorima i autoricama koji su ovdje napravili svoje prve filmske korake i od kojih u budućnosti možemo mnogo očekivati.
Za budućnost kinematografije važno je prisjećati se sjajnih naslova iz prošlosti, pa je posebno zanimljivo vidjeti da će na festivalu biti prikazane i restaurirane verzije filmova Veljka Bulajića, Ante Peterlića i Dušana Vukotića. Što program „Vremeplov“, u kojem će biti prikazani ti naslovi, donosi festivalu?
Mario Kozina: Filmski arhivi iz Hrvatske i regije posljednjih nekoliko godina ulažu mnogo energije, znanja i ljubavi u restauraciju domaćih filmskih klasika, u rasponu od poznatijih kao što je Tko pjeva zlo ne misli (1970) Kreše Golika pa do nepravedno zanemarenih poput Slučajnog života (1969) Ante Peterlića. Festivalske sekcije Vremeplov i Ambrela donose niz novih restauracija, koje će gledateljima omogućiti da se upoznaju s iznimnim naslovima iz naše filmske baštine.
Ovo će biti vaš četvrti festival u funkciji izbornika programa. Što je to, po vama, što pulska publika želi vidjeti u Areni?
Mario Kozina: Publika na festivalu želi vidjeti dobar film – dakle, film koji će izazvati, zabaviti, zaintrigirati, nasmijati ili dirnuti, o kojem će razmišljati i dugo nakon što prođe odjavna špica. Visoke ocjene koje su filmovi iz natjecateljskog programa dobivali posljednjih godina dokazuju da takvih naslova nije nedostajalo, a vjerujem da će ova godina nadmašiti sva očekivanja.
O autoru
