Film temeljen na stvarnim događajima koji su 1990-ih potresli Belgiju, zloglasnom slučaju Marca Dutrouxa. Kao krimić funkcionira sasvim solidno, iako se stalno dvoumi između psihološke drame i kriminalističkog trilera. Ipak, kada se sve zbroji, ovo ostvarenje redatelja Fabricea Du Welza mračan je i dovoljno intrigantan film da opravda svoju vidljivost i privuče publiku.
Belgijski redatelj Fabrice Du Welz jedno je od najprepoznatljivijih imena suvremenog europskog žanrovskog filma. Do danas je režirao osam dugometražnih filmova, prikazanih na najvažnijim svjetskim festivalima, uključujući Cannes, Veneciju, Toronto i Locarno. Debitantsko ostvarenje Calvaire (2004.), donijelo mu je status kultnog autora europskog žanrovskog filma.
Temeljen na zločinu koji je potresao Belgiju
Također, svakako treba izdvojiti filmove Vinyan (2008.) i Alleluia (2014.), naslovi koji su učvrstili njegov prepoznatljiv stil psihološke napetosti i naturalističkog mraka, a tu je i Obožavanje (Adoration, 2019.), koji se smatra jednim od njegovih najzrelijih i najnagrađivanijih projekata. Njegovi filmovi često istražuju teme opsesije, moralne ambivalencije i emocionalnih lomova, što ga svrstava među najdosljednije europske autore mračnog realizma.
U naša kina stigao je Maldoror (2024.), njegov osmi dugometražni film, koji se prikazuje u limitiranoj distribuciji. Ovaj njegov film temeljen na stvarnim događajima koji su 1990-ih potresli Belgiju, zloglasnom slučaju Marca Dutrouxa, jednom od najtraumatičnijih kriminalnih slučajeva u novijoj europskoj povijesti. Film je već na festivalima izazvao veliku pozornost zbog načina na koji pristupa toj osjetljivoj temi, kombinirajući fikciju s elementima stvarnih istraga. Treba posebno istaći da je film osvojio Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije (Adriatic Audience Award), priznanje koje se dodjeljuje zbrajanjem glasova publike s vodećih regionalnih festivala.
Radnja filma vodi nas u Belgiju, 1995. godine: u trenutku kada se sprema velika reforma policijskog sustava, tri službe – Žandarmerija, lokalna policija i pravosudna policija – djeluju u svojevrsnom hladnom ratu, bez razmjene ključnih informacija. Kada nestanu dvije djevojčice, istraga se počinje raspadati pod teretom birokracije i međusobnog nepovjerenja.
Paul Chartier (Anthony Bajon), mladi novak Žandarmerije, strastven i nagle naravi, raspoređen je u jedinicu zaduženu za praćenje glavnog osumnjičenika Marca Dutrouxa (Sergi López), ranije osuđenog za seksualne zločine, nakon što zaprimi dojavu od lokalnog izvora. No slučaj dodatno komplicira činjenica da se otmicom bavi istražna policija, dok dio informacija drži lokalna policija – a nijedna od službi ne želi surađivati ni koordinirati istragu.
Kao krimić najuspjeliji
U međuvremenu se Paul ženi svojom djevojkom Ginom (Alba Gaïa Bellugi) i dobivaju dijete, pokušavajući izgraditi stabilan život usred kaosa istrage. Kada se slučaj napokon pomakne s mrtve točke, odgovornost za propuste pada upravo na njega, što ga gura u osobni i profesionalni ponor. Ozlojeđen ograničenjima sustava, Paul kreće u vlastiti, sve očajniji lov na počinitelja.
Odmah treba reći da naslov filma, Maldoror, označava kodno ime žandarmerijske operacije u stvarnom slučaju. Naziv Maldoror preuzet je iz kultnog nadrealističkog romana Les Chants de Maldoror francuskog autora Comtea de Lautréamonta, gdje označava figuru radikalnog mraka i zla – simboliku koju je žandarmerija u stvarnom slučaju preuzela kao kodno ime operacije.
Što se samog filma tiče, on kao krimić funkcionira sasvim solidno, iako se stalno dvoumi između psihološke drame i kriminalističkog trilera, pa nijedno od toga ne izvede do kraja. Baš taj kriminalistički segment filma najuspjeliji je: čvrst je, napet i precizno režiran, s jasnim osjećajem institucionalnog kaosa koji stalno prijeti da proguta istragu.
Redatelj Du Welz ovdje pokazuje sigurnu ruku u građenju napetosti, osobito u prikazu međusobno zavađenih policijskih službi. No čim film skrene prema psihološkoj drami, ritam se usporava, a emocionalni lukovi ostaju površni. Privatni život glavnog lika, iako zamišljen kao kontrapunkt istrazi, djeluje razvučeno i generički, bez stvarne dubine. Te scene više prekidaju nego nadopunjuju napetost, pa film gubi fokus svaki put kada napusti proceduralni okvir.
Legendarno glumačko ime
Glavni krivac za to je scenarij, koji potpisuju Fabrice Du Welz i Domenico La Porta (Largo Winch: Le prix de l’argent, 2024.). Umjesto da se odluči za jasniji smjer, scenarij ostaje raspršen, što filmu oduzima dio emocionalne snage i dramaturške preciznosti. Rezultat je djelo s nizom upečatljivih trenutaka, ali i osjećajem da dio potencijala ostaje zarobljen između žanrovskih smjerova.
Glumačka postava u Maldororu solidno nosi film. Anthony Bajon (Džukac/ Chien de la casse, 2023.) daje uvjerljiv portret mladog pripadnika žandarmerije koji se lomi između ambicije, impulzivnosti i osjećaja krivnje, iako mu scenarij ne dopušta da lik razvije punu emocionalnu dubinu. Treba pohvaliti i Sergia Lópeza, kojeg smo nedavno gledali u odličnom filmu Sirat, 2025.), i koji je još jednom pokazao da je doista izvanredan glumac širokog raspona.
U filmu se pojavljuje i Alexis Manenti, kojeg smo gledali u nagrađivanom kratkom filmu Nebojše Slijepčevića Čovjek koji nije mogao šutjeti (2024.). No, svakako treba spomenuti da je dio glumačke ekipe filma Maldoror i Béatrice Dalle, starijim generacijama nezaboravna po naslovnoj ulozi u kultnom Betty Blue (1986.) redatelja Jean‑Jacquesa Beineixea. Njezina uloga je kratka i nije narativno ključna, ali svojom pojavom precizno podcrtava tonalitet filma i pridonosi osjećaju realnosti.
Mračan i dovoljno intrigantan
Maldoror je film koji ostavlja dojam promišljenog i ambicioznog projekta, osobito u načinu na koji rekonstruira atmosferu Belgije sredinom devedesetih. Redatelj Fabrice Du Welz pokazuje sigurnu ruku u prikazu institucionalnog kaosa, što filmu daje autentičnu napetost. Iako se povremeno osjeti da se priča koleba između dvaju žanrovskih smjerova, u trenucima kada ostane fokusiran na istragu film djeluje vrlo uvjerljivo i snažno. Upravo tada dolazi do izražaja njegova sposobnost da stvori gustu, tjeskobnu atmosferu koja drži gledatelja angažiranim.
S druge strane, prelazak u psihološku dramu donosi određenu raspršenost, što se posebno vidi u tempu koji nije uvijek ujednačen. Poduže trajanje (oko 150 minuta) dodatno naglašava te oscilacije, iako film nikada ne izgubi potpuno kontrolu nad svojim narativom. Unatoč tim manama, ovo ostvarenje redatelja Du Welza ostaje ozbiljno i jasno artikulirano u svojim namjerama. Kada se sve zbroji, Maldoror je solidan, mračan i dovoljno intrigantan film da opravda svoju vidljivost i privuče publiku.
O autoru
