Mala Amelie je očaravajuća, nježna i slatka animirana priča koja donosi studiju o ranom djetinjstvu. Vizualni stil filma je vrlo upečatljiv i temelji se na profinjenoj 2D animaciji koja spaja europski i japanski stil. Ovaj animirani film ostavlja trag koji se ne zaboravlja lako, jer uspijeva probuditi onu iskonsku dječju osjetljivost koju u odrasloj dobi često potisnemo.
Animirani film Mala Amelie (Amélie et la métaphysique des tubes, 2025.; engleski naslov: Little Amélie or the Character of Rain) premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu prošle godine gdje se natjecao za nagradu Zlatna kamera. Također, prikazan je i na najvećem festivalu animiranog filma u svijetu u Annecyju, gdje je odnio vjerojatno najdragocjeniju nagradu za svakog filmaša – nagradu publike.
Mnogobrojna priznanja i nominacija za Oscara
Od tada pa sve do danas, Mala Amelie je skupljala nagrade i priznanja gdje god se prikazala pa su je tako kritičarska udruženja Floride, Los Angelesa, Utaha i Columbusa proglasila najboljim animiranim filmom godine, a u najužu konkurenciju za nagrade film se pojavio i kod kritičarskih udruženja Chicaga, Londona, San Diega, Austina, Washingtona, New Yorka, San Francisca i mnogih drugih. Na filmskom festivalu u San Sebastijanu također je osvojila nagradu publike i to u kategoriji najboljeg europskog filma godine.
Svemu treba dodati da je film dobio čak sedam nominacija za nagradu Annie, koja se tradicionalno dodjeljuje dječjim filmovima, dvije nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući i onu u kategoriji najboljeg europskog filma godine, a tu su također, i nominacije za francusku nagradu Cesar, britansku nagradu BAFTU te Zlatni globus u kategoriji najboljeg animiranog filma. Svakako najvrednija nominacija je ona za Oscara.
Ovaj iznimni animirani film je adaptacija autobiografskog romana belgijske frankofonske književnice Amélie Nothomb, koja je poznata po svom osebujnom, duhovitom i često autobiografskom stilu. Rođena je 1967. u Japanu, gdje je provela rane godine života, što je snažno obilježilo njezinu imaginaciju i tematske preokupacije. Autorica je više od trideset romana a njezina djela često kombiniraju filozofiju, apsurd, introspekciju i humor, stvarajući prepoznatljiv književni rukopis.
Njezin roman oživjeli su u potpuno originalnom animiranom stilu redatelji Mailys Vallade i Liane-Cho Han Jin Kuang. Njih dvoje zajedno su studirali u Parizu, ali su se upoznali tijekom rada na hitu Mali princ (Le petit prince, 2015.; engleski naslov: The Little Prince) redatelja Marka Osbournea. Knjigu autorice Amélie Nothomb, redatelj Liane-Cho Han pročitao je u dobi od 19 godina i premda priznaje da nikad nije bio preveliki obožavatelj knjiženih djela, ona ga je iznimno dirnula te se u njemu već tada rodila želja o njezinoj adaptaciji.
Prekrasan dječji svijet
Godine 2018. dok su zajedno radili na jednom drugom animiranom projektu, Liane-Cho Han je kolegici Vallade poklonio Nothombinu knjigu te je tada započela njihova suradnja na ovom filmu. Kontaktirali su autoricu kojoj se svidjela ideja adaptacije te su nakon toga krenuli na realizaciju projekta. Sveukupno im je trebalo sedam godina da film dovedu do finalne verzije, što dovoljno govori o količini truda i pažnje uloženih u svaki njegov segment.
Priča filma prati malu Amélie, koja dolazi na svijet u tipičnoj obitelji s brižnim roditeljima, obožavanom sestrom i pomalo napornim bratom. Iako Amélie više od dvije godine ne progovara ni riječ, njezin je um prepun misli dok upija sve oko sebe. Taj svijet oko nje je zbunjujuća, mirna misterija sve dok čudesan susret s čokoladom ne probudi njezinu divlju znatiželju. Dok razvija duboku privrženost kućnoj pomoćnici svoje obitelji, Nishio-san, ona otkriva čuda prirode, kao i emocionalne istine skrivene ispod površine idiličnog života njezine obitelji kao stranaca u poslijeratnom Japanu.
Ono što treba odmah istaći je to da perspektiva djeteta oblikuje cijeli film, jer se svijet prikazuje onako kako ga doživljava Amélie – kao niz čuda, prijetnji i otkrića pa i trenutaka prosvjetljenja koje odraslima često promaknu. Njezine misli i osjećaji imaju logiku koja je istodobno naivna i duboko intuitivna, pa film uspijeva spojiti humor dječje percepcije s ozbiljnim temama koje se provlače ispod površine.
Atmosfera je nježna i poetska, prožeta tihim trenucima introspekcije koji odražavaju Amélien unutarnji svijet. Humor proizlazi iz njezina pokušaja da razumije pravila svijeta, što stvara niz situacija koje su istodobno smiješne i dirljive. Kulturni kontrast između Belgije i Japana dodatno obogaćuje priču, jer Amélie odrasta između dviju tradicija koje oblikuju njezin identitet. Priroda, rituali i svakodnevni detalji japanskog života prikazani su s velikim poštovanjem i znatiželjom. Emocionalni ton filma ostaje topao, čak i kada se bavi nekim težim temama. To sve zajedno stvara jedan intiman portret ranog djetinjstva, u kojem se svaka sitnica pretvara u veliko otkriće.
Vizualni stil filma je vrlo upečatljiv i temelji se na profinjenoj 2D animaciji koja spaja europski i japanski stil. Boje su pažljivo birane, često pastelne i tople, čime se naglašava nježnost Améliena pogleda na svijet. Za crteže možemo reći da je sasvim jednostavan ali i vrlo dojmljiv. To sve zajedno stvara jedan prekrasan dječji svijet koji je istodobno i metafizičan te u kojem se naprosto uživa.
Trag koji se ne zaboravlja lako
Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes animirani film Mala Amelie do danas je sakupila 98 % pozitivnih ocjena filmske struke, a postotak je temeljen na više od 80 zaprimljenih kritika. Ocjena publike ne zaostaje – čak je 90 % publike film ocijenilo pozitivno. To sve nije slučajno jer je ovo ostvarenje redateljskog dvojca Mailys Vallade i Liane-Cho Han Jin Kuang jedna očaravajuća, nježna i slatka animirana priča koja donosi studiju o ranom djetinjstvu: koliko je ono krhko i koliko se snažno možemo osjećati kad spoznamo da smo ga nadživjeli i nadmašili.
Posebno trebamo istaći posljednju sekvencu filma koja doslovno nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Riječ o animiranom filmu koji jednako snažno djeluje na odrasle kao i na mlađe gledatelje, upravo zato što se bavi univerzalnim temama kroz nježnu i iskrenu optiku djetinjstva. Vizualna toplina i poetski ritam pripovijedanja dodatno pojačavaju dojam da gledamo nešto istodobno intimno i univerzalno. U konačnici, Mala Amelie ostavlja trag koji se ne zaboravlja lako, jer uspijeva probuditi onu iskonsku dječju osjetljivost koju u odrasloj dobi često potisnemo.
O autoru
