Olivier Assayas donosi adaptaciju istoimenog romana Giuliana da Empolija, koja uspješno dramatizira mehanizme vlasti koji su obilježili suvremenu Rusiju. Riječ je o ambicioznom i provokativnom filmu koji bi bio još snažniji da je dramaturški preciznije oblikovan. Njegova najveća snaga je u sposobnosti da kroz fikciju progovori o stvarnosti. Odlične glumačke izvedbe pružili su Paul Dano i Jude Law.
Roman Mag iz Kremlja (Le mage du Kremlin) Giuliana da Empolija objavljen je u travnju 2022. godine u Francuskoj, u izdanju Éditions Gallimard. Knjiga je odmah privukla veliku pozornost jer kroz fikcionalizirani narativ otvara pogled u unutarnju logiku sustava moći ruskog predsjednika Vladimira Putina. U Francuskoj je postala veliki bestseler, osvojila Grand prix du roman de l’Académie française i ušla u finale Goncourtove nagrade, učvrstivši status književnog fenomena.
Inspiracija stvarnim političkim strategom
Engleski prijevod (The Wizard of the Kremlin) objavljen je 2023. u SAD-u, gdje je dobio vrlo povoljne kritike, ali nije dosegnuo razinu masovne popularnosti ni bestselerske liste kao u Francuskoj. Američki kritičari opisivali su ga kao intrigantnu i provokativnu političku fikciju, no njegov najveći međunarodni odjek ostao je vezan uz europsko tržište.
Za ovim romanom posegnuo je francuski redatelj Olivier Assayas (Osinje gnijezod/Wasp Network, 2019., Stilistica/Personal Shopper, 2016.), jedan od najcjenjenijih europskih autora, posebno u domeni psiholoških drama, političkih priča i filmova koji istražuju moć, identitet i suvremeni svijet. On je i potpisnik scenarija s francuskim piscem, scenaristom i redateljem Emmanuelom Carrèreom (Priča o Eduardu Limonovu/ Limonov: The Ballad, 2024.). Film je premijerno prikazan prošle godine na Venecijanskom filmskom festivalu, gdje je izazvao veliko zanimanje kritike i publike a dobio je i 12 – minutni aplauz.
Iako se i roman i film naizgled vrte oko Vladimira Putina, središnji lik nije on, nego Vadim Baranov, figura inspirirana stvarnim političkim strategom Vladislavom Surkovom. On je bio ruski politički operativac i dugogodišnji savjetnik u Kremlju, često opisan kao arhitekt Putinova sustava moći. Do 2020. obnašao je niz ključnih funkcija, uključujući zamjenika šefa predsjedničke administracije i pomoćnika predsjednika Rusije, nakon čega je iznenada razriješen dužnosti i povukao se iz javnosti.
Od 2022. počele su kružiti glasine da se nalazi u kućnom pritvoru, iako Kremlj nikada nije potvrdio takve navode. Bilo kako bilo, Surkov ostaje figura s gotovo mitskim statusom – ideolog “suverene demokracije” i čovjek čiji je utjecaj oblikovao političku arhitekturu postsovjetske Rusije. Upravo kroz lik Baranova – kao fikcionalnog odraza Surkovljeve stvarne uloge – roman i film najjasnije razotkrivaju kako se u suvremenoj Rusiji oblikuje, upravlja i održava politička moć.
Nevidljiva granica između stvarnosti i fikcije
Priča filma vodi nas u 2019. godinu, kada u Moskvu stiže američki profesor Rowland (Jeffrey Wright), stručnjak za rusku politiku. Zbog zajedničkog interesa za jednog od prvih antistaljinističkih disidenata, on dobiva poziv povučenog i enigmatičnog Vadima Baranova (Paul Dano). Na njegovom osamljenom imanju Baranov započinje svoju ispovijest, a naracija se vraća u njegove studentske dane i prikazuje Moskvu tijekom kaotičnih ranih 1990-ih.
Tako počinje opsežno putovanje kroz Baranovljevu mladost, tijekom kojeg se iz anonimnog umjetnika pretvara u vještog političkog operativca i ključnu figuru u Putinovu (Jude Law) usponu – prvo na mjesto premijera, a zatim i vršitelja dužnosti predsjednika nakon ostavke Borisa Jeljcina uoči novog stoljeća. Baranov djeluje kao novi Rasputin suvremene Rusije, ne zato što je mistik, nego zato što razumije kako se stvarnost može preoblikovati u priču koja služi vladaru.
Odmah na početku filma stoji upozorenje da je, unatoč tome što se bavi stvarnim događajima, riječ o fikciji. No bez obzira na to formalno ograđivanje, film se ne libi posegnuti za nizom stvarnih događaja i političkih obrazaca koji su obilježili Putinovu vladavinu, čineći granicu između izmišljenog i dokumentarnog gotovo nevidljivom. A to će gotovo svaki gledatelj bez ikakvog problema i prepoznati.
Iako je Mag iz Kremlja režijski vrlo uredno i sigurno izveden, s jasnim osjećajem za atmosferu i političku hladnoću koju želi prizvati, film se često spotiče o vlastiti ritam. Trajanje od gotovo 150 minuta ostavlja traga, pa se narativ povremeno razvlači i gubi na intenzitetu, osobito u srednjem dijelu. To je film koji se u velikoj mjeri oslanja na dijalog i zahtjeva punu koncentraciju, ali istodobno posjeduje određenu privlačnost upravo zbog aktualnosti političkog konteksta koji obrađuje.
Gluma kao najveći doprinos cjelini
Redatelj Assayas uspijeva stvoriti uvjerljiv osjećaj političkog mehanizma u pozadini, no struktura je ponekad previše epizodična da bi se doista zadržala dramatična napetost. Unatoč tome, film ima dovoljno tematske težine i povijesnih referenci da zadrži pažnju, osobito gledatelja koji prate recentna zbivanja u Rusiji. Jezična hibridnost, uključujući i povremeni “broken English”, pritom se prirodno uklapa u međunarodni karakter priče i ne djeluje kao prepreka.
Problem je što ambicija da se obuhvati širok povijesni luk ponekad nadvlada dramaturšku koherentnost, ostavljajući dojam da film želi reći više nego što uspijeva artikulirati. Rezultat je djelo koje ima nesumnjivu aktualnu vrijednost, ali ne uspijeva u potpunosti iskoristiti potencijal vlastite premise. Usto, povremeno se stječe dojam da scenarij više računa na prepoznatljivost stvarnih događaja nego na unutarnju logiku filmskog pripovijedanja.
Stoga nije iznenađenje da se najveći doprinos cjelini ipak nalazi u glumačkim izvedbama. Tako je Paul Dano (Fabelmanovi/The Fabelmans, 2022., Mala miss Amerike/Little Miss Sunshine, 2006.) gotovo hipnotičan, vrlo proračunat i hladan. Treba dodatno naglasiti da uspijeva održati zanimljivost lika čak i kada scenarij ostaje škrt na emocionalnim nijansama, što govori o njegovoj sposobnosti da nosi kompleksne, introvertirane uloge.
Jude Law (Raj/Eden, 2024.) s druge strane, pristupa Putinu kroz prizmu hladne karizme i gotovo opipljive prijetnje, izbjegavajući pukom imitacijom skliznuti u karikaturu. Njegova interpretacija naglašava dinamiku moći, a ne površne manirizme, što liku daje dodatnu dimenziju i čini ga uvjerljivim. Njegova prisutnost u kadru uvijek nosi određenu napetost, kao da se iza svake rečenice krije neizgovorena prijetnja.
Treba spomenuti i oskarovku Alicia Vikander (Dankinja/The Danish Girl, 2015.) koja donosi toplinu i mekoću u film koji je inače izrazito hladan u tonu. No, njezin je lik koncipiran previše epizodično da bi ostavio jedan snažniji trag. Iako je solidna u svakom prizoru u kojem se pojavi, dojam je da je njezin potencijal ostao nedovoljno iskorišten zbog fragmentarne narativne funkcije koju joj scenarij dodjeljuje.
Autorska ambicija vrijedna poštovanja
Unatoč svojim manama, Mag iz Kremlja je bez ikakve sumnje zanimljiv i kvalitetan film, prije svega zbog načina na koji uspijeva dramatizirati mehanizme moći koji su obilježili suvremenu Rusiju. Redatelj Olivier Assayas se ovdje pokazuje kao autor koji zna kako izgraditi atmosferu političke tjeskobe, čak i kada mu se film počne mučiti s vlastitim ritmom. Ovo njegovo ostvarenje možda ne nudi potpuno zaokruženu dramaturšku cjelinu, ali pruža dovoljno intelektualnih i tematskih poticaja da zadrži gledateljevu pozornost.
Njegova najveća snaga leži u sposobnosti da kroz fikciju progovori o stvarnosti, pritom ne gubeći osjećaj za nijanse koje čine političku moć tako neprozirnom. U tom smislu, riječ je o djelu koje će posebno cijeniti oni koji prate recentna geopolitička zbivanja i razumiju kontekst u kojem se priča odvija. Iako ne uspijeva u potpunosti iskoristiti potencijal iznimno bogatog predloška, jasno je da iza njega stoji autorska ambicija vrijedna poštovanja.
Istodobno, ostaje dojam da je riječ o projektu koji je mogao biti još snažniji da je dramaturški preciznije oblikovan. No i takav, Mag iz Kremlja ostavlja trag i potiče na razmišljanje, što je u današnjem političkom filmu rijetkost. Za njega možemo još samo dodati da je riječ je o ambicioznom i provokativnom ostvarenju koje možda nije savršeno, ali je svakako vrijedno gledanja i rasprave.
O autoru
