Lockbox: Skriveno zlo redatelja Daniela Stamma ostavlja dojam filma koji je mogao biti puno više od (jedva) prosječnog horora. Šteta što je njegov potencijal ostao tek djelomično i premalo iskorišten, jer u nekoliko navrata pokazuje da je mogao ponuditi mnogo više.
Redatelj Daniel Stamm voli tematiku demona. Tako je 2010. snimio Posljednji egzorcizam (The Last Exorcism), found‑footage horor koji je tada prošao iznenađujuće dobro kod kritike i publike te postao mali žanrovski hit. Godine 2022. vratio se istom motivu u Đavoljem plijenu (Prey for the Devil), koji je bio znatno slabije prihvaćen i ocijenjen kao rutinski, predvidljiv egzorcistički film bez većeg utjecaja.
Adaptacija podcast horora
Toj se tematici sada ponovno vraća svojim najnovijim filmom Lockbox: Skriveno zlo (Lockbox, 2026.), koji je nedavno stigao u naša kina. Ovaj filmtemelji se na istoimenoj epizodi Knifepoint Horror Podcasta, jedne od najpoznatijih audio‑fikcijskih serija posvećenih minimalističkom, intimnom hororu. Autor podcasta je Soren Narnia, pisac koji je prepoznatljiv po ogoljenom stilu pripovijedanja bez glazbe, efekata i dodatnih zvučnih slojeva.
Knifepoint Horror gradi napetost isključivo kroz glas, atmosferu i psihološku nelagodu, što mu je donijelo kultni status među ljubiteljima intimnog horora. Epizoda Lockbox dio je tog prepoznatljivog narativnog okvira, u kojem se horor razvija kroz osobnu perspektivu i postupno pojačavanje tjeskobe. Kao i ostatak serijala, epizoda se oslanja na jednostavnu strukturu i fokus na unutarnje stanje protagonista, bez vizualnih distrakcija. Debitant Justin Yoffe preuzeo je izvorni materijal i adaptirao ga u filmsku verziju.
Radnja filma vrti se oko Ellen (Carla Gugino) koja se, nakon smrti svoje majke, preseli se u mali i mirni gradić, tražeći novi početak. Nekad uspješna modna dizajnerica sada želi običan život u kojem bi najveće uzbuđenje bilo volontiranje u lokalnoj crkvi. No stvari se brzo promijene kada na zamolbu svoje rođakinje primi u kuću bratića Winthropa (Lou Taylor Pucci), bivšeg vojnika s PTSP‑om. Ellen brzo primijeti njegova neobična ponašanja, među kojima su i kasnonoćne šetnje po susjedstvu.
Povremeno je posjećuje i susjeda Vahna (Katherine Isabelle), koja se pokušava približiti nervoznom Winthropu. Uskoro Vahna biva ubijena, a Winthrop postaje glavni osumnjičenik, što Ellen dodatno uznemiri. Nakon što se udalji iz njezina doma, Ellen ga ponovno pronalazi – promijenjenog ponašanja – i u događajima koji slijede počinje razotkrivati tko je zapravo bila Vahna.
Bez jedinstvenog tona
Ovaj Stammov film ima velikih problema s ritmom koji stalno puca. Tako je prvi čin razvučen, drugi se jednostavno vrti u krug, a treći naglo ubrza kao da želi nadoknaditi sve propušteno. Rezultat svega je to da Lockbox: Skriveno zlo nikada ne uspijeva održati napetost, nego se oslanja na sporadične trzaje atmosfere koji ne grade cjelinu.
Ti trenuci ostaju izolirani, jer film ne uspijeva održati jedinstven ton, pa stalno oscilira između psihološke drame i nadnaravnog trilera, bez jasne odluke kojem se žanru želi prikloniti. Dok originalni podcast gradi suptilnu psihološku napetost, Stamm često poseže za komercijalnim horor elementima koji razbijaju kontinuitet i stvaraju dojam da se dvije različite poetike bore za prevlast.
Jasni i očekivano je da se scenarij oslanja na intrigantnu premisu iz originalnog podcasta, ali se ta struktura u filmskoj verziji brzo raspada u niz mehaničkih i predvidljivih rješenja. Ova adaptacija pokušava intimnu i komornu priču iz podcasta pretvori u širi narativ, ali taj proces ostavlja praznine koje film nikada ne uspijeva ispuniti. Umjesto da produbi najvažnije motive izvornog materijala, scenarij se širi prema žanrovskim obrascima koji djeluju kao da su preuzeti iz sasvim drugog filma.
Time se gubi fokus, a radnja se povremeno oslanja na konvencije umjesto na unutarnju logiku likova. Likovi pritom ostaju skicirani, više definirani funkcijom nego emocionalnim razvojem. Njihovi odnosi ne dobivaju dovoljno prostora da bi se razvili. Zbog toga Winthrop i Vahna posebno pate, jer se njihovi karakteri mijenjaju u skladu s potrebama scene.
Djelomično i premalo iskorišten potencijal
Ono što treba priznati filmu Lockbox: Skriveno zlo je da njegova ideja djeluje svježe i privlačno, jer kombinira intimnu psihološku napetost s nadnaravnim motivima koji se ne oslanjaju na uobičajene žanrovske klišeje. U prvom dijelu priče osjeća se energija koncepta koji obećava više nego što se na prvi pogled čini, kao da film otvara prostor za neočekivana skretanja.
Premisa uspijeva stvoriti dojam da se iza svakodnevnih situacija krije nešto dublje i uznemirujuće, čime se stvara određena napetost. Tome se može pridodati i završnica koja je idejno vrlo snažna, ali izvedbeno prebrza i uvodno pomalo mlako, pa ne uspijeva u potpunosti zaokružiti potencijal.
Zbog toga ovo ostvarenje redatelja Daniela Stamma ostavlja dojam filma koji je mogao biti puno više od (jedva) prosječnog horora. Šteta što je njegov potencijal ostao tek djelomično i premalo iskorišten, jer u nekoliko navrata pokazuje da je mogao ponuditi mnogo više. Jednostavno, nije pronađen dovoljno uvjerljiv način da se zanimljiva ideja pretvori u kvalitetnu i zaokruženu cjelinu.
O autoru
