Satirični antiratni roman američkog pisca Josepha Hellera jedan je od ključnih djela američke književnosti 20. stoljeća. Njegov je naslov ušao u opću kulturu kao metafora za situaciju bez izlaza, što je prava rijetkost. Ekraniziran je dvaput, kao film i TV serija, u kojoj George Clooney glumi te je ujedno jedan od redatelja i producenata.
Kvaka 22 (Catch‑22) je satirični antiratni roman američkog pisca Josepha Hellera, prvi put objavljen 1961. godine. Smatra se jednim od ključnih djela američke književnosti 20. stoljeća, ponajprije zbog načina na koji razotkriva apsurd ratne birokracije i logiku sustava koji se urušava pod vlastitim pravilima. Heller je roman počeo zamišljati još 1953., a kasnije je govorio da je sama koncepcija bila gotovo sav posao, dok je pisanje predstavljalo tek tehničko prenošenje ideje na papir.
Uspjeh zahvaljujući džepnom izdanju
Roman je poznat po nelinearnoj strukturi, epizodičnom pripovijedanju i humoru koji se neprestano sudara s brutalnošću ratne stvarnosti. Danas se smatra jednim od najvažnijih satiričnih romana modernog doba, djelom koje je trajno promijenilo način na koji se piše o ratu, vlasti i apsurdu. U srpnju ove godine nakladnik Znanje, objavio je novo reizdanje ovog kultnog romana a prijevod potpisuje Zlatko Crnković.
Radnja romana smještena je u Italiju tijekom Drugog svjetskog rata i prati pilota ratnog zrakoplovstva Yossariana, čovjeka koji očajnički pokušava preživjeti rat u kojem ga nepoznati ljudi neprestano pokušavaju ubiti. Njegov najveći problem, međutim, nije neprijatelj nego vlastita vojska, koja stalno povećava broj misija koje piloti moraju izvršiti kako bi završili službu. Yossarian se uzalud pokušava izvući iz opasnih zadataka, jer svaki put nailazi na zloglasnu “Kvaku 22”, birokratsko pravilo koje poništava svaku mogućnost bijega. Prema tom pravilu, samo lud pilot može biti pošteđen letenja, ali ako zatraži poštedu, time dokazuje da je razuman i mora nastaviti letjeti.
U takvom apsurdnom sustavu Yossarian je zarobljen između vlastitog instinkta za preživljavanjem i logike vojne administracije koja se urušava pod vlastitim pravilima. Njegovi pokušaji da pronađe izlaz iz tog začaranog kruga otkrivaju sve dublje slojeve kaosa, paranoje i moralne dezorijentacije. Roman tako gradi sliku svijeta u kojem je racionalnost bespomoćna pred apsurdom, a pojedinac prepušten sustavu koji ga neprestano vraća na početak.
Iako je smješten u vrijeme Drugog svjetskog rata, roman je snažno obilježen duhom makartizma (eng. McCarthyism), čije je političke mehanizme autor satirički preslikao na vojnu hijerarhiju. Po objavljivanju u Sjedinjenim Državama nije odmah postigao veliki uspjeh, ali je postupno dobio publiku zahvaljujući preporukama čitatelja i polaganom rastu interesa. Tek nakon izlaska džepnog, paperback izdanja 1962. godine roman je postao široko čitan i prepoznat kao jedno od najvažnijih djela poslijeratne američke proze, dok je u Velikoj Britaniji odmah nakon objavljivanja postao broj jedan na listi bestselera.
Interes koji nadilazi ratnu priču
Joseph Heller je u Drugom svjetskom ratu služio kao član posade u američkom ratnom zrakoplovstvu, na bombarderu B‑25 Mitchell, i odradio šezdeset borbenih misija iznad Italije i Francuske. To iskustvo često se navodi kao temelj njegova kasnijeg književnog rada, premda je više puta naglašavao da roman nije nastao iz dokumentarističkog impulsa.
“Knjiga je rezultat književne mašte, a ne rada novinara, povjesničara ili društvenog reformatora“, rekao je u razgovoru za Rolling Stone 1981. godine. Tada je naglasio da roman vjerojatno ne bi ni postojao da je događajima pristupio realistično, jer, kako je rekao “nema vokabular, strpljenje, oko ni pamćenje” potrebno da bi vjerno bilježio stvarnost onako kako se odvija.
Osim toga, nije imao neku posebno zanimljivu vlastitu priču koju bi želio ispričati. Prema njegovu objašnjenju, kada bi se iz romana uklonili njegov “duh” i književna osobnost te događaji posložili kronološki, ostala bi prilično jednostavna priča o članu posade bombardera i pukovniku koji želi da njegovi ljudi lete u više misija od svih drugih.
Pritom je istaknuo da je njegov interes bio širi od same ratne priče. Posebno su ga zanimali hladni ratiKorejski rat te njihov zastrašujući utjecaj na američku unutarnjopolitičku klimu. Upravo je taj osjećaj pobune i otpora, kaže, ušao u Kvaku 22. Osvrćući se na kritike o završetku romana, kao i na prigovore da nije pacifist i da Yossarian dovoljno jasno ne osuđuje rat, je rekao: “Ti su čitatelji željeli nešto daleko iznad onoga što sam ja bio spreman reći ili osjećati o Drugom svjetskom ratu – da je svaka alternativa bolja od rata. To nije moj stav i nigdje u knjizi nije izražen.“
Pisanje koje traži emocionalnu distancu
Kvaka 22 je oblikovan kao nelinearan roman u kojem se događaji ne prikazuju kronološki, nego kroz niz epizoda koje se postupno nadovezuju. Priča se stalno vraća na ranije trenutke, ponavlja ključne scene i otkriva nove detalje o već prikazanim situacijama. Takva struktura omogućuje da se isti motivi sagledaju iz više kutova, pri čemu se njihovo značenje mijenja ovisno o kontekstu u kojem se ponovno pojavljuju. Takav način pripovijedanja pridonosi dojmu “reda iz kaosa” – iz naizgled raspršenih epizoda postupno se oblikuje cjelovitija slika događaja i odnosa među likovima. Taj postupak jedna je od temeljnih formalnih značajki romana.
U romanu se okrutnost i humor ne poništavaju, nego djeluju zajedno, stvarajući jedinstvenu mješavinu užasa i apsurda. Brutalni prizori ranjavanja, smrti i moralnog raspada pojavljuju se uz situacije koje su toliko nelogične da postaju komične. Upravo ta kombinacija omogućuje da se rat prikaže kao sustav koji istodobno uništava ljude i proizvodi groteskne oblike ponašanja.
Humor ne služi ublažavanju stvarnosti, nego naglašavanju njezine izopačenosti, kao da smijeh postaje jedan od načina suočavanja s onim što se događa. Zbog toga roman ostavlja snažan dojam jer se čitatelj istodobno smije i zgraža, postajući svjestan da su apsurd i okrutnost u ovom svijetu nerazdvojni. Takav spoj brutalnosti i apsurda nije samo rezultat tematskog odabira, nego i Hellerova načina rada.
On je više puta isticao da je pisanje zahtijevalo potpunu emocionalnu distancu, gotovo tehničku koncentraciju koja isključuje empatiju u trenutku stvaranja. U jednom razgovoru za Cato Institute u svibnju 1971. godine rekao je da je upravo prizor smrti lika Snowdena, jedan od najpotresnijih u romanu, pisao hladno i sabrano, svjestan samo toga da je scena formalno “učinjena kako treba“. “Kad sam to napisao, sjećam se da sam završio i naslonio se, gotovo poželjevši se nasmiješiti… U trenutku pisanja nisam osjećao nikakvu simpatiju prema Snowdenu, niti prema Yossarianu. Svemu je i dodao: “Mnogi ljudi ne shvaćaju koliki stupanj odvojenosti i kakvu intenzivnu koncentraciju zahtijeva ozbiljno pisanje.“
Sretni Mike Nichols
Roman Kvaka 22 ekraniziran je dvaput: kao film 1970. i kao televizijska mini‑serija 2019. godine. Filmsku verziju režirao je Mike Nichols, koji je svojim prethodnim filmom Diplomac (The Graduate, 1967.) postigao veliki uspjeh i odnio Oscara za najboljeg redatelja. Scenarij je napisao Buck Henry, koji u filmu i glumi. Ulogu glavnog junaka Hellerovog romana, Yossariana, preuzeo je Alan Arkin a ostatak iznimno snažne glumačke postave čine Martin Sheen, Orson Welles, Jon Voight, Anthony Perkins, Richard Benjamin, Bob Newhart, Art Garfunkel i drugi.
Film je dobio uglavnom pozitivne kritike, a posebno su hvaljene glumačke izvedbe i Nicholsova sposobnost da prenese kaotičnu logiku romana. Kritičari su isticali da je teško u potpunosti prenijeti apsurdni ritam književnog predloška, pa su neki zamjerali tonalnu neujednačenost, no smatrali su da se duh romana ipak jasno osjeća.
Što se tiče publike, ona ga je prihvatila solidno, a film je postupno stekao kultni status, dijelom zbog ambicioznog pristupa, a dijelom zbog iznimne glumačke postave. Iako nije osvojio velike nagrade, ostao je zapamćen kao jedna od najvažnijih adaptacija američke poslijeratne književnosti. S vremenom je postao referentna točka za sve kasnije pokušaje ekraniziranja satiričnih antiratnih romana.
U razgovoru za Entertainment Weekly, u studenom 2014. godine, redatelj Mike Nichols prisjetio se snimanja filma: “Snimanje ‘Kvake 22’ bila je prava muka. Čisto fizički. I svi su na filmu bili nesretni osim mene. Ja sam bio sretan kao školjka. Imao sam šestu najveću zračnu flotu na svijetu. Nisam mislio da film ide osobito dobro, nije to bila vrsta filma kakvu inače radim, ali svejedno sam bio sretan. Tamo sam upoznao djevojku koju sam zavolio. Bio sam presretan s njom. Buck Henry je stalno bio uz mene i neprestano me nasmijavao. A svi glumci bili su tako duhoviti. Samo su gunđali jer nisu mogli otići.“
Važan roman za Georgea Clooneya
Televizijsku seriju Hellerovog romane producirala platforma Hulu, a režirali su je George Clooney, Grant Heslov i Ellen Kuras, uz Clooneyja i u jednoj od ključnih glumačkih uloga. Christopher Abbott tumači Yossariana, dok se u ostalu glumačku ekipu čine Kyle Chandler, Hugh Laurie, Giancarlo Giannini, Daniel David Stewart, Graham Patrick Martin i drugi.
Serija je dobila uglavnom pozitivne kritike a posebno je hvaljena njezina sposobnost da spoji cinični ton satire s vizualno snažnim prikazima zračnih borbi, uz napomenu da je adaptacija “iznimno dobro izvedena” i “možda čak aktualnija nego što se moglo predvidjeti“. Također, posebno se isticalo da serija uspijeva zadržati osjećaj gubitka, ludila i apsurda, dok istodobno ostaje duhovita i ritmična, što je opisano kao “narativ koji je često urnebesno smiješan, a istodobno prožet tjeskobom“. I kod publike je uglavnom naišla na pozitivan prijem. Međutim, dok je dio gledatelja hvalio glumačku postavu, vizualnu izvedbu i vjernost romanu, drugi su smatrali da je ton serije ozbiljniji i sumorniji od romana.
U razgovoru za Channel 4, u lipnju 2019. godine, George Clooney je govorio o tome kakav je odnos imao prema romanu prije početka rada na seriji: “Bila mi je važna i prije. Zanimljivo je, međutim, da je nisam pročitao četrdeset godina. Napisana je o Drugom svjetskom ratu, tijekom Koreje, a objavljena za vrijeme Vijetnama. I tko god ju je čitao u kojem god razdoblju, upijao ju je na svoj način. Ono što ju je doista učinilo ključnom bila je njezina forma – nelinearno pripovijedanje, onaj ‘rat‑a‑tat‑tat’ ritam kao iz filmova braće Marx.“
Svemu je i dodao: “Zanimljivo je da sam je ponovno počeo čitati nakon što smo dobili scenarij, i dio toga smo u međuvremenu vidjeli već bezbroj puta, jer su je mnogi kopirali, pa nije djelovala sasvim svježe. Ne zato što knjiga nije briljantna – on je to prvi napravio – nego zato što su scenaristi morali malo iznova osmisliti narativ, što je značilo i mijenjanje nelinearne strukture.“
Clooney se u razgovoru osvrnuo i na univerzalnost tema koju roman nosi, a koji je i danas vrlo aktualan: “Ne mogu zamisliti da [teme] ne odjekuju. Nažalost, odjekuju sve više i više. Borba protiv sustava, i činjenica da sustav gotovo uvijek pobjeđuje. Apsurd svega, uključujući to da starci donose odluke, a mladi ljudi zbog njih umiru.“
Naslov knjige koji je postao univerzalni simbol za apsurd
Neće se pogriješiti ako se kaže da je Kvaka 22 roman koji nadilazi svoje vrijeme jer jasno razotkriva mehanizme apsurda koji se ponavljaju u svakom sustavu moći. Njegova satira ne djeluje kao povijesni artefakt, nego kao živo upozorenje na birokratsku logiku koja se uvijek iznova vraća. Joseph Heller stvorio je svijet u kojem se pojedinac neprestano sudara s pravilima koja poništavaju zdrav razum, a ta se dinamika prepoznaje i danas, u svijetu koji se i dalje vrti oko istih paradoksa.
Mješavina groteske i lucidnosti daje romanu snagu koja ne blijedi ni nakon više od šest desetljeća. Izraz “catch‑22”, odnosno “kvaka 22”, ušao je u opću kulturu kao metafora za situaciju bez izlaza, začarani krug u kojem svako rješenje poništava samo sebe. To je rijedak slučaj da naslov jedne knjige postane univerzalni simbol za apsurd koji se prepoznaje u svakodnevnom životu.
Stoga se roman ne čita samo kao satira o ratu, nego i kao priča o ljudskoj potrebi da pronađe smisao u sustavu koji ga stalno vraća na početak. Aktualnost Hellerovog romana proizlazi iz sposobnosti da pokaže kako se logika apsurda može pojaviti u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu. Zbog svega toga Kvaka 22 ostaje jedno od najvažnijih djela moderne književnosti, knjiga koja nas i danas uči kako prepoznati, razumjeti i preživjeti apsurd svijeta.
O autoru Josephu Helleru
Američki pisac Joseph Heller (1923. – 1999.), bio je ratni pilot u II. svjetskom ratu, a poslije novinar i predavač književnosti. Njegov prvi roman Kvaka 22 (Catch-22, 1961.), jedno je od najznačajnijih i najranijih djela američkoga postmodernizma. Ostali njegovi romani su Nešto se dogodilo (Something Happened, 1974.), Čovjek vrijedan zlata (Good as Gold, 1979), God Knows, (1984.), Picture This (1988.), Fajrunt (Closing Time, 1994.) te Portrait of an Artist, as an Old Man (2000.), koji je objavljen posthumno.
O autoru
