Za dobar i zabavan film nije uvijek potrebno radnju razvući na nekoliko dana ili godina, nekad je potrebna samo jedna noć.
Ako se radnja filma odvija tijekom jedne večeri, to znači da nema previše vremena za odugovlačenje već se odmah skače na posao. Potrebni su samo dobar scenarij, odlični glumci koji će se (neminovno) pronaći u „noćnom” problemu, i dovoljno brza radnja koja završava s prvim zrakama sunca.
Horori su najzastupljeniji kad se govori o filmovima koji se odvijaju tijekom jedne večeri, no što je s ostalim žanrovima? Ovaj puta podsjetit ćemo se na filmove koji su nas nasmijali dok su protagonisti nastojali pronaći izlaz iz ludih situacija. Filmovi ovdje nisu nužno „čiste komedije”, već su i kombinacije više žanrova, ali komedija je u prvom planu.
Zabava
(The Party, 1968.)
Režija: Blake Edwards
Najpoznatiji po ulozi inspektora Clouseaua u filmovima o Pink Pantheru, Peter Sellers ovdje tumači smušenog ali dobroćudnog indijskog glumca Hrundi V. Bakshija kojeg voditelj filmskog studija stavlja na crnu listu glumaca nakon što ovaj slučajno digne u zrak set filma. No, umjesto da studijski glavešina Bakshijevo ime zapiše na listu, ono završi na pozivnici za holivudsku zabavu.
Sellersov Bakshi nije ni stigao na zabavu, a već je blatan i izgubio je cipelu koja završava na pladnju s hranom – a to je samo početak filma. Zabava nema onaj brzi ritam gdje svi manično trče naokolo i vrište, već se svaka šala dovoljno dugo „kuha” gdje gledateljevo iščekivanje samo raste. Ovo je ležerna komedija koja ismijava Hollywood i prijetvorne zabave visokih društava, ali srećom, ovdje je Peter Sellers koji takvu zabavu čini daleko zabavnijom.
Američki grafiti
(American Graffiti, 1973.)
Režija: George Lucas
Prije nego se okrenuo Ratovima zvijezda, George Lucas publici je podario jedan od prvih i najpoznatijih filmova o odrastanju – Američki grafiti. Upravo je ova komedija/drama o maturantima koji na posljednji dan ljeta kreću u posljednji noćni provod prije nego što svatko krene na svoju stranu postala temelj za sve filmove ove vrste. Radnja se odvija tijekom 1962. godine, što znači da je Lucas tada imao 18 godina i uspio je vjerno prenijeti duh tog doba u ovaj filmski klasik jer ga je i sam proživio.
Popularni klinci, šmokljani, bande, zavodljive djevojke, i nabrijani auti – svi sastojci filma o odrastanju su ovdje. Američki grafiti vas s tolikom lakoćom uvede u neki drugi svijet i drugo doba, da jednostavno poželite da ta noć traje zauvijek.
U sitne sate
(After Hours, 1983.)
Režija: Martin Scorsese
Pored svih klasika koje je Martin Scorsese snimio, nije ništa čudno što je U sitne sate (ili Idiotska noć, kako glasi drugi prijevod s engleskog) jedan od njegovih najpodcjenjenijih filmova koje je veoma lako zaobići ako se uzme u obzir redateljev katalog filmova. Ali ovaj film je toliko zabavan da Paul Hackettovu noć ipak nećete tako lako zaboraviti.
Paul je tipičan, uspješni mladi programer u velikoj njujorškoj tvrtki koji nakon posla upoznaje djevojku, a ona ga pozove kod sebe na druženje. Kaos počinje kada Paul sjedne u taksi malo prije ponoći da ode do njezinog stana, i tada slijedi jedna luda vožnja (doslovno) koja će ga odvesti iz jedne lude situacije u još luđu. Ekscentrične umjetnice, pljačkaši, čudni konobari, rulja koja ga želi linčovati, hramovi posvećeni glazbi – sve to i više čeka Paula u sitne sate.
Odgonetka
(Clue, 1985.)
Režija: Jonathan Lynn
Zasnovan na društvenoj igri Cluedo, Odgonetka prati šestero stranaca koji su pozvani u osamljenu vilu u Novoj Engleskoj. Ondje ih dočekaju batler, sluškinja, i kuharica, dok se kasnije pojavljuje još likova. Tijekom večeri dogodi se ubojstvo, i sada su svi osumnjičeni. No, kako svatko od likova ima vlastitu tajnu i ne zna se tko je osoba koja ih ucjenjuje i očito ih želi mrtve, moraju udružiti snage i otkriti ubojičine motive. Klasičnije od ovog zapleta ne može biti.
Slapstick humor je odličan i preokreti u radnji su neočekivani, što jednostavno gledatelje drži zaintrigiranima da tko će idući od gostiju i osoblja „pasti”. Tim Curry u ulozi batlera Wadswortha je nezaboravan, a studio je po izlasku filma u kina išao još korak dalje s misterijom Odgonetke. Film ima tri završetka, i u svako kino poslana je verzija s drukčijim krajem što znači da ondašnja publika nije znala koju verziju će gledati u kojem kinu. Danas se prikazuje ona sa sva tri kraja koji su savršeno upakirani u cjelokupnu priču, no svakako treba pohvaliti Paramount koji je tada išao s drukčijim pristupom.
Noć na zemlji
(Night on Earth, 1991.)
Režija: Jim Jarmusch
Teško da bi lista filmova koji se odvijaju tijekom jedne večeri mogla proći bez Jima Jarmuscha budući da ovaj kultni autor voli prikazati likove i njihove navike nakon što se svjetla ugase. No, ovo nije film o noćnim navikama, već o jednom noćnom poslu: taksist. Antologijska komedija/drama Noć na zemlji gledatelja vodi kroz slučajne susrete taksista i njihovih putnika kroz 5 gradova: Los Angeles, New York, Pariz, Rim, i Helsinki.
Ako ste više raspoloženi za filmove koji se temelje na atmosferi, simpatičnosti, i razvoju likova nego na gegovima, tada Noć na zemlji nastupa. Svaka od pet priča će vas nasmijati, rastužiti, ili iznenaditi svojim raspletom, a humor proizlazi iz komunikacije taksista i putnika koji se nastoje upoznati tijekom vožnje. Pijanci, producenti, svećenici, i slijepci; svi oni završe u Jarmuschovom taksiju, i ovo je jedna vožnja koja će ostati dugo vremena s vama.
Harold i Kumar
(Harold & Kumar Go to White Castle, 2004.)
Režija: Danny Leiner
Kraj 90-ih i početak 2000-tih bila su zlatno doba za road trip/stoner komedije; od Velikog Lebowskog (1998.), Totalno napušenih (2001.), EuroTripa (2003.), pa do Ananas ekspresa (2008.). Harold i Kumar pripada u ovu kategoriju i definitivno je jedan od najboljih predstavnika tog žanra.
Film prati dvojicu najboljih prijatelja, svaki sa svojim životnim problemom, koji nakon što se napuše odluče otići u White Castle na hamburgere. No, uobičajeni lokal više nije na starom mjestu, a prvi najbliži White Castle udaljen je 90-ak kilometara. Harold i Kumar tada kreću na noćno putovanje koje će se pokazati luđim nego išta s čime su se do tada susreli. S ovakvim zapletom točno znate što dobivate, i ako želite pustiti mozak na pašu, nasmijati se od srca, ili potpaliti bong kao junaci filma – Harold i Kumar je savršen izbor za filmsku večer.
Nick i Norah
(Nick & Norah’s Infinite Playlist, 2008.)
Režija: Peter Sollett
Kao što i originalni naziv filma na engleskom govori, ovo je film kojeg nosi glazba tijekom jedne večeri (i da, na slici iznad je Yugo). Preciznije, indie glazba. Nicka prevari i ostavlja djevojka koju on namjerava osvojiti natrag snimajući joj glazbene kompilacije na CD-ima, no ti mixevi završavaju bačeni i pronalazi ih Norah. Njoj se Nickov glazbeni izbor jako svidi i igrom slučaja, Nick i Norah započinju svoju noćnu odiseju na ulicama New Yorka.
Zajedno traže mjesto tajnog nastupa legendarnog indie benda Where’s Fluffy?, a na tom putovanju morat će izaći na kraj s (veoma) pijanim prijateljima, članovima benda, posesivnim bivšim djevojkama i dečkima, i svim ostalim problemima koje nosi večernji izlazak. Nick i Norah je feel good romantična komedija koja osvaja svojom autentičnošću, šarmom glavnih glumaca, i odličnom glazbom, no iz nekog razloga uvijek je svima prolazila ispod radara. Točnije, sve dok se ne pogleda, jer tada je uvijek na vrhu svačije liste omiljenih rom-comova.
Invazija kvarta
(Attack the Block, 2011.)
Režija: Joe Cornish
Invazija vanzemaljaca na Južni London. Te zvijeri mogle su izabrati i bolje mjesto za slijetanje jer ondje nije baš najmirnije. Odmah na početku filma upoznajemo tinejdžersku bandu koja pljačka mladu medicinsku sestru na ulici, a bandu predvodi Moses kojeg tumači mladi John Boyega u svojoj debitantskoj ulozi. U tome ih prekida meteorit koji pada pored i iz kojeg izlazi malo stvorenje koje ih napadne, te ga Moses i ekipa ubiju. Vesele se pobjedi, no s neba kreće padati na stotine meteorita, ali u njima su puno veće zvijeri od ove koju su prebili.
Banda delinkvenata sada postaje jedina nada za spas ulice, budući da odlučuju krenuti u lov na vanzemaljce po kvartu. Ovo je prvenstveno znanstveno-fantastična avantura, no puna je odličnog humora i veoma je zabavno gledati način interakcije klinaca koji su odrasli na ulici s tamo nekakvom prijetnjom iz svemira. Sletjeli ste u krivi kvart, momci. Uostalom, ovo je britanski film stoga su njima svojstveni suhi humor i sarkazam ovdje prisutni u gotovo svakoj, pa i najstrašnijoj sceni.
Noć igre
(Game Night, 2018.)
Režija: John Francis Daley, Jonathan Goldstein
Noć društvenih igara nikad nije bila luđa i ekstremnija nego kod Brooksa, Maxovog uspješnog brata koji odluči biti domaćin noći igara. Max, njegova supruga Annie i još nekoliko prijatelja s kojima redovno igraju stižu kod Brooksa koji im obećava noć koju neće zaboraviti. To se pokaže točnim jer Brooksa otimaju, dok svi ostali gledaju kako se to događa jer misle kako je to dio igre. Podijele se u timove i kreću tražiti tragove kako bi mogli pronaći „otetog” Brooksa.
U ovoj noći, nitko ne zna što je stvarno a što namješteno, tako da i po život opasnim situacijama svi pristupaju veoma ležerno, s osmijehom na licu. Jason Bateman i Rachel McAdams odlični su kao bračni par opsjednut društvenim igrama, no svaku scenu krade Jesse Plemons u ulozi njihovog ekscentričnog susjeda policajca koji očajnički želi da ga zovu na noć igara, no uvijek ga otpile. Noć igre ima sve što film ovog tipa treba: akciju, hrpu obrata, izvrsnu glumačku postavu, i pregršt humora. Ovo je uvijek savršen izbor za filmsku večer.
Prva ljubav
(Hatsukoi, 2019.)
Režija: Takashi Miike
Unatoč zaljubljenom naslovu, Prva ljubav definitivno nije klasična romansa. Akcijska-krimi-romantična (veoma crna) komedija odvija se tijekom jedne večeri gdje se nekoliko priča isprepliće, a dvoje mladih neznanaca će po prvi put u životu doživjeti pravu ljubav. Kako je ovo film Takashi Miikea koji se proslavio filmovima gdje prevladava ekstremno nasilje i zabranjivani su u pojedinim zemljama, isto se može očekivati i ovdje – ali ipak u manjoj mjeri jer je tijekom zadnjih par desetljeća počeo snimati i puno pitomije, čak i obiteljske filmove.
Prva ljubav prati mladog, perspektivnog boksača koji besciljno luta ulicama Tokija nakon što mu je doktor priopćio loše vijesti i mladu djevojku koju yakuze i korumpirani policajci žele iskoristiti za svoje mračne ciljeve. Boksač ju spašava od jednog od njih, i ostatak večeri on i djevojka bježe od yakuza, trijada, policije, dilera, i uostalom – svih koje sretnu tijekom večeri. Ako volite filmove Quentina Tarantina i ranog Guya Ritchieja, ali uz japanski štih, Prva ljubav je film za vas. Ovdje gotovo niti nema likova koje bi se moglo nazvati glasom razuma, što film čini potpuno nepredvidljivim i (krvavo) zabavnim.
