Redatelj Andrius Blaževičius donosi intimnu obiteljsku dramu, film o raspadu jednog braka, ali i vrlo suvremenu priču o životu u sjeni rata. Film je nagrađen na nekoliko filmskih festivala. Zanimljiv spoj drame i humora te neobičan pogled na temu čine ga vrijednim gledanja. Posebne pohvale treba uputiti glumačkim izvedbama Mariusa Repšysa i Žygimantė Elene Jakštaitė.
Kako se razvesti tijekom rata (Skyrybos karo metu, 2026.; engleski naslov: How to Divorce During the War) drama je s elementima komedije litvanskog redatelja i scenarista Andriusa Blaževičiusa. On je debitirao hvaljenim i nagrađivanim filmom The Saint (2016.), pričom o nezaposlenom muškarcu u vrijeme ekonomske krize koja je spojila društvenu dramu s dozom ironije. Nakon toga snimio je Runner (2021.), koji je donio nešto drugačiji, napetiji pogled na međuljudske odnose, a također je osvojio nekoliko festivalskih nagrada.
Sundance i priznanja
Ovaj njegov najnoviji film svjetsku premijeru imao je na Sundance Film Festivalu, gdje je Blaževičius osvojio nagradu za najbolju režiju u kategoriji World Cinema Dramatic. Nakon toga prikazan je na brojnim međunarodnim festivalima, a osvojio je i nagradu za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Hong Kongu te nagradu Silver Lady Harimaguada za najbolji film na festivalu u Las Palmasu.
Polazište za film bila je priča o bračnom paru koji se nalazi pred razvodom, a sve se odvija u trenutku kada započinje ruska invazija na Ukrajinu, koja postaje neodvojivi dio priče o raspadu njihova braka. To je priča o ljudima koji pokušavaju pronaći normalnost u nenormalnim okolnostima, o ljubavi koja je možda završila, ali obitelj ipak ostaje, i o tome koliko je teško znati što je zaista važno kada se svijet oko vas promijeni preko noći.
Tako su u središtu priče Marija (Žygimantė Elena Jakštaitė) i Vytas (Marius Repšys), bračni par koji živi u Vilniusu i čiji se odnos već neko vrijeme nalazi u krizi. Ona je vrhunska producentica u medijskoj kući, a on nekada uspješan filmski redatelj koji je u kreativnoj i životnoj krizi. Nakon što kćer Dovilė (Amelija Adomaitytė) odvedu u glazbenu školu, Marija priopćava Vytasu da ga više ne voli i da želi razvod.
Iduće jutro dolazi do ruske invazije na Ukrajinu koja se uplete u njihov život. Njihova osobna kriza počinje se tada neprestano ispreplitati s društvenim i političkim događajima oko njih. Tako Vytas odlazi živjeti kod svojih roditelja koji gledaju ruske televizijske programe, vandalizira automobile s ruskim registracijama te se uključuje u razne humanitarne akcije za pomoć Ukrajini.
Drama i humor koji se nadopunjuju
Marija pak zbog povezanosti njezine tvrtke s ruskim kapitalom odlučuje dati otkaz te u svoj dom prima ukrajinske izbjeglice. Ubrzo doznajemo da ima ljubavnu aferu s kolegicom s posla Jurate (Indrė Patkauskaitė), a da Vytas na redovnoj bazi posjećuje ukrajinsku prostitutku Amandu (Yuliia Shynkarenko).
Ispreplitanje privatne i društvene krize jedan je od najzanimljivijih elemenata ovog filma. Raspad braka tako se odvija paralelno s početkom rata, pri čemu jedno neprestano utječe na drugo i dodatno komplicira već narušene odnose među likovima. Ono što je tu drugačije je to da redatelj Blaževičius ne pokušava od svega napraviti veliku ratnu dramu, već rat koristi kao okolnost koja mijenja svakodnevni život i ponašanje njegovih protagonista.
Pritom film uspijeva spojiti ozbiljne teme s dozom humora, a da pritom jedno ne poništava drugo. A to je scenaristički odlično podijeljeno između glavnih likova. Tako se ozbiljniji dio priče uglavnom veže uz Mariju, dok Vytas donosi većinu humora. Njezina priča vezana je uz posao, odnos njezine tvrtke prema ruskom kapitalu, izbjeglice i odluke koje donosi u pokušaju da se postavi prema novonastaloj situaciji.
Kod Vytasa je sve to nešto pomaknuto i apsurdnije, od odnosa s roditeljima koji prate ruske televizijske programe do njegovih reakcija na sve što se događa oko njega. Takva podjela funkcionira jer se drama i humor međusobno nadopunjuju, umjesto da se međusobno poništavaju. Zbog toga film uspijeva zadržati dozu humora čak i kada se bavi prilično ozbiljnim temama.
Glumački vrlo dobro pogođeni film
Ipak, film nije bez svojih problema, a najveći je povremeno usporavanje ritma. Blaževičius namjerno koristi duže kadrove i mirniji tempo, što uglavnom odgovara priči, ali u pojedinim trenucima film ipak djeluje sporije nego što bi trebao. Ponajveći problem je što se prema završnici ratna i društvena priča pomalo naglo povlači u drugi plan, dok film ponovno stavlja naglasak na raspad braka.
Zbog toga završetak djeluje nešto manje zaokruženo nego što bi se očekivalo nakon svega što je prethodilo. U svojoj posljednjoj trećini film pomalo odustaje od jednog od svojih najzanimljivijih elemenata kako bi se vratio osobnoj priči svojih protagonista. No, sve to nije dovoljno da kvalitativno naruši cjelinu, ali dojam je da je film mogao biti nešto čvršći u završnom dijelu.
Glumački je film vrlo dobro pogođen, a posebno se izdvaja Marius Repšys, koji je ipak za nijansu bolji od svoje partnerice. Izvanredno barata komičnom stranom Vytasova lika i u nekim situacijama gotovo odlazi na rub karikature, ali pritom ne prelazi granicu nakon koje bi lik postao naporan. Upravo iz njegovih reakcija i ponašanja proizlazi velik dio humora u filmu, što Repšys jako dobro koristi.
Žygimantė Elena Jakštaitė također je vrlo dobra a svoj lik ne pokušava pretvoriti u klasičnu žrtvu okolnosti. Njih dvoje imaju i vrlo dobru međusobnu kemiju, pa njihov odnos djeluje uvjerljivo tijekom čitavog filma. Zanimljivo je da su oboje već surađivali s redateljem Blaževičiusom te da su za svoje glumačke izvedbe osvojili litavsku nacionalnu filmsku nagradu Silver Crane – Repšys za The Saint, a Jakštaitė za Runner.
Prepoznavanje apsurda svakodnevnog života
Posebnost filma Kako se razvesti tijekom rata je u tome što prepoznaje apsurd svakodnevnog života – velike povijesne tragedije ne brišu male osobne probleme, već ih ponekad samo učine još apsurdnijima. To je intimna obiteljska drama, film o raspadu jednog braka, ali i vrlo suvremena priča o životu u sjeni rata.
Nije riječ o velikoj ratnoj drami, već o filmu koji rat promatra kroz svakodnevni život ljudi čiji se osobni problemi nastavljaju događati bez obzira na sve što se oko njih događa. Uz dobru glumu, zanimljivo spajanje drame i humora te pomalo neobičan pogled na temu, ovo ostvarenje redatelja Andriusa Blaževičiusa svakako je vrijedno gledanja.
