Kad stranci pokucaju na vrata: 5 filmova koji se ne propuštaju!

Filmovi u kojima stranci napadaju žrtve u njihovom vlastitom domu filmski su (pod)žanr, koji najčešće povezujemo s trilerima i horor filmovima. Zbog činjenice da dijelom pronalaze inspiraciju u stvarnim događajima, kod gledatelja izazivaju jezu i strah.

Film Stranci: Prvo poglavlje (The Strangers: Chapter 1, 2024.), koji je upravo zaigrao u našim kinima, pobudio je interes za  tzv. home invasion (pod)žanr filmove, odnosno, filmove u kojima se žrtva/žrtve napadaju u vlastitoj kući ili nekom drugom prostoru u kojem borave. Ovi filmovi imaju veliku privlačnost za mnoge gledatelje.

Tijekom godina, kao trileri ili horori, mnogi od tih filmova pratili su sličan trend misterioznih maskiranih napadači koji su izazivali pustoš u domu, oskvrnjivali osobni prostor i užasavali njegove stanovnike. Kod publike ovakav tip filmova izaziva jezu i strah upravo zbog njihove (česte) utemeljenosti na stvarnim događajima.

To je slučaj i s gore spomenutim filmom, koji je treći film franšize koju je započeo scenarist i redatelj Bryan Bertino godine 2008. Bertino je inspiraciju za svoj film dobio iz dva stvarna, okrutna  događaja te iz jednog svog zastrašujućeg iskustva.

Donosimo vam pet filmova ovog podžanra koje ne smijete propustiti!

Oni (Ils; engleski naslov: Them, 2006.)

Učiteljica Clementine (Olivia Bonamy) živi u Rumunjskoj sa svojim mužem Lucasom (Michaël Cohen), gdje predaje francuski u jednoj školi. Jednog dana pri povratku kući primijeti nepoznati auto u blizini kuće dok se već navečer počnu događati čudne stvari, od neobičnih telefonskih poziva do upaljenog TV-a u boravku. No, to je tek početak terora. Napadi od nepoznatih osoba počnu uzimati zamah a mladi par će po svaku cijenu pokušati pobjeći i preživjeti noć.

Oni se ističe kao zastrašujući film koji svladava napetost bolje od većine u žanru, ističući se gotovo kao francuski pandan originalnom filmu Stranci. Zastrašujuće konačno otkriće da su Lucasovi i Clementineini mučitelji nasilni mladići čini film još uznemirujućim.

Glavno obilježje ovog filma, koji potpisuje redateljski dvojac  David Moreau Xavier Palud, je da nema puno nasilja ili brutalnosti, što su mnogi kritičari smatrali ‘osvježavajućim’ a građenje napete atmosfere drugim filmskim elementima, koja gledatelje ostavlja bez daha, dokazom da za jezu nije potrebna ‘kanta krvi’.

Tiho (Hush, 2016.)

Film Tiho fokusiran je na gluhu ženu, Maddie (Kate Siegel), koja živi u udaljenoj kući u šumi, gdje provodi vrijeme pišući. Činjenica da Maddie živi sama je nešto što joj ne ide u prilog kad joj se maskirani stranac pojavi na prozoru. Početna igra mačke i miša ubrzo eskalira kada maskirani Maddie maskirani muškarac jasno stavi do znanja da ju namjerava ubiti Maddie.

Poput mnogih filmova o napadu stranca na dom, i ovaj se odvija u izoliranoj kolibi. Međutim, veći dio filma redatelja Mikea Flanagana odvija se gotovo u tišini – osim pametne upotrebe ambijentalne pozadinske buke za ponovno stvaranje Maddienog svijeta – film je mnogo impresivniji od mnogih njegovih žanrovskih suvremenika.

Također, film Tiho usredotočuje se invaliditet glavne protagonistkinje, u briljantnoj izvedbi Kate Siegel, gradeći nekonvencionalnu atmosferu koja čini zlokobnog maskiranog napadača još više prijetećim.

Smiješne igre (Funny Games, 1997.)

Georg i Anna, zajedno sa svojim sinom Georgieom, stižu u svoju kuću za odmor koja se nalazi kraj jezera. Georg i sin odlaze na jedrenje a Anna ostaje pripremati obrok. Uskoro joj na vrata zakuca mladić Peter i zatraži ju da mu posudi nekoliko jaja. Njemu se pridruži i arogantni Paul. Nepozvani gosti nemaju namjeru tako skoro otići. Po povratku s jedrenja Georg pokušava mladiće izbaciti iz svoje kuće. Peter i Paul na to odgovaraju fizičkim nasiljem te započinju torturu nad Georgom i njegovom obitelji…

Vizualno impresivni i odlično odglumljeni film redatelja Michaela Hanekea sa zastrašujućim prikazom nasilja od kojeg se ledi krv u žilama. Film je poznat po svojim četvrtim razbijanjem zida koji učinkovito implicira publiku u ono što se odvija na ekranu. Rezultat je daleko više uznemirujući od većine konvencionalnih horora a njegovu uznemirujuću priču nećete zaboraviti dugo, dugo, dugo vremena.

Zanimljivo je da je film 2007. godine Haneke snimio američku verziju ovog svog filma, u kojem glume Naomi Watts, Tim Roth, Michael Pitt, Brady Corbet i Devon Gearhart. No, izvornik na njemačkom jeziku njegova je najbolja verzija.

Ne diši (Don’t Breathe, 2016.)

Jedan od najinovativnijih horora prošlog desetljeća, Ne diši genijalno preokreće tipične invazije na dom, pretvarajući napadače u žrtve. Dok se na provalu u nečiji dom gleda s neodobravanjem, ovaj film brzo utvrđuje da potencijalni provalnici nisu pravi zlikovci.

Ne samo da se film Ne diši poigrava žanrovskim konvencijama, već sadrži i dodatni element iznenađenje u vidu činjenice da je glavni protagonist, vlasnik kuće koja se napada, slijepa osoba spremna na krvavi obračun. Slično kao i kod filma Tiho i ovdje ‘zvuk tišine’ igra bitnu stavku filma.

Ovaj naslov jedan je od najupečatljivijih (horor/triler) filmova ovog podžanra ikada snimljenih. Ovo je doslovno film bez praznog hoda koji gledatelje drži prikovane ispred ekrana. Velike zasluge za to ima i glavni glumac Stephen Lang koji je maestralan u svojoj izvedbi.

Godine 2021. snimljen je drugi, također vrlo uspješni nastavak. Prije dvije godine Stephen Lang je, u jednom razgovoru za medije, izjavio je da se radi na trećem nastavku. No, do danas još ništa službeno nije potvrđeno.

Mi (Us, 2019.)

Iako je u središtu filma Mi, redatelja Jordana Peelea, napad na nečiji dom, film se bavi puno širim društvenim i političkim temama. Fokusirajući se na obitelj Wilson, film prikazuje miran odmor poremećen dolaskom skupine dvojnika koji su odlučni zamijeniti prave Wilsone. Ubrzo postaje jasno da ovo nije izolirani incident…

Dok je film Mi široki komentar o mnogim aspektima američkog obiteljskog života, zastrašujuća invazija na dom i misija ‘dvojnika’ da zamijene Wilsone je ono što mu daje snagu.

Ovaj film redatelja Jordana Pelea, kao način kombiniranja ‘škakljivih’ tema poput privilegija, društvenih statusa (i razlika) i ksenofobije s jezivom mogućnošću napada na dom, teško će se nadmašiti.

Odličan glumački nastup ostvarila je oskarovka Lupita Nyong’o. Ovaj film je jedan od onih koji gotovo moli da se snimi nastavak.

O autoru