Fanovi Wallacea i Gromita sigurno znaju tko je i Janko Strižić (Shaun the Sheep u originalu), kao i to da Janko ima svoju vlastitu spin-off franšizu, koja je također iznimno uspješna. Najnoviji nastavak iz te franšize, Bundevasti kaos, stigao je u domaća kina, a mi vam donosimo naše dojmove o filmu.
O cijelom serijalu pisali smo nedavno kada je najnoviji Wallace & Gromit film bio u konkurenciji za Oscara za najbolji animirani film, tako da taj dio ne bismo ponavljali, ali rekli bismo rado par riječi o Janku i njegovom vlastitom serijalu.
Janko Strižić prvi se put pojavio u kratkometražnom filmu A Close Shave iz 1995. godine, međutim tek je 2007. godine dobio vlastitu animiranu seriju, koja prati avanture tih ovaca neovisno o glavnom serijalu. Iz animirane serije proizašla su tri dugometražna filma i velik broj drugih uradaka, uključujući i sjajnu seriju za mališane Timmy Time, koja je kod nas išla pod nazivom Vrijeme je za Timmyja, a koja prati pustolovine Jankovog nećaka, Timmyja, u vrtiću.
Dva prethodna filma iz serijala – Janko Strižić: Film i Farmagedon – bila su nominirana za Oscara za najbolji animirani film, a sedam godina nakon Farmagedona stigao nam je i Bundevasti kaos, još jedan urnebesno zabavan uradak koji smo pogledali s užitkom.
Priča je urnebesna kao i inače
Oni koji su upoznati s ovom velikom animiranom franšizom znaju da je cijela premisa uvijek temeljena na vrlo iskrenom i nevinom humoru u kojem glavni likovi i stvore problem i riješe ga. Na to su nas naviknuli i Wallace i Gromit, a Janko i njegovi prijatelji funkcioniraju na istom principu, s tim da zbog činjenice da se radi o skupini ovaca, pravila su još labavija nego za Wallacea, koji se ipak mora držati nekih temeljnih pravila.
Za razliku od glavnih filmova, serijal o Janku nema dijaloga, tako da je cijela premisa temeljena na vokalnim izvedbama koje bez konkretnih riječi moraju prenijeti poruku. Naravno, kad je serijal uhodan, to nije nikakav problem pa su ti onomatopejski momenti i u ovom filmu uvijek dražesni.
Sama priča fokusirana je na Halloween, odnosno Jankov pokušaj spašavanja Halloweena koji pođe po zlu. Naime, ovce uspiju krišom uzgojiti divne bundeve koje planiraju izrezbariti i tako ukrasiti farmu, ali splet okolnosti dovede do toga da Farmer uništi sve bundeve. Janko tada pronađe knjigu o znanosti za djecu te u maniri doktora Frankensteina osmisli serum za brzi rast. Serum zapravo djeluje, ali osim divovskih bundeva, nehotice stvori i veliko, dlakavo čudovište koje jednako tako nehotice terorizira cijeli grad pa Janko, Timmy i ekipa moraju riješiti problem koji su, kao što to inače i bude, sami stvorili.
Naravno, bez tog problema ne bi bilo ni filma kao takvog pa je ta osnovna premisa uvijek bazirana na tom humornom obratu, a scenaristi su i ovoga puta uspješno izgradili priču na dobro poznatom humoru, koji je istovremeno i provjereno originalan i iskreno, istinski smiješan.
Aardmanova posvećenost animaciji
Genij koji stoji iza ovog serijala, naravno, jest Aardman Animations, britanski animacijski studio koji je specijaliziran za stop-motion animaciju s kojom se proslavio kako na velikim, tako i na malim ekranima. Aardman nije ni Disney, ni Pixar, ali s godinama su dokazali da imaju ono nešto što je potrebno za uspjeti u svijetu animacije – iskrenost.
Unatoč činjenici da animacija postaje sve više generična kao proces, odnosno da veliki studiji sve više idu za provjerenim formulama, lakšim rješenjima, digitalizaciji, automatizaciji pa čak i korištenju umjetne inteligencije, ekipa iz Aardmana inzistira i dalje na claymationu koji ih je proslavio. I to je ono što je sjajno.
Ako ste gledali one rane kratkometražne uratke i neke novije stvari, jasno vam je koliko je s vremenom ta animacija postala kompleksnija i slojevitija, pri čemu biste očekivali da će Aardman posegnuti za nekom linijom manjeg otpora u nekom trenutku, ali oni to ne čine i zato jesu toliko posebni, odnosno zato ih toliko i volimo.
Bundevasti kaos sjajan je primjer te posvećenosti. Od scenografije i dizajna objekata, preko vrlo kompleksne animacije likova, koja je uključivala i cijelu seriju složenih pokreta, kostima i vrlo minuciozne dinamike, ovaj film doista je bila sjajna tehnička lekcija za sve koji misle da moraju posezati za nekim jednostavnijim ili generičnim rješenjima kako bi bili relevantni.
Jasno, proces je dugotrajan i kompliciran (zato je i prošlo, valjda, sedam godina od posljednjeg filma o Janku), ali kada vidite ovako lijepo animiran film i pohvale koje Aardman konstantno dobiva, onda vam je jasno da se isplati.
Pastiši kao važan dio serijala
Još jedna stvar po kojoj je ovaj serijal poznat jesu pastiši koje koristi, odnosno reference na brojne klasike koje autori obrađuju na sebi svojstven način. To smo vidjeli i u ranijim filmovima o Wallaceu i Gromitu, ali i u ranijim filmovima o Janku Strižiću.
Kako je ovaj film tematski fokusiran na Halloween, autori su se odlučili osvrnuti na rane godine horor filmova. Nešto slično ove godine smo imali u filmu Malci i čudovišta, mada su Malci bili puno direktniji u svojoj posveti klasičnim holivudskim hororima, puno izravniji, dok Janko, iako nije suptilan, puno prirodnije inkorporira određene elemente u samu priču, a ne gradi priču oko tih elemenata kao takvih.
Sam naslov (onaj izvorni, jasno) podsjeća na kultni klasik Stvorenje iz Crne lagune iz 1954. godine, a kada uđete u samu priču, uočit ćete očite reference na Frankensteina, Drakulu i druge klasične horore iz doba kada su Universal i Hammer dominirali žanrom, ali i neke manje očite reference poput onih na Isijavanje ili Teksaški masakr motornom pilom.
Kao što smo rekli, svi su ti pastiši vrlo elegantno i prirodno uklopljeni u priču, otprilike na sličan način kako ih je u priču inkorporirao i serijal Scooby-Doo. Možda će vam neka referenca tu i tamo promaknuti (znamo da nama sigurno jest), ali film je toliko dobro strukturiran da vam to neće remetiti gledanje i da ćete moći uživati u potpunosti.
Što reći osim da jedva čekamo sljedeću pustolovinu
Prateći trenutnu situaciju s reakcijama na film i konkurencijom, prilično je izgledno da će Bundevasta zavjera zaraditi nominaciju za Oscara sljedeće godine, što će biti još jedna sjajna pohvala za ova serijal, ali i dokaz da se doista radi o sjajnom animiranom uratku.
Ovo je prilično old school pristup za suvremenu zapadnu animaciju, ali kada to radi Aardman – onda to pali. Kako? Pa, kao što smo rekli, vjerujemo da je to zbog posvećenosti i iskrenosti koje stoje iza svih tih radova, jer kad vi kao gledatelj vidite da je neki film napravljen s ljubavlju, a ne samo da bi zadovoljio neke kvote ili zaradio nekakve novce, onda to mora upaliti.
Bundevasti kaos samo je još jedan prekrasan primjer svega ovoga o čemu smo govorili i doista film u kojem mogu uživati i djeca i odrasli, odnosno film koji svakako vrijedi pogledati. I nakon gledanja, vjerojatno ćete jedva čekati sljedeću avanturu – znamo da mi svakako čekamo!
