Film Iz tame spoj je horora i filma o preživljavanju, koji je svojom radnjom smješten prije 45000 godina. Ovo debitantsko ostvarenje redatelja Andrewa Cumminga mračni je i turobni hororac koji nudi obilje napetosti i neizvjesnosti. Mlada glumica Safia Oakley-Green za svoj nastup nagrađena je nagradom BIFA.
Među najgledanije filmove na platformi Max je i film Iz tame (Out of Darkness, 2022.), koji potpisuje redatelj Andrew Cumming. Ovaj film njegov je prvi igrani film u karijeri koju je gradio na TV serijama. Naši gledatelji mogli su se (djelomično) upoznati s njime jer je režirao tri epizode solidne serije S obje strane zakona (Payback, 2023.), koja je bila prikazana na HTV prošle godine.
Dvije neobične zanimljivosti
Cumming je i koscenarist filma zajedno s Ruth Greenberg, kojoj je ovo također prvi filmski scenarij kao i Oliveru Kassmanu, koji je kao producent poznatiji zahvaljujući filmovima redateljice Rose Glass Ljubav i krvoproliće (Love Lies Bleeding, 2024.) i Svata Maud (Saint Maud, 2019.). Rekli bi, mlada i perspektivna (i djelomično iskusna) autorska ekipa.
Njihov film ima dvije zanimljivosti. prva je da su ga radnjom smjestili u doba prije 45 000 godina, što baš i ne viđamo često. Druga je da glumci u filmu razgovaraju na jeziku “Tola”, kojeg je spomenuta autorska ekipa osmislila za njega. Što se tiče žanra možemo ga svrstati u horor film (rubno je i svojevrsni slasher) te film o preživljavanju (survival).
Priča filma (radnjom smještena prije 45 000 godina) počinje dobro raspoloženom šestočlanom grupom koja sjedi oko logorske vatre i prepričava priču o tome kako su prešli more u potrazi za blagostanjem. Grupa koju predvodi (očigledni) alfa-mužjak, Adem (Chuku Modu) a uz njega tu su Ave (Iola Evans), njihov sin Heron (Luna Mwezi), stari mudrac Odal (Arno Lüning), Geirr (Kit Young) i Beyah (Safia Oakley-Green), kojoj se obraćaju i kao “lutalica”, što znači da njen život diktira Adem (kako Adem kaže Beyah u jednom trenutku, “ti si za sve što mi treba”).
Uskoro se pojavljuje nevidljiva prijetnja, jasno urlikanje koje prekriva vjetar dok sunce zalazi a mrak se diže. Strah se uvlači među pripanike grupe a nevidljivi neprijatelj iz tame ugrabi Herona. Adem kreće u u lov za nevidljivim neprijateljem. Nedugo zatim Geirr pronalazi smrtno ranjenog Adema. Geirr preuzima vođenje grupe a Odal, vjerujući da ih uhodi demon, krivi Beyahin za sve. Uz Aveinu pomoć pokušava je žrtvovati ali ona im se uspije othrvati i pobjeći.
Vrhunska neizvjesnost
U zoru, Beyah pronalazi Geirra a oni uskoro svjedoče kako stvorenje ubija Odala i postavljaju mu zasjedu, ali ono bježi. Njih dvoje prate stvorenje do planine i pronađu njegovu špilju. Ulazak u špilju donosi im neočekivano otkriće ali i borbu za opstanak.
Film Iz tame je minimalistički i sumorni horor film koji ima više pozitivnih stvari nego mana. Kao pozitivno odmah treba istaknuti da gore spomenuti jezik “Tola” daje filmu neočekivanu dozu autentičnosti. Nakon odgledanog filma teško si možemo zamisliti da bi neko nerazumno “mrmljanje” (ili pak “urlanje”) uopće moglo biti i njegovim dijelom, kao element putem kojeg se “sporazumijevaju” njegovi likovi. Ovu originalnu ideju o osmišljavanju posebnog jezika za film svakako treba pohvaliti.
Cumming svojom režijom uspijeva do same završnice drži gledatelja u neizvjesnosti. Od trenutka kada su glavni likovi napadnuti od nepoznatog neprijatelja, napetost je prisutna gotovo neprestano. Redatelj vješto uvlači gledatelja u svoju priču te on (kao i njegovi filmski likovi) nema pojma tko je glavni napadač u filmu. Time posredno pobuđuje i maštu gledatelja (što čeka junake u tami?) koji tako i sam postaje dio filma, naprosto je “probuđen” i njegov “instinkt za preživaljavanje”.
Uspoređujući ovaj Cummingov film sa sličnima , reklo bi se da je vrlo blizak naslovima Prey (2022.), Brda imaju oči (The Hills Have Eyes; 1977.) ali i (nezaobilaznom) serijalu Alien, čiji najnoviji film Alien: Romulus (2024.) odnedavno igra i u našim kinima. Tu treba dodati da je jasno vidljivo da je sama završnica filma inspirirana filmom Trinaesti ratnik (The 13th Warrior, 1999.).
Krvava evolucija
Iako Cumming film režira sasvim solidno, pati povremeno od neujednačenog ritma. Čini se da je, poput svojih likova, tražio da u određenim trenucima “dođe do daha”. Ipak, taj neujednačeni ritam, gledajući u cjelini, ne šteti praćenju radnje a ni (u konačnici) kvaliteti filma.
Veliku pohvalu za svoj rad zaslužuje snimatelj Ben Fordesman Svata Maud (Saint Maud, 2019.)., koji koristi (pretežito) prirodno svjetlo dok objektiv njegove kamere bilježi sjene i magle, pretvarajući prirodnu pustopoljinu i šumu u dodatnog filmskog grabežljivca koji vreba na njegove likove.
Što se tiče glumačke ekipe, njima se nema što prigovoriti jer su im izvedbe sasvim solidne. Ipak, među njima se izdvaja mlada britanska glumica Safia Oakley-Green, koja je za ovaj svoj nastup nagrađena nagradom BIFA (British Independent Film Award/ Britanska nezavisna filmska nagrada).
Nećemo spojlati ali moramo napomenuti da je sama završnica filma dat će vam prilično razloga da razmišljate o ovom filmu jer se nećete osjećati baš ugodno. Razlog za to je baš pogled na nagon/instinkt za preživljavanje koji nam Cumming servira. Kad to vidite, bez ikakve sumnje, zapitat ćete se kako je ljudski rod preživio do današnjeg dana. Vjerujte, osjećat ćete se izrazito neugodno (od jeze) kad povučete paralelu i malo dublje se zamislite nad čitavom ljudskom poviješću i sadašnjošću (s naglaskom na sve što ima veze s neprijateljstvima i ratnim sukobima). To je pogled na jednu “krvavu evoluciju” koja do današnjeg dana nije stala.
Sve u svemu, film Iz tame odličan je debitantski film Andrewa Cumminga. iako je ovaj njegov hororac mračan i turoban, njegova napetost i neizvjesnost vrijede svake minute gledanja. Zagriženijim ljubiteljima horora, onim koji traže nešto “novo i drugačije”, ovaj film bit će prava poslastica.
O autoru
