Nastavak hit horor‑komedije Spremni ili ne oslanja se na energiju i duh originala, ali ga ne uspijeva u potpunosti dosegnuti. Najjači aduti filma ostaju humor, ritam i prepoznatljiva žanrovska drskost, dok Samara Weaving ponovno potvrđuje koliko dobro razumije ton serijala. Uz nju nastupa i niz poznatih imena, među kojima se ističu Sarah Michelle Gellar, Elijah Wood i David Cronenberg.
Film Spremni ili ne (Ready or Not) snimljen je 2019. godine, u režiji tandema Matt Bettinelli‑Olpin i Tyler Gillett. Film je u kinima postao neočekivani hit, privukavši publiku svojim spojem horora, crnog humora i žanrovske drskosti. S budžetom od samo 6 milijuna dolara, ostvario je impresivan rezultat – na blagajnama zaradio oko 57,6 milijuna dolara, gotovo deset puta više od uloženog – i pokazao koliko dobro funkcionira pametno producirani žanrovski film.
Obratite pažnju na naslov filma
Publika ga je prihvatila kao svježu, zabavnu i energičnu horor‑komediju koja se ne shvaća previše ozbiljno, ali ostavlja snažan dojam. Kritičari su ga također dočekali pozitivno, što je dodatno učvrstilo njegov kultni status u godinama nakon izlaska. Kratko rečeno, film je postao jedan od najuspješnijih žanrovskih naslova 2019., dovoljno snažan da potakne razvoj nastavka.
Redateljski dvojac Bettinelli‑Olpin i Gillett, poznat kao dio produkcijske kuće Radio Silence, nakon uspjeha tog uspjeha režirao je i dvije novije Vrisak (Scream) instalacije – onu iz 2022. te Vrisak VI (Scream VI) iz 2023. godine. Njihov posljednji veliki hit bio je iznimno dopadljivi i zabavni vampirski horor Abigail (2024.).
U naša je kina nedavno stigao nastavak njihova hita Spremni ili ne, ali pod novim domaćim naslovom Igra skrivača 2: Duplo ili ništa (Ready or Not 2: Here I Come, 2026.), pa je moguće da neki ljubitelji originalnog filma neće na prvu povezati o kojem je naslovu riječ. Scenarij potpisuju Guy Busick i R. Christopher Murphy, isti autorski dvojac koji je napisao i prvi film serijala, pri čemu su Bettinelli‑Olpin i Gillett ovoga puta aktivno sudjelovali i u oblikovanju scenarija.
Radnja ovog nastavka počinje točno ondje gdje je stao Spremni ili ne. Krvava i ozlijeđena Grace MacCaullay (Samara Weaving) sjedi na stepenicama ispred gorućeg doma obitelji Le Domas dok hitne službe pristižu. Ubrzo se onesvijesti i budi u bolnici, gdje detektiv nestrpljivo čeka njezinu izjavu o događaju. Nekoliko trenutaka kasnije pojavljuje se i njezina otuđena sestra Faith (Kathryn Newton), pozvana jer je navedena kao kontakt za hitne slučajeve.
Istodobno, pripadnici moćnih obitelji koje čine Vijeće saznaju da je loza Le Domas uništena i pripremaju se za novu igru kako bi odredili tko će preuzeti “Visoko mjesto” i kontrolu nad svijetom. Kako bi se odlučilo koja će obitelj preuzeti vrhovnu moć, po jedan njihov predstavnik mora sudjelovati u novoj rundi smrtonosne “igre skrivača”, čija je meta ponovno Grace.
Neiskorišteni “upgrade” priče
Grace i njezina sestra bivaju otete i odvedene na izolirani posjed obitelji Danforth, gdje igra službeno započinje i gdje obje postaju lovina u ritualu koji određuje globalnu hijerarhiju moći. Dvije sestre prisiljene su boriti se rame uz rame, noseći i vlastiti emocionalni teret i teret sudbine svijeta.

Odmah treba reći da se scenarij ovog nastavka oslanja se na nekoliko zanimljivih ideja, ali u cjelini ostaje slabiji i manje fokusiran od originala. Uvođenje sestre glavne junakinje funkcionira kao logičan i dobrodošao “upgrade” priče, no lik nije dramaturški iskorišten onoliko koliko bi mogao biti. Umjesto da donese novu energiju i dodatnu napetost, njihov odnos često zapinje u razvučenim, predvidljivim prepirkama.
Ti trenuci, iako zamišljeni kao emocionalni kontrapunkt, zapravo usporavaju ritam i povremeno djeluju kao da film ulazi u pauzu. Scenarij se predugo zadržava na tim međusobnim razmiricama koje ne vode radnju naprijed niti produbljuju likove. Zbog toga odnos između sestara ostaje više naznačen nego stvarno razvijen, pa ne uspijeva postati pokretačka sila priče koliko bi mogao.
Iako je scenarij nešto tanji nego u originalu, crni humor i dalje funkcionira bez većih problema. Redateljski dvojac i dalje zna pogoditi onaj specifični miks ironije i brutalnosti koji je obilježio prvi film. Treba reći da čak i kad priča nakratko izgubi fokus, humor uspijeva zadržati energiju i dati filmu onu dozu zaigranosti koja ga je i proslavila.
Poznata glumačka imena
Filmu se može prigovoriti i jedan tonalni skok prema ozbiljnijem hororu, u zadnjoj trećini filma. On dolazi malo prenaglo pa prilično odskače i od originala i od ostatka nastavka te djeluje kao da pripada nekom drugom filmu. Ostavlja dojam svojevrsne tonalne pukotine filma, koja je dovoljno primjetna da izbaci gledatelja iz ritma, iako ne ruši cjelinu.

Glumačka postava pritom drži visoku razinu, a Samara Weaving ponovno potvrđuje koliko dobro razumije ton ovog serijala. Kathryn Newton (Abigail, 2024.) joj se odlično nadovezuje, pa unatoč scenarističkim propustima u pisanju njihova odnosa, zajedno stvaraju snažan i uvjerljiv ženski duo. Može se slobodno reći da je Weaving ovaj serijal itekako dobro legao.
Ostatak glumačke ekipe također je sasvim solidan, a prvo ime među njima svakako je Sarah Michelle Gellar, dobro poznata iz franšize Znam što si radila prošlog ljeta (I Know What You Did Last Summer) i TV serijala Buffy, ubojica vampira (Buffy the Vampire Slayer, 1997. – 2003.). Među glavnim ulogama društvo joj pravi i sasvim solidni Shawn Hatosy (TV serija Animal Kingdom, 2016. -2022.).
U sporednim ulogama pojavljuje se niz poznatih imena, pa su tako tu David Cronenberg (Gospodar mrtvih/The Shrouds, 2024.), redatelj koji je koji je praktički definirao žanr body horrora, Elijah Wood (filmski serijal Gospodar prstenova/The Lord of the Rings), Nestor Carbonell (RIP: Dužnost ili pohlepa/The Rip, 2026.), Kevin Durand (Goli pištolj/The Naked Gun, 2026.) te Olivia Cheng (TV serija See, 2021. – 2022.).
Neočekivana doza svježine u završnici
Igra skrivača 2: Duplo ili ništa tako ostaje film koji se oslanja na energiju i duh originala, ali ga ne uspijeva u potpunosti dosegnuti. Unatoč tome, riječ je o nastavku koji zna zabaviti i koji se ne boji proširiti vlastiti svijet, čak i kad mu se svi potezi ne isplate. Njegova najveća snaga i dalje leži u kombinaciji humora, ritma i prepoznatljive žanrovske drskosti.
Redateljski dvojac ostaje vjeran svojoj estetici, pa film ima dovoljno stila i energije da drži pažnju do samog kraja. Tonalne pukotine i dramaturške praznine ne mogu se sasvim ignorirati, ali nisu toliko snažne da bi narušile cjelokupni dojam. Publika koja je voljela prvi film ovdje će pronaći dovoljno poznatih elemenata da se osjeća kao kod kuće. Istovremeno, oni koji traže nešto svježije možda će poželjeti hrabriji iskorak izvan formule.
Posebno se to odnosi na završnicu, koja donosi neočekivanu dozu svježine i podsjeća na ono najbolje iz originalnog filma. Taj završni obrat pokazuje da autori još uvijek imaju što za reći unutar ovog koncepta. Zbog toga film, unatoč manama, ostavlja solidan dojam i potvrđuje da se serijal još uvijek može razvijati u zanimljivim smjerovima.

















